Dijagnostičke metode kod bolesti probavnog sistema

Uvod
Pretrage probavnog sistema uključuju endoskope (fiberendoskopske cijevi koje doktori koriste za promatranje unutarnjih struktura i za dobivanje uzoraka tkiva iz unutrašnjosti tijela), Rtg, UZ, radioaktivne tvari i hemijska mjerenja. Te pretrage mogu pomoći u dijagnosticiranju, određivanju mjesta, a katkada i liječenju bolesti. Neke pretrage zahtijevaju da se probavni sistem očisti od stolice (fecesa), neke 8-12-satno gladovanje, a preostale uopće ne zahtijevaju bilo kakvu pripremu.

Prvi koraci u dijagnosticiranju problema su uvijek anamneza i fizikalni pregled. Međutim, simptomi probavnih smetnji često su nejasni pa doktori imaju poteškoća da tačno odrede što nije u redu. Osim toga psihički poremećaji kao što su tjeskoba i depresija mogu zahvatiti probavni sistem i doprinositi simptomima.

Prilikom fizikalnog pregleda osobe sa probavnim simptomima doktori ispituju stomak (trbuh), anus i rektum. Stetoskopom slušaju neuobičajene zvukove, traže nakupine i povećane organe, određuju je li koje područje osjetljivo na pritisak, pregledavaju anus i rektum prstom na koji je navučena rukavica i uzimaju mali uzorak stolice za pregled na sakriveno (okultno) krvarenje. Kod žena, pregled zdjelice često pomaže u razlikovanju probavnih problema od ginekoloških.

Doktor preporučuje odgovarajuće pretrage temeljene na postojećoj smetnji i mjestu smetnje.

PREGLED JEDNJAKA

Pretrage barijem, pri kojima bolesnik guta barij, često se izvode na jednjaku. Za takvo ispitivanje (zvano gutanje barijeve kaše), doktori nastoje koristiti fluoroskopiju, trajnu rendgensku tehniku koja omogućuje promatranje ili slikanje kako barij prolazi kroz jednjak. Fluoroskopija omogućuje doktoru da vidi stezanja jednjaka i bilo koju anatomsku manu kao što su suženja ili rane. Često se ti prikazi zabilježe na filmu ili video traci.

Osim tekućeg barija bolesnik može dobiti hranu prevučenu barijem tako da doktor može odrediti mjesto suženja ili vidjeti dijelove jednjaka koji se normalno ne stežu. Oba barijeva preparata uzeta zajedno mogu ukazati na nenormalnosti kao što su nabori jednjaka (pri čemu je jednjak djelomično blokiran vezivnim tkivom), Zenkerov divertikul (izbočenje jednjaka), erozije i rane jednjaka, varikse jednjaka (varikozne tj. proširene i izvijugane vene jednjaka) i tumore.

Manometrija je pretraga pri kojoj se cijev sa manometrima uzduž njene površine stavi u jednjak. Upotrebom te sprave (nazvane manometar) doktor može odrediti mogu li stezanja jednjaka normalno protjerati hranu.

Prilikom manometrije može se napraviti ezofagealni pH test (pretraga kojom se mjeri kiselost u jednjaku). Pretraga se radi kako bi se utvrdilo ima li osoba kiseli refluks (povrat želučane kiseline u jednjak). Može se napraviti jedno ili više mjerenja.

U Bernsteinovu testu (perfuzijski test kiselinom u jednjaku), u jednjak se stavi preko nosno-želučane sonde mala količina kiseline. Ta pretraga koja se koristi da se utvrdi je li bol u prsima uzrokovana kiselim nadražajem jednjaka je dobar način otkrivanja upale jednjaka (ezofagitis).

Intubacija je postupak uvlačenja male, savitljive plastične cijevi kroz nos ili usta u želudac ili tanko crijevo. Taj se postupak može koristiti u dijagnostičke ili terapijske svrhe. Premda intubacija u nekih bolesnika može uzročiti začepljenje i mučninu, nije bolna. Veličina cijevi je različita ovisno o svrsi.

Nazogastrična intubacija (prolaz cijevi kroz nos u želudac) se može koristiti da se dobije uzorak želučane tekućine. Doktori tada mogu odrediti sadrži li želudac krv odnosno mogu analizirati sokove želuca na kiselost, enzime i druga svojstva. Uzorci želučane tekućine otrovanih ljudi mogu se analizirati kako bi se identificirao otrov. U nekim slučajevima cijev se ostavlja na mjestu tako da se tokom nekoliko sati može uzeti više uzoraka.

Nazogastrična intubacija se može koristiti i za liječenje nekih bolesti, npr. u želudac se može unijeti hladna voda da se spriječi krvarenje, otrovi se mogu iscrpsti ili neutralizirati aktivnim ugljenom ili se ljudima koji ne mogu gutati može dati tekuća hrana.

Katkada se nazogastrična intubacija koristi za trajno uklanjanje sadržaja želuca. Kraj cijevi se obično pričvrsti na uređaj za isisavanje koji iz želuca uklanja gasove (plin) ili tekućinu. To pomaže olakšanju pritiska kada je probavni sistem blokiran ili i inače ne funkcionira normalno.

Kod nazomezenterične intubacije se kroz nos pa kroz želudac u crijevo provuče duža cijev. Taj se postupak koristi da se dobije uzorak crijevnog sadržaja, trajno uklanjanje tekućine ili osigura hranjenje. Cijev sa malim uređajem na kraju cijevi može se koristiti za izvedbu biopsije (dobivanje uzorka tankog crijeva za pretragu). Tkivo se može analizirati s obzirom na enzimsku aktivnost, ispitivati pod mikroskopom ili procjenjivati na druge načine. Postupak nije bolan, jer želudac i tanko crijevo nemaju osjeta za bol.

ENDOSKOPIJA

Endoskopija je pretraga unutarnjih tkiva uz pomoć cijevi za promatranje (fiberendoskopa).

Kad prođe kroz usta, endoskop se može koristiti za ispitivanje jednjaka (ezofagoskopija), želuca (gastroskopija) i tankog crijeva (gornja gastro-intestinalna endoskopija). Kada prođe kroz anus, endoskop se može koristiti za ispitivanje rektuma i donjeg dijela debelog crijeva (sigmoidoskopija) i čitavog debelog crijeva (kolonoskopija).

Endoskopi se u promjeru kreću od oko 0,5 cm do 1 cm, a po dužini od oko 30,5 cm do 5 puta više. Fiberendoskopski videosistemi omogućuju da endoskopi budu savitljivi a imaju izvor svjetla i sistem za gledanje. Mnogi su endoskopi opskrbljeni i sa malom štipaljkom da se uzme uzorke tkiva i električnom sondom da se razori nenormalno tkivo.

Doktori mogu uz pomoć endoskopa imati dobar uvid u površinu probavnog sistema. Mogu vidjeti područja nadražaja, čireva (rana), upalu i rast nenormalnog tkiva. Obično mogu uzimati i uzorke za ispitivanje. Endoskopi se mogu koristiti i u terapijske svrhe. Kroz mali kanal u endoskopu doktor može provući različite tipove instrumenata. Elektrokauterizacijom se može zatvoriti krvna žila i zaustaviti krvarenje ili ukloniti male novotvorine, a iglom se mogu injicirati lijekovi u varikse jednjaka i zaustaviti njihovo krvarenje.

Prije nego što joj je endoskop prošao kroz usta, osoba obično ne smije nekoliko sati prije uzimati hranu. Hrana u želucu može doktoru omesti pregled, a može se i povratiti tokom postupka. Prije endoskopije rektuma i kolona osoba obično uzima laksative i dobiva klizmu da se potpuno očisti od stolice.

Komplikacije zbog endoskopije su relativno rijetke. Premda endoskopi mogu ozlijediti ili čak probušiti probavni sistem, oni češće uzrokuju samo nadražaj unutarnje površine crijeva i malo krvarenje.

LAPAROSKOPIJA

Laparoskopija je pretraga trbušne šupljine endoskopom.
Laparoskopija se obično radi bolesniku pod općom anestezijom. Nakon što je odgovarajuće područje kože oprano antiseptikom, napravi se mali rez, obično u pupku. Tada se stavi u trbušnu šupljinu endoskop. Doktor može tražiti tumore ili druge nenormalnosti, pregledavati praktički svaki organ u trbušnoj šupljini, uzimati uzorke i čak raditi reparativni hirurški zahvat.
RTG PRETRAGE

Za procjenjivanje probavnih problema često se koristi rendgen. Obični standardni Rtg trbuha ne zahtijeva nikakvu pripremu bolesnika. Rendgenogrami se obično koriste da pokažu začepljenje ili paralizu probavnog sistema ili nenormalne slike zraka u trbušnoj šupljini. Takvi standardni Rtg-i mogu pokazivati i povećanje organa kao što su jetra, bubrezi i slezena.

Ispitivanje barijem često daje više podataka. Nakon što osoba proguta barij, on na Rtg-u izgleda bijel i ocrtava probavni sistem pokazujući obrise i prevlaku jednjaka, želuca i tankog crijeva.

Barij se u nenormalnim područjima nakuplja pokazujući čireve (rane), tumore, erozije i varikse jednjaka. Rendgenogrami se mogu raditi u intervalima da se odredi gdje se barij nalazi. Može se koristiti i fluoroskop za promatranje kretanja barija kroz probavni sistem. Taj se postupak može snimiti na film za kasnije pregledavanje. Promatrajući kako barij prolazi kroz probavni sistem doktori mogu vidjeti kako funkcioniraju jednjak i želudac, odrediti jesu li im stezanja normalna i reći je li negdje u probavnom sistemu došlo do blokade hrane.

Barij se može dati i u klizmi da se prikažu donji dijelovi debelog crijeva. Tada Rtg može pokazati polipe, tumore i druge strukturne nenormalnosti. Taj postupak može uzročiti grčevite bolove stvarajući laganu do umjerenu nelagodnost.

Barij uzet na usta ili primijenjen kao klizma konačno se izlučuje u stolici čineći je bijelom poput krede. Barij se mora nakon ispitivanja brzo ukloniti, jer može uzročiti značajan zatvor stolice. Neki lagani laksativ može ubrzati uklanjanje barija.

PARACENTEZA

Paracenteza je uvođenje igle u trbušnu šupljinu i uklanjanje tekućine.
Normalno trbušna šupljina izvan probavnog sistema sadrži samo malu količinu tekućine. Međutim, u nekim prilikama tekućina se može nakupljati kao što je to pri rupturi (puknuću) želuca ili crijeva, bolesti jetre, u slučaju raka ili rupture (puknuća) slezene. Da dobije uzorak tekućine za analizu ili da ukloni prekomjernu težinu, doktor može koristiti paracentezu.
Prije paracenteze se napravi fizikalni pregled, katkada popraćen ultrazvukom da se potvrdi kako trbušna šupljina sadrži prekomjernu tekućinu. Nakon toga se područje kože, obično je to ispod pupka, opere antiseptičkom otopinom i malom količinom anestetika umrtvi. Doktor zatim probode kožu i mišiće trbušnog zida u području nakupljene tekućine iglom na koju je pričvršćena šprica. Za laboratorijsku pretragu se uzima mala količina, a da bi se ublažilo rastezanje trbušnog zida uzima se i do nekoliko litara.

UZ ABDOMENA (STOMAKA)

Da proizvede slike unutarnjih organa UZ (ultrazvuk) koristi zvučne valove. Može pokazati oblik i veličinu mnogih organa kao što su jetra i gušterača, a može ukazati i na nenormalna područja u njima. UZ može ukazati i na prisutnost tekućine. Međutim, za ispitivanje sluznice probavnog sistema to nije dobra metoda pa se zato ne koristi za traženje tumora ili uzroka krvarenja u želucu, tankom ili debelom crijevu.

UZ je bezbolni postupak bez ikakve opasnosti. Ispitivač (doktor ili tehničar) pritisne malu sondu na bolesnikov trbušni zid i pomicanjem sonde usmjerava zračne valove na različite dijelove trbuha. Slika se zatim prikaže na videoekranu i zabilježi na videomediju.

PREGLED NA OKULTNO (SKRIVENO) KRVARENJE

Krvarenje iz probavnog sistema može biti uzrokovano nečim neznačajnim, kao što je mali nadražaj ili nečim ozbiljnim kao što je rak. Kada je krvarenje jako, osoba može povraćati krv, imati svjetlo crvenu krv u stolici ili crnu, katranastu stolicu (melena). Male količine krvi koje se ne mogu vidjeti ili ne mogu promijeniti izgled stolice mogu se otkriti hemijski, a otkrivanje tih malih količina može biti rani pokazatelj postojanja čira (ulkusa), raka ili drugih nenormalnosti.

Prilikom rektalnog pregleda doktor dobije malu količinu stolice na prstu rukavice. Taj se uzorak stavi na komadić filter papira impregniranog hemikalijom. Nakon što se doda druga hemikalija, boja se uzorka, ako postoji krv, mijenja. Druga je mogućnost da osoba stavi uzorke iz oko tri različite stolice na filtar papir koji se onda pošalje doktoru na ispitivanje u posebnim posudama. Ako se otkrije krv, potrebna su daljnja ispitivanja da se utvrdi uzrok.

Proljev

Proljev je povećanje obima, vodenastog sadržaja ili učestalosti pražnjenja crijeva.
Osoba sa proljevom uzrokovanim značajnim medicinskim problemom obično ima izrazito veliki obim stolice, u tipičnim slučajevima više od pola kilograma na dan. Ljudi koji jedu velike količine biljnih vlakana normalno mogu stvarati više od pola kilograma, ali takva je stolica dobro oblikovana i nije vodenasta. Normalno stolica sadrži 60%-90% vode. Do proljeva uglavnom dolazi kad pređe 90%.

Osmotski proljev se javlja kada neke tvari koje se ne mogu apsorbirati u krvnu struju ostanu u crijevu. Te tvari uzrokuju ostajanje u stolici prekomjerne količine vode dovodeći do proljeva. Osmotski proljev može uzročiti neka hrana (kao što je neko voće i grahorice) te heksitoli, sorbitol i manitol (koriste se kao nadomjesci za šećer u dijetetičkoj hrani, bonbonima i žvakačim gumama).

Isto tako do osmotskog proljeva može dovesti manjak laktaze. Laktaza je enzim koji se normalno nalazi u tankom crijevu i koji pretvara mliječni šećer (laktozu) u glukozu i galaktozu tako da se može apsorbirati u krvnu struju. Kada ljudi sa manjkom laktaze piju mlijeko ili jedu mliječne proizvode, laktoza se ne pretvara u glukozu i galaktozu. Kako se u crijevu nakuplja, uzrokuje osmotski proljev. Težina osmotskog proljeva ovisi o tome koliko se osmotske tvari uzelo. Proljev prestane brzo nakon što osoba takvu tvar prestane jesti ili piti.

Proljev zbog izlučivanja nastaje kada tanko i debelo crijevo izlučuju soli (naročito natrijev hlorid) i vodu u stolicu. Neki otrovi, kao što je otrov koji se stvara pri zarazi kolerom i kao otrovi koji nastaju pri drugim zaraznim proljevima, mogu prouzrokovati takva izlučivanja.

Proljev može biti jak, kod kolere više od četvrt sata. Druge tvari koje uzrokuju lučenje soli i vode su neki laksativi kao što je ricinusovo ulje i žučne kiseline (koje mogu nastati nakon hirurškog zahvata uklanjanja dijela tankog crijeva). Neki rijetki tumori, kao što su karcinoid, gastrinom i vipom, mogu isto tako uzročiti proljev zbog izlučivanja.

Sindromi loše apsorpcije (malapsorpcijski sindromi) mogu također dovesti do proljeva. Ljudi sa ovim sindromima ne mogu normalno probaviti hranu. Pri općoj malapsorpciji, masti ostavljene u debelom crijevu mogu zbog malapsorpcije uzročiti proljev zbog izlučivanja, a ugljikohidrati mogu uzročiti osmotski proljev. Malapsorpciju mogu uzročiti takva stanja kao što su netropska spru, insuficijencija gušterače, hirurško uklanjanje dijela crijeva, nedovoljna opskrba debelog crijeva krvlju, manjak nekih enzima u tankom crijevu i bolesti jetre.

Eksudativni proljev nastaje kada je sluznica debelog crijeva upaljena, sa ulkusima ili prepuna pa otpušta bjelančevine, krv, sluz i druge tekućine što povećava obim i količinu tekućine u stolici. Ovaj tip proljeva mogu uzročiti mnoge bolesti uključujući ulcerozni kolitis, Crohnovu bolest (regionalni enteritis), tuberkuloza, limfom i rak. Kada je zahvaćena sluznica rektuma, osoba često osjeća hitnu potrebu da isprazni crijeva i ima često pražnjenje crijeva zbog toga što je upaljeni rektum osjetljiviji na rastezanje stolicom.

Proljev može izazvati i oštećeni crijevni prolaz. Da bi stolica imala normalnu čvrstoću mora se neko vrijeme zadržati u debelom crijevu. Stolica koja prebrzo napušta debelo crijevo je vodenasta, a stolica koja ostaje predugo tvrda je i suha. Vrijeme koje stolica provodi u debelom crijevu mogu skratiti mnoga stanja uključujući preveliku aktivnost štitnjače (hipertireoza), hirurško uklanjanje dijela tankog crijeva, velikog crijeva ili želuca, liječenje ulkusa zbog kojih je presječen nervus vagus, hirurška premosnica dijela crijeva i lijekovi kao što su antacidi i laksativi koji sadrže magnezij, prostaglandini, serotonin i čak koefin.

Prerastanje bakterija (rast normalnih crijevnih bakterija u nenormalno velikom broju ili rast bakterija koje se normalno ne nalaze u crijevu) može dovesti do proljeva. Normalne crijevne bakterije imaju važnu ulogu u probavi. Zbog toga bilo kakva poremetnja crijevnih bakterija može uzročiti proljev.

Komplikacije
Osim nelagodnosti, stida i prekida dnevnih aktivnosti, teški proljev vodi gubitku vode (dehidraciji) i elektrolita kao što su natrij, kalij, magnezij i kloridi. Ako su izgubljene velike količine tekućine i elektrolita, krvni se pritisak može sniziti u dovoljnoj mjeri da prouzroči gubitak svijesti (sinkopa), nenormalnosti srčanog ritma (aritmije) i druge opasne poremećaje. U posebnoj su opasnosti vrlo mladi, stariji, oslabljeni i ljudi sa vrlo teškim proljevom. Stolicom se isto tako mogu gubiti bikarbonati što dovodi do metaboličke acidoze, vrste kiselo-bazične neravnoteže u krvi.

Dijagnoza
Doktor u prvom redu nastoji utvrditi je li se proljev pojavio naglo i u kratkom vremenu ili je trajan. Nastoji se odrediti jesu li uzrok promjene u prehrani, ima li osoba druge simptome, kao što su povišena temperatura, bol i osip, i je li osoba bila u dodiru sa drugima koji su u istom stanju. Na temelju bolesnikova opisa i pretrage uzoraka stolice, doktor i laboratorijsko osoblje utvrđuje je li stolica čvrsta ili vodena, ima li neuobičajen miris i sadrži li masti, krvi, ili neprobavljenog materijala. Ocjenjuje se i obim stolice u 24 satnom razdoblju.
Kada je proljev stalan često se uzorak stolice mora pregledati mikroskopski s obzirom na stanice, sluz, mast i druge tvari. Stolica se može ispitati i na krv i tvari koje mogu dovesti do osmotskog proljeva. Uzoci se mogu ispitati na zarazne organizme uključujući neke bakterije, amebe i Giardia organizme. Ako osoba potajno uzima laksativ i to se može otkriti u uzorku stolice. Može se napraviti sigmoidoskopija (pretraga sigmoidnog debelog crijeva) pa doktor može pregledati sluznicu anusa i rektuma. Katkada se učini biopsija (uklanjanje uzorka rektalne sluznice za mikroskopsku pretragu).

Liječenje
Proljev je simptom i njegovo liječenje ovisi o uzroku. Većina ljudi sa proljevom mora samo ukloniti uzrok kao što je dijeteska žvakača guma ili neki lijek, da potisne proljev dok se tijelo samo ne izliječi. Katkada se hronični proljev izliječi kada osoba prestane piti kafu ili pića sa kolom koja sadrže kofein. Da pomogne ublažavanje proljeva doktor može prepisati lijek kao što je difenoksilat, kodein, paregorik (tinktura opija) ili loperamid. Katkada čak sredstvo za bubrenje koje se koristi kod hroničnog zatvora stolice, kao što je psilij ili metilceluloza, pomaže u otklanjanju proljeva. Stvrdnjavanju stolice pomaže kaolin, pektin i aktivirani atapulgit.
Kada teški proljev uzrokuje dehidraciju, može biti potreban smještaj u bolnicu i intravenska nadoknada vode i soli. Sve dok osoba ne povraća i ne osjeća mučninu, vrlo djelotvorno može biti pijenje tekućina koje sadrže uravnoteženu količinu vode, šećera i soli.

vasdoktor.com

Crijevna limfangiektazija

Uvod
Crijevna limfangiektazija je bolest djece i mlađih odraslih osoba pri kojoj se povećavaju limfne žile koje opskrbljuju sluznicu tankog crijeva.
Povećanje limfnih žila može biti mana pri rođenju, ili može kasnije u životu nastati zbog upale gušterače (pankreatitisa) ili ukrućenja vreće oko srca, perikarda (konstriktivni perikarditis), što povećava pritisak u limfnom sistemu.

Simptomi i dijagnoza
Osoba sa limfangiektazijom ima jako zadržavanje tekućine (edeme) zbog toga što tkivna tekućina ne može djelotvorno otjecati kroz povećane, ali sužene limfne žile. Otok može nejednako zahvatiti dijelove tijela ovisno o tome koja je limfna žila zahvaćena, npr. tekućina se može nakupljati u trbušnoj i pleuralnoj šupljini.
Mogu nastati i mučnina, blagi proljev i bol u trbuhu. U krvi se može sniziti broj limfocita. Gubi se bjelančevina, jer kroz natečene lifne žile limfa izlazi u crijevo i stolicu pa je nivo bjelančevina u krvi snižen. Nizak nivo bjelančevina može uzročiti daljnje oticanje tkiva. Nivoi holesterola u krvi mogu biti nenormalno niski, jer se holesterol iz hrane dobro ne apsorbira. Neki ljudi imaju i masne stolice.

Za pomoć u dijagnosticiranju te bolesti doktor može koristiti intravensku injekciju radioaktivno obilježenog albumina. Ako se u stolici pojave nenormalne količine radioaktivne tvari, osoba ima prekomjerni gubitak bjelančevine. Biopsija tankog crijeva pokazuje da su limfne žile povećane.

Liječenje
Crijevna limfangiektazija se liječi otklanjanjem uzroka povećanja limfhih žila, npr. liječenje konstriktivnog perikarditisa može olakšati pritisak na limfne žile.
Neki se ljudi oporavljaju uzimanjem hrane sa niskim sadržajem masti i uzimanjem dodataka nekih triglicerida, koji se u krv apsorbiraju izravno, a ne preko limfnih žila. Ako je zahvaćen samo malen dio crijeva, može se ukloniti hirurškim putem.

Ulcerozni kolitis

Ulcerozni kolitis je hronična bolest u kojoj je debelo crijevo upaljeno i puno rana, što dovodi do epizoda krvavih proljeva, grčeva u turbuhu i povišene temperature.

Ulcerozni kolitis može započeti u bilo kojoj dobi, ali obično započne između 15-30-te godine. Mala skupina ljudi ima prvi napad u dobi između 50-70 godine.

Za razliku od Crohnove bolesti, ulcerozni kolitis obično ne zahvaća punu debljinu crijeva i nikada ne pogađa tanko crijevo. Bolest obično počinje u rektumu ili sigmoidnom debelom crijevu (donji kraj debelog crijeva) i konačno se širi djelomično ili potpuno preko debelog crijeva. U nekih ljudi je već rano zahvaćeno cijelo debelo crijevo.

Oko 10% ljudi koji imaju ulcerozni kolitis imaju samo jedan napad. Međutim, neki od tih slučajeva može zapravo biti neotkrivena infekcija prije nego pravi ulcerozni kolitis.

Uzrok ulceroznog kolitisa nije poznat, ali naslijeđe i preaktivni imuno odgovori u crijevu mogli bi biti činioci koji pridonose pojavi te bolesti.

Simptomi

Napad može biti iznenadan i težak izazivajući žestoki proljev, jako povišenu temperaturu, bol u trbuhu i peritonitis (upala unutarnje površine trbuha). Za vrijeme takvih napada, osoba je teško bolesna. Češće napad počinje postepeno i osoba ima potrebu ispražnjavanja stolice, blage grčeve u donjem dijelu trbuha i vidljivu krv i sluz u stolici.

Kada je bolest ograničena na rektum i sigmoidno debelo crijevo, stolica može biti normalna ili tvrda i suha, međutim, iz rektuma izlazi za vrijeme ili između pražnjenja stolice sluz sa velikim brojem crvenih i bijelih krvnih stanica. Opći simptomi bolesti, kao što je povišena temperatura, su blagi ili ih nema.

Ako se bolest proširi dalje uz debelo crijevo, stolica je rahlija i osoba može imati 10-20 pražnjenja stolice dnevno. Često osoba ima teške rektalne grčeve koji prate potrebu za ispražnjavanjem stolice. Po noći nema olakšanja. Stolica može biti vodenasta i sadržavati gnoj, krv i sluz. Često se gotovo potpuno sastoji od krvi i gnoja. Osoba može također imati povišenu temperaturu i slabi apetit i može gubiti na težini.

Komplikacije

Krvarenje, najčešća komplikacija, često dovodi do anemije zbog manjka željeza. U gotovo 10% ljudi sa ulceroznim kolitisom, naglo napredujući prvi napad postaje vrlo ozbiljan sa masivnim krvarenjem, probojem i proširenom infekcijom.

Pri toksičkom kolitisu, posebno teškoj komplikaciji, oštećena je čitava debljina crijevnog zida. Oštećenje izaziva ileus, stanje pri kojem prestaju kretnje crijevnog zida pa se crijevni sadržaj ne može na svom putu pomicati. Dolazi do rastezanja trbuha. Kako se toksički kolitis pogoršava, debelo crijevo gubi mišićnu napetost i unutar dana, ili čak sati, počinje se širiti. Rtg trbuha u paraliziranim područjima crijeva pokazuje plin. Kada je debelo crijevo jako rastegnuto, stanje se zove toksički megakolon. Osoba je ozbiljno bolesna i može imati visoku temperaturu. Osoba ima i bol i osjetljivost u trbuhu te visoki broj bijelih krvnih stanica. Međutim, od ljudi koji dobivaju brzo, djelotvorno liječenje svojih simptoma, umire manje od 4% ljudi. Ako rane probiju crijevo, velika je opasnost od smrti.

Opasnost od raka debelog crijeva je viša u ljudi sa dugotrajnim proširenim ulceroznim kolitisom. Opasnost od raka debelog crijeva je najviša kada je zahvaćeno cijelo debelo crijevo i osoba ima ulcerozni kolitis dulje od 10 godina, bez obzira na aktivnost bolesti.

Ljudima sa visokim rizikom od raka preporučuje se kolonoskopija (pretraga debelog crijeva savitljivom cijevi za promatranje) u redovnim razmacima, bolje za vrijeme razdoblja bez simptoma. Za vrijeme kolonoskopije uzimaju se uzorci tkiva iz cijelog debelog crijeva za mikroskopsku pretragu. Rak debelog crijeva može svake godine dobiti 1 na 100 ljudi sa ovom bolešću. Većina preživljava ako se dijagnoza raka postavi u ranim stadijima.

Poput Crohnove bolesti, ulcerozni kolitis je povezan sa bolestima koje zahvaćaju druge dijelove tijela. Kada ulcerozni kolitis uzrokuje razbuktavanje crijevnih simptoma, osoba može imati i upalu zglobova (artritis), upalu sklera (episkleritis), upaljene kožne čvoriće (eritema nodozum) i plavo-crvene bolne rane na koži koje sadrže gnoj (pioderma gangrenozum). Kada ulcerozni kolitis ne uzrokuje crijevne simptome, osoba ipak može imati upalu kičme (ankilozantni spondilitis), upalu zdjeličnih zglobova (sakroileitis) i upalu unutrašnjosti oka (uveitis).

Iako ljudi sa ulceroznim kolitisom obično imaju manje smetnje sa funkcioniranjem jetre, samo oko 1%-3% ima simptome blage do teške bolesti jetre. Teška bolest može uključiti upalu jetre (hronični aktivni hepatitis), upalu žučnih vodova (primarni sklerozantni holangitis), koja ih suzuje i konačno zatvara. Upala žučnih vodova se može pojaviti mnogo godina prije bilo kojeg crijevnog simptoma ulceroznog kolitisa i to povećava opasnost od raka žučnih vodova.

Dijagnoza

Pri utvrđivanju dijagnoze pomažu bolesnikovi simptomi i pretraga stolice. Pretrage krvi ukazuju na anemiju, povećani broj bijelih krvnih stanica, nizak nivo albumina i povišenu sedimentaciju eritrocita. Dijagnozu potvrđuje sigmoidoskopija (pretraga sigmoidnog debelog crijeva savitljivom cijevi za promatranje) i dopušta doktoru da neposredno promatra težinu upale. Čak za vrijeme razdoblja bez simptoma, crijevo rijetko izgleda normalno, a uzeti uzorak tkiva za mikroskopsku pretragu ukazuje na hroničnu upalu.

Rtg trbuha može ukazivati na težinu i proširenost bolesti. Rtg ispitivanje klizmom barija i kolonoskopijom (pretraga čitavog debelog crijeva savitljivom cijevi za promatranje) obično se ne radi prije početka liječenja, jer postoji opasnost od proboja zida crijeva kada se izvodi u aktivnim stadijima bolesti. Međutim, kad se bolest smiri obično se pregledava čitavo debelo crijevo radi utvrđivanja proširenosti bolesti i isključivanja raka. U tu se svrhu vrši kolonoskopija ili Rtg snimanje nakon davanja klizme barija.

Upala debelog crijeva ima mnogo uzroka osim ulceroznog kolitisa. Doktor treba da utvrdi je li upala uzrokovana infekcijom bakterijama ili parazitima. Uzorci stolice koji se dobiju za vrijeme sigmoidoskopije ispituju se pod mikroskopom i rade kulture na bakterije. Uzorci krvi se analiziraju da se odredi ima li osoba stečenu parazitsku infekciju, npr. za vrijeme putovanja.

Uzorci tkiva se uzimaju iz sluznice rektuma i ispituju mikroskopski. Doktor provjerava i spolno prenosive bolesti rektuma, kao što je gonoreja, virus herpesa ili infekcije klamidijom, naročito ako je bolesnik muški homoseksualac. U starijih ljudi sa aterosklerozom, upalu može uzročiti slaba opskrba krvlju debelog crijeva. Rak debelog crijeva rijetko dovodi do povišene temperature ili izbacivanja gnoja iz rektuma, ali doktor mora uzeti u obzir rak kao mogući uzrok krvavog proljeva.

Liječenje

Liječenje pomaže u suzbijanju upale, smanjenju simptoma i nadomještaju izgubljenih tekućina i prehrambenih sastojaka. Osoba bi trebala izbjegavati sirovo voće i povrće da smanji fizičku ozljedu upaljene sluznice debelog crijeva. Simptome može smanjiti prehrana bez mliječnih proizvoda i ulkusi je pokušati. Dodaci željeza mogu ublažiti anemiju uzrokovanu stalnim gubitkom krvi stolicom.

Kod relativno blagog proljeva uzimaju se antiholinergički lijekovi ili male doze loperimida ili difenoksilata. Kod jačeg proljeva mogu trebati veće doze difenoksilata ili tinkture opija bez mirisa, loperamida ili kodeina. U teškim slučajevima doktor pomno prati bolesnikovo uzimanje lijekova protiv proljeva da se izbjegne toksički megakolon.

Za smanjivanje upale kod ulceroznog kolitisa i za sprječavanje simptoma njegova razbuktavanja često se koriste sulfasalazin, olsalazin ili mesalamin. Ti se lijekovi obično uzimaju preko usta, ali se mogu dati i kao klizma ili kao čepići.

Ljudi sa umjereno teškom bolešću koji nisu vezani uz krevet obično koriste kortikosteroide kao što je prednison na usta. Prednison u prilično visokim dozama često dovodi do dramatskog oporavka. Nakon što prednison suzbije upalu kod ulceroznog kolitisa, sulfasalazin, olsalazin ili mesalamin se isto često daju. Postepeno se smanjuje doza prednisona i na kraju se prednison ukine. Produženo liječenje kortikosteroidima gotovo redovno uzrokuje nuspojave, iako ih većina nestaje kad se prekine sa uzimanjem lijeka. Kada je blagi ili umjereni ulcerozni kolitis ograničen na lijevu stranu debelog crijeva (silazeći kolon) i rektum, mogu se dati klizme sa kortikosteroidom ili mesalaminom.

Ako bolest postane teška, osoba se smješta u bolnicu, a kortikosteroidi daju intravenski. Ljudi sa teškim krvarenjem iz rektuma moraju dobiti transfuzije krvi i intravenski tekućine.

Da bi se zadržalo poboljšano stanje bolesnika sa ulceroznim kolitisom koji bi inače morali biti na dugotrajnom liječenju kortikosteroidima, koriste se azatioprin i merkaptopurin. Nekim ljudima koji su preživjeli teške napade, a nisu reagirali na liječenje kortikosteroidima, davao se ciklosporin, ali oko polovice tih ljudi konačno treba hirurško liječenje.

Hirurško liječenje

Toksički kolitis je hitno stanje. Istog časa čim doktor otkrije ili posumnja na prijeteći toksički megakolon, prekida se sa svim lijekovima protiv proljeva, bolesniku ne daje ništa za jelo, kroz nos se uvuče cijev u želudac ili tanko crijevo te pričvrsti uz povremeno izvlačenje, a sve se tekućine, prehrana i lijekovi daju intravenski. Bolesnik se pomno prati s obzirom na pokazatelje peritonitisa ili rupture (puknuća) crijeva. Ako te mjere nisu uspješne u poboljšanju bolesnikova stanja za 24-48 sati, potreban je hitan hirurški zahvat: uklanja se gotovo cijelo ili većina debelog crijeva.

Kada se postavi dijagnoza raka ili se u debelom crijevu nađu prekancerozne promjene hirurški se zahvat radi bez hitnosti. Takav hirurški zahvat može se napraviti i zbog suženja debelog crijeva ili zaostajanja rasta u djece. Najčešći razlog za hirurško liječenje je nepromijenjena hronična bolest koja bi inače osobu napravila invalidom ili hroničnim ovisnikom o visokim dozama kortikosteroida.

U rijetkim slučajevima, hirurško liječenje učine potrebnim neki uz kolitis vezani problemi koji nisu crijevni, kao što je pioderma gangrenozum.

Potpuno uklanjanje debelog crijeva i rektuma zauvijek izliječi ulcerozni kolitis. Život sa trajnom ileostomom (hirurški napravljena veza između najnižeg dijela tankog crijeva i otvora na trbušnom zidu) i ileostomna vrećica tradicionalna su cijena takvog liječenja. Međutim, postoje i različiti drugi postupci, od kojih je najčešći postupak nazvan ileo-analna anastomoza. U tom se postupku uklanja debelo crijevo i većina rektuma, a od tankog crijeva napravi mali rezorvoar i pričvrsti na preostali rektum upravo iznad anusa. Taj postupak održava zadržavanje stolice, iako se mogu pojaviti neke komplikacije, kao što je upala rezervoara.

vasdoktor.com

Hemoragični kolitis

Uvod

Hemoragični kolitis je vrsta gastroenteritisa u kom neki sojevi bakterije Escherichia coli (E. coli) zaraze debelo crijevo i proizvode otrov koji uzrokuje nagli krvavi proljev i katkada teške komplikacije.

U Sjevernoj Americi, najčešći soj E. coli koji uzrokuje hemoragični kolitis zove se E. coli 0157: H7. Taj se soj pojavljuje u crijevima zdrave stoke. Epidemije mogu nastati jedenjem nedovoljno kuhane govedine, posebno mljevene govedine, ili pijenjem nepasteriziranog mlijeka. Ta se bolest može također prenositi sa osobe na osobu, naročito među djecom u pelenama. Hemoragični kolitis se može pojaviti kod ljudi svih životnih dobi..

Otrovi E. coli oštećuju sluznicu debelog crijeva. Ako se apsorbiraju u krv mogu zahvatiti i druge organe, npr. bubrege.

Simptomi

Jaki grčevi u trbuhu počinju naglo sa vodenim proljevom koji obično u toku 24 sata postaje krvav. Tjelesna temperatura osobe obično je normalna ili lagano iznad normale, ali ponekad može doseći i više od 38,8° C. Proljev obično traje od 1-8 dana.

Oko 50% ljudi zaraženih E. coli 0157:H7 dobije hemolitično-uremični sindrom. Simptomi uključuju anemiju uzrokovanu raspadom crvenih krvnih stanica (hemolitična anemija) i niskim brojem trombocita (trombocitopenija) te naglim zatajenjem bubrega. Neki ljudi dobiju i epileptične grčeve, moždani udar ili druge komplikacije oštećenja nerava ili mozga. Te se komplikacije tipično razvijaju u drugoj sedmici bolesti, a može im prethoditi povišenje temperature. Hemolitično-uremični sindrom se češće razvija u djece ispod 5 godina i u starijih osoba. Čak i bez tih komplikacija u starijih osoba hemoragični kolitis može uzročiti smrt.

Dijagnoza i liječenje

Doktor obično posumnja na hemoragični kolitis kada osoba kaže da ima krvavi proljev. Za postavljanje dijagnoze doktor daje uzorke stolice pregledati na E. coli 0157:H7. Te uzorke treba pribaviti unutar jedne sedmice od početka simptoma.

Ostale pretrage, kao što je kolonoskopija, mogu se napraviti ako doktor posumnja da bi uzrok krvavog proljeva mogle biti druge bolesti.

Najvažnije u liječenju je piti dovoljno tekućine da se nadoknadi gubitak tekućina i pridržavanje blage dijete. Antibiotici ne olakšavaju simptome, ne uklanjaju bakterije niti sprječavaju komplikacije. Ljudi koji dobivaju komplikacije vjerojatno će trebati intenzivnu njegu u bolnici, uključujući dijalizu.

Celijakija

Uvod

Celijakija (netropska spru, glutenska enteropatija, celijačna spru) je prirođena bolest u kojoj alergijska nepodnošljivost bjelančevine glutena uzrokuje promjene u crijevu koje imaju za posljedicu lošu apsorpciju.

Celijakiju ima 1 od 300 ljudi u jugozapadnoj Irskoj i 1 ili više od 5.000 u Sjevernoj Americi. Ta je prirođena bolest uzrokovana preosjetljivošću na gluten, bjelančevinu koja se nalazi u pšenici i raži, a u manjoj mjeri u ječmu i zobi. U toj se bolesti dio molekule glutena spaja sa antitijelima u tankom crijevu uzrokujući da normalna sluznica crijeva, koja izgleda poput četke, postane pljosnata. Kao posljedica toga nastaje glatka površina koja hranu slabije probavlja i apsorbira. Kada se izbjegava hrana koja sadrži gluten, obično se normalna četkasta površina oporavi i vrati se normalna crijevna funkcija.

Simptomi

Celijakija može započeti u svakoj životnoj dobi. U djece se ne pojavi nijedan simptom prije nego što su prvi put jela hranu sa sadržajem glutena. Celijakija često ne izaziva proljev ili masne stolice i dijete može imati samo blage simptome, koji se tumače kao obični poremećaj želuca. Međutim, neka djeca prestanu normalno rasti, trpe od bolnih nadimanja u trbuhu i počinju izbacivati blijedu, smrdljivu, obilnu stolicu. Zbog manjka željeza nastaje anemija. Ako nivo bjelančevina u krvi padne dovoljno nisko, dijete zadržava tekućinu pa tkiva mogu oteći (edem). U nekih se ljudi simptomi ne jave sve do odrasle dobi.

Prehrambeni nedostaci, koji nastaju zbog loše apsorpcije, mogu kod celijakije uzročiti dodatne simptome. Ti simptomi uključuju gubitak težine, bol u zglobovima, i osjet uboda eksera i igala u rukama i nogama. Neki ljudi koji dobiju celijakiju u dječjoj dobi mogu imati nenormalno savijene duge kosti. Ovisno o težini i trajanju bolesti, osoba može u krvi imati niske nivoe bjelančevina, kalcija, kalija i natrija. Nedostatak protrombina, koji je važan u zgrušavanju krvi, dovodi do lakog nastajanja podlijeva i produženog krvarenja nakon ozljede. Djevojčice sa celijakijom mogu biti bez menstruacije.

Dijagnoza

Doktori posumnjaju na celijakiju kada vide blijedo dijete koje ima mršavu stražnjicu i izbočeni trbuh usprkos odgovarajuće prehrane, naročito ako postoji obiteljska anamneza bolesti. Doktoru pomažu u postavljanju dijagnoze rezultati Rtg i laboratorijskih pretraga. Katkada je korisna laboratorijska pretraga pri kojoj se mjeri apsorpcija ksiloze, jednostavnog šećera.

Dijagnoza se potvrđuje pretragom uzorka za biopsiju koji pokazuje pljosnatu sluznicu tankog crijeva, i naknadnim popravljanjem sluznice nakon što osoba prestane jesti proizvode sa glutenom.

Liječenje

Simptome može izazvati jedenje čak i malih količina glutena pa iz prehrane treba isključiti sav gluten. Gluten se tako naširoko koristi u prehrambenim proizvodima da ljudi sa ovom bolešću moraju dobiti detaljan popis hrane koju trebaju izbjegavati i stručni savjet dijetetičara, npr. gluten se nalazi u umjetnim juhama, umacima, sladoledima i hrenovkama.

Nekada djecu koja su teško bolesna pri prvoj dijagnozi treba hraniti intravenski. Odraslima je takav način prehrane rijetko potreban.

Neki ljudi slabo ili uopće ne reagiraju na uklanjanje glutena. To može biti bilo zbog netačne dijagnoze, bilo zbog toga što je bolest ušla u stadij u kojem ne reagira. Ako se radi o tom drugom, od pomoći mogu biti kortikosteroidi.

Neki ljudi sa celijakijom, koji su izbjegavali gluten dugo vremena, mogu podnijeti ponovno unošenje glutena u hranu. Pokušati ponovno uvođenje glutena može biti razborito, ali ako se simptomi ponovno pojave, gluten treba smjesta ukloniti iz prehrane.

Hrana bez glutena bitno poboljšava prognozu i za djecu i za odrasle. Međutim, celijakija može biti smrtna, uglavnom za odrasle sa teškim oblikom bolesti. Mali postotak odraslih može razviti limfom (tip raka) u crijevu. Nije poznato smanjuje li tu opasnost strogo pridržavanje prehrane bez glutena.

vasdoktor.com