nedjelja, 4. ožujka 2012.

Tumori jetre

Tumori jetre mogu biti nekancerogeni (benigni) ili kancerogeni (maligni). Kancerogeni tumori mogu nastati u jetri ili se mogu širiti u jetru (metastazirati) iz drugih dijelova tijela. Rak koji nastaje u jetri zove se primarni rak jetre; rak koji proizlazi negdje drugdje u tijelu zove se metastatski rak. Velika većina raka jetre su metastatski tumori.

Metastatski tumori jetre

Nekancerogeni tumori jetre su relativno česti, ali obično ne uzrokuju simptome. Većina ih se otkrije kada ljudi naprave iz nekog drugog razloga neku slikovnu pretragu-kao što je ultrazvuk, kompjutorizirana tomogranja (CT) ili magnetska rezonancija (MR). Međutim, neki od tih tumora dovode do povećanja jetre ili krvarenja u trbušnu šupljinu. Jetra obično normalno funkcionira pa pretrage krvi pokazuju normalne ili tek blago povišene razine jetrenih enzima.


HEPATOCELULARNI ADENOM

Hepatocelularni adenom je česti nekancerogeni tumor jetre.

Hepatocelularni adenomi se uglavnom pojavljuju u žena fertilne dobi, vjerojatno zbog toga što oralni kontraceptivi povećavaju rizik od takvog tipa novotvorina. Ti tumori obično ne uzrokuju simptome pa ih većina ostaje neotkrivena.

Rijetko neki adenom naglo pukne i krvari u trbušnu šupljinu što zahtijeva hitan hirurški postupak. Adenomi koje uzrokuju oralni kontraceptivi često nestaju kada žena prestane uzimati lijek. U iznimno rijetkim slučajevima adenom može postati kancerogeni tumor.




HEMANGIOM


Hemangion je nekancerogeni tumor jetre sastavljen od nakupine nenormalnih krvnih žila.

Procjenjuje se da 1% - 5% odraslih ima male hemangiome jetre koji ne uzrokuju simptome. Ti se tumori obično otkrivaju samo ako se dogodi da osoba bude podvrgnuta pretrazi UZ-om ili CT-om. Ne zahtijevaju liječenje. U male djece veliki hemangioma ponekad uzrokuju simptome kojima ih se otkrije, kao što je rasprostranjeno (difuzno) zgrušavanje i zatajenje srca. Može biti potreban hirurški zahvat.




HEPATOM


Hepatom (hepatocelularni karcinom) je rak koji započinje u stanicama jetre.


Hepatomi su najčešći tip raka koji nastaje u jetri (primarni rak jetre). U nekim područjima Afrike i jugoistočne Azije hepatomi su čak češći nego metastatski rak jetre i istaknuti su uzrok smrti. U tim područjima postoji visoka prevalencija hronične infekcije virusom hepatitisa B, što povećava rizik od hepatoma za više od 100 puta.


Hronična infekcija hepatitisom C povećava također rizik od hepatoma. Konačno neke tvari koje uzrokuju rak (kancerogeni) stvaraju hepatome. U suptropskim područjima u kojima su hepatomi česti, hrana je često zagađena kancerogenima zvanima aflatoksini, tvarima koje proizvode neke vrste gljivica.


U Sjevernoj Americi, Europi i drugim područjima svijeta, u kojima su hepatomi rjeđi, većina ljudi sa hepatomima su alkoholičari sa dugotrajnom cirozom jetre. Dodatne vrste ciroze su također povezane sa hepatomima, premda je u vezi sa primarnom bilijarnom cirozom rizik manji nego sa drugim vrstama ciroze.


Fibrolamelarni karcinom je rijetka vrsta hepatoma koji obično zahvaća mlade odrasle osobe. Nije uzrokovan prethodnom cirozom, infekcijom hepatitisom B ili C ili drugim poznatim činiocima rizika.


Simptomi

Obično su prvi simptomi hepatoma bol u trbuhu, gubitak težine i velika nakupina koja se može napipati u gornjem dijelu trbuha. Druga je mogućnost da osoba koja je dugo vremena imala cirozu može neočekivano postati bolesnijom. Česta je povišena temperatura. Katkada su prvi simptomi akutna bol u trbuhu i šok uzrokovan puknućem ili krvarenjem tumora.



Dijagnoza

Kod ljudi sa hepatomom tipično su povišeni nivoi alfa-fetoproteina u krvi. Katkada pretrage krvi ukazuju na nizak nivo glukoze ili visok nivo kalcija, lipida ili povećan broj crvenih krvnih stanica.


U početku simptomi ne daju ključ za postavljanje dijagnoze. Međutim, kada se jednom jetra dovoljno poveća da se može napipati, doktor može posumnjati na dijagnozu, naročito ako osoba ima dugotrajnu cirozu. Ponekad doktor može čuti glasne zvukove (hepatični šumovi) i zvukove grebenja (trenje zbog trljanja ili krepitacije) stetoskopom postavljenim iznad jetre.


UZ i CT iznad trbuha ponekad mogu otkriti rak koji još nije uzrokovao simptome. U nekim zemljama u kojima je čest virus hepatitisa B, kao što je Japan,UZ se koristi za preglede u svrhu rešetanja (skrininga, probira) ljudi sa infekcijom na rak jetre. Arteriografija jetre (Rtg napravljeni nakon što se u hepatičnu arteriju injiciraju radiokonstrastne tvari) može ukazati na hepatome. Arteriografija jetre je posebno korisna prije hirurškog uklanjanja hepatoma, jer pokazuje hirurgu tačan smještaj krvnih žila jetre.


Biopsija jetre može potvrditi dijagnozu. Opasnost od krvarenja ili druge ozljede prilikom biopsije jetre općenito su niske.


Prognoza i liječenje

Obično je prognoza za ljude sa hepatomom slaba, jer se tumor prekasno otkrije. Ponekad se osoba sa malim tumorom oporavi nakon što je tumor hirurški uklonjen.




DRUGI PRIMARNI KARCINOMI JETRE


•           Holangiokarcinom je rak koji proistječe iz sluznice žučnih kanala u jetri ili žučnih vodova. Na Orijentu, infestacija parazitima zvanima jetreni crvi, može biti djelomično odgovorna za taj rak. Ljudi sa dugotrajnim ulceroznim kolitisom i sklerozirajućim holangitisom katkada razviju holangiokarcinom.


•           Hepatoblastom je jedna od češćih vrsta raka u male djece. Ponekad se pojavljuje u starije djece i može proizvoditi hormone zvane gonadotropini, što ima za posljedicu rani (prerani) pubertet. Hepatoblastom se obično otkrije zbog općenitog pogoršanja zdravlja i velike nakupine (tvorbe) u gornjem desnom dijelu trbuha.


•           Angiosarkom je rijetki rak koji nastaje u krvnim žilama jetre. Angiosarkom može nastati zbog izloženosti vinilhloridu na radnom mjestu.



Dijagnoza i liječenje

Holangiokarcinomi, hepatoblastomi i angiosarkomi se mogu dijagnosticirati samo biopsijom jetre pri čemu se iglom uzima uzorak jetrenog tkiva za ispitivanje pod mikroskopom.

Obično je liječenje od male vrijednosti i većina ljudi umire unutar nekoliko mjeseci od otkrića tumora. Međutim, ako je rak otkriven relativno rano, tumor se može hirurški odstraniti uz nadu dugotrajnog preživljavanja.



METASTATSKI RAK JETRE


Metastatski rak jetre je tumor koji se proširio u jetru iz drugih mjesta u tijelu.


Metastatski rak jetre najčešće dolazi iz pluća, dojke, debelog crijeva, gušterače i želuca. Jetru mogu zahvatiti i leukemija i drugi oblici raka krvnih stanica, kao što su limfomi. Katkada je otkriće metastatskog tumora jetre prvi pokazatelj da osoba ima rak.


Simptomi

Često prvi simptomi uključuju gubitak tjelesne težine i slab apetit. Tipično je da je jetra povećana i tvrda, a može biti osjetljiva na dodir. Može postojati povišena tjelesna temperature. Ponekad je povećana slezena, naročito ako rak potječe iz gušterače. Trbušna šupljina se može proširiti zbog prisustva slobodne tekućine, stanje koje se zove ascites.

U početku nema žutice ili je blaga sve dok rak ne začepi žučne vodove. Sedmicama prije smrti, žutica postaje sve jača. Osoba može također postati zbunjena i pospana sa nakupljanjem otrova u mozgu, stanje koje se zove jetrena encefalopatija. ®



Dijagnoza

U kasnijim stadijima bolesti, doktor obično može dijagnosticirati metastatski rak jetre prilično lako, ali je dijagnoza teža u ranim stadijima. Na rak mogu ukazati UZ, CT i MRI, ali te slikovne pretrage ne mogu uvijek otkriti male tumore ili razlikovati tumor od ciroze i drugih nenormalnosti.

Tumori često uzrokuju lošu funkciju jetre što se može otkriti pretragama krvi.

Biopsija jetre potvrđuje dijagnozu u oko 75% slučajeva. Biopsija se može izvesti pod kontrolom UZ-a kako bi šansa za dobivanje kancerogenog tkiva bila veća. Drugi način za uzimanje biopsijskog uzorka je laparoskopija (fiberoptička cijev za promatranje koja se uvodi kroz trbušni zid).

Leukemija se obično dijagnosticira na temelju rezultata pretraga krvi i koštane srži. Tipično je da biopsija jetre nije potrebna.



Liječenje

Ovisno o vrsti (tipu) raka, lijekovi protiv raka mogu privremeno smanjiti tumor i produžiti život, ali oni rak ne liječe. Lijekovi protiv raka se mogu injicirati u hepatičnu arteriju koja onda otpremi visoku koncentraciju lijekova neposredno u stanice raka u jetri. Ta će tehnika vjerojatnije smanjiti tumor i proizvesti manje nuspojava, ali nije dokazano da produžuje život. Terapija zračenjem jetre može ponekad smanjiti jaku bol, ali donosi malo poboljšanje.

Ako se u jetri nađe samo jedan tumor, hirurg ga može ukloniti, naročito ako proistječe od raka crijeva. Međutim, svi stručnjaci ne smatraju takvu operaciju vrijednom poduzimanja.

Kod većine ljudi sa proširenim rakom, sve što doktor može učiniti je olakšati simptome,


Simptomi oboljenja jetre


Bolest jetre se iskazuje na mnogo različitih načina. Pokazatelji bolesti jetre koji su od posebne važnosti su žutica, holestaza, povećanje jetre, portalna hipertenzija, ascites, jetrena encefalopatija i zatajenje jetre.

Bolest jetre doktor dijagnosticira na temelju simptoma koje bolesnik opisuje i fizikalnog pregleda.

Glavni klinički simptomi bolesti jetre

Žutica (ikterus)

Povećana jetra (hepatomegalija)

Tekućina u trbuhu (ascitesi)

Smetenost zbog encefalopatije

Želućano-crijevno krvarenje zbog variksa

Portaina hipertenzija

Koža

•           Proširene krvne žile nalik na pauka

•           Crveni dlanovi

•           Rumeni izgled

•           Svrbež

Krv

•           Smanjeni broj crvenih krvnih stanica (anemija)

•           Smanjeni broj bijelih krvnih stanica (leukopenija)

•           Smanjeni broj krvnih pločica (trombocitopenija)

•           Sklonost krvarenju (koagulopatija)

Hormoni

•           Visok nivo inzulina, ali slabi odgovor na njega

•           Prestanak menstruacije i smanjena plodnost (u žena)

•           Impotencija i ženskasti izgled (u muškaraca)

Srce i krvne žile

•           Ubrzanje srčane frekvencije i količine izbačene krvi

•           Sniženi krvni pritisak (hipotenzija)

Opći simptomi

•           Umor

•           Slabost

•           Gubitak težine

•           Slabi apetit

•           Mučnina

•           Povišena temperatura





ICTERUS

(žutica)

• Uvod • Simptomi • Dijagnoza i liječenje



Uvod

Žutica je žuto obojenje kože i sklera (beonjača) prouzročeno nenormalno visokim nivoom žučnog pigmenta, bilirubina, u krvnoj struji.


Stare ili oštećene crvene krvne stanice (eritrocite) iz cirkulacije uglavnom uklanja slezena. Prilikom tog postupka, hemoglobin, dio crvenih krvnih stanica koji prenosi kisik, razgradi se u

bilirubin. Bilirubin se prenosi u jetru i izlučuje u crijevo kao sastavni dio žuči. Ako je izlučivanje bilirubina onemogućeno, višak bilirubina prelazi u krvotok, što ima za posljedicu nastajanje žutice.



Visok nivo bilirubina u krvi može biti posljedica upale ili drugih nenormalnosti jetrenih stanica što sprječava izlučivanje bilirubina u žuč. Kao druga mogućnost, žučni vodovi izvan jetre mogu biti začepljeni žučnim kamencem ili tumorom. Rjeđe visok nivo bilirubina može nastati uslijed razaranja velikog broja crvenih krvnih stanica, kao što se katkada događa u novorođenčadi sa žuticom.



Kod Gilbertova sindroma nivo bilirubina je lagano povišen, ali obično ne toliko da bi uzrokovao žuticu. To se katkada nasljedno stanje obično otkriva prilikom rutinskih pretraga pretraživanja (skrininga) jetrene funkcije, stanje nema drugih simptoma niti uzrokuje probleme.



Simptomi

Kod žutice su koža i beonjače žuti. Mokraća je često tamna zbog izlučivanja bilirubina preko bubrega. Pojavljuju se i drugi simptomi ovisno o uzroku žutice, npr. upala jetre (hepatitis) može uzročiti gubitak apetita, mučninu i povraćanje te povišenu temperaturu. Zaustavljanje žuči može uzročiti simptome holestaze.



Dijagnoza i liječenje

Da bi odredio uzrok žutice doktor koristi laboratorijske testove i slikovne pretrage. Ako je problem bolest same jetre, npr. virusni hepatitis, žutica će obično nestati kako se stanje jetre popravi. Ako je problem u začepljenju žučnog voda, tada se obično što je brže moguće učini operacija ili endoskopija (postupak upotrebe savitljive cijevi za promatranje sa hirurškim priključcima) da se začepljeni žučni put ponovno otvori.



Laboratorijske pretrage kod bolesti jetre

Laboratoriji mogu provesti različite pretrage koje pomažu liječnicima u ocjenjivanju poremećaja jetre, žučnog mjehura i žučnog sistema. Među najvažnijima je skupina krvnih pretraga poznata kao testovi jetrene funkcije. Ovisno o problemu na koji se kod bolesnika sumnja, doktor može zatražiti i neke slikovne pretrage, kao što su ultrazvuk, kompjutorizirana tomografija i magnetska rezonancija. Doktor može uzeti i uzorak jetrenog tkiva za pretragu pod mikroskopom, postupak koji se zove biopsija jetre.



Laboratorijski testovi funkcije jetre

Testovi funkcije jetre rade se na uzorcima krvi. Većina testova određuje nivo enzima  ili drugih tvari u krvi, te na taj način se dijagnosticiraju problemi jetre. Jednim od testova određuje se i vrijeme zgrušavanja krvi.



TEST                            Na šta test može ukazivati

Alkalna fosfataza           Enzim koji se stvara u jetri, kostima i placenti. Otpušta se prilikom

oštećenja ili aktivnosti kao što su rast kosti ili trudnoća.

Prepreka u žučnom vodu, oštećenje jetre i neka vrsta raka.


ALT                              Enzim koji se stvara u jetri i otpušta u krv kada su jetrene

stanice oštećene.

Oštećenje jetrene stanice (kao kod hepatitisa).


AST                             Enzim koji se otpušta u krv kada su oštećeni jetra, srce, mišići ili

mozak.

Oštećenje jetre, srca, mišića ili mozga.


Bilirubin                                    Sastavni sastojak žuči koji se proizvodi u jetri.

Prepreka otjecanju žuči, oštećenje jetre, veliki raspad crvenih krvnih stanica (od kojih je napravljen bilirubin).


GGT                             Enzim koji proizvodi jetra, gušterača i bubrezi, a javlja se u krvi kada

su ti organi oštećeni.

Oštećenje organa, otrovnost lijekova, zloupotreba alkohola, bolest gušterače.


LDH                             Enzim koji nalazimo u krvi kada su oštećeni neki organi.

Oštećenje jetre, pluća ili mozga i prekomjerni raspad crvenih krvnih stanica.

5-Nukleotidaza              Enzim koji sadrži samo jetra i javlja se u krvi pri njenom oštećenju.                                  Prepreka u žučnom vodu ili oštećen protok žuči.


Albumin                        Bjelančevina koju stvara jetra i normalno otpušta u krv. Jedna od

zadaća albumina je da zadržava tekućine unutar krvnih žila.        Oštećenje jetre


Alfa-fetoprotein              Bjelančevina koju stvaraju jetra i testisi fetusa.

Teški hepatitis, rak jetre ili testisa


Mitohondrijska antitijela Antitijela protiv mitohondrija u krvnoj cirkulaciji, unutarnji sastojak

stanica

Primarna bilijarna ciroza i neke autoimmune bolesti (kao što je hronični aktivni hepatitis)


PT ili PV                       Vrijeme potrebno za zgrušavanje krvi (za zgrušavanje su potrebni

vitamin K i tvari koje stvara jetra)

Oštećenje jetre ili slaba apsorpcija vitamina K uzrokovana nedostatkom žuči.




Disajni testovi

Disajni testovi mjere sposobnost jetre da preradi (metabolizira) različite lijekove. Lijek, obilježen radioaktivnim spojem, može se dati na usta ili u venu. Količina radioaktivnosti u dahu osobe je mjera količine lijeka prerađenog u jetri.



UZ

Ultrazvuk pomoću zvučnih valova stvara sliku jetre, žučnog mjehura i žučnog sistema. Test je bolji za otkrivanje strukturnih nenormalnosti, kao što su tumori, nego rasprostranjenih (difuznih) nenormalnosti, kao što je ciroza. Najjeftinija je, najsigurnija i najosjetljivija tehnika za slikovni prikaz žučnog mjehura i žučnog sistema.



Upotrebom UZ-a doktor može lako otkriti žučne kamence u žučnom mjehuru. Ultrazvuk lako razlikuje žuticu uzrokovanu zaprekom u žučnom vodu od žutice uzrokovane slabom funkcijom jetrenih stanica. Vrsta ultrazvuka, dopler ultrazvuk žila, može se koristiti za prikazivanje toka krvi u krvnim žilama jetre. Doktor može također koristiti UZ kao vodič kada prodire iglom da dobije uzorak tkiva za biopsiju.



Radionuklidni (radioizotopni) prikaz

Koristi tvari koje sadrže radioaktivni spoj koji se injicira u tijelo, a preuzima ga određeni organ. Radioaktivnost se mjeri gama-kamerom pričvršćenom na kompjuter koji stvara sliku.



Scintigrafija jetre

To je vrsta radionuklidnog prikazivanja koje koristi radioaktivni spoj koji se apsorbira u jetrene stanice.



Holescintigrafija

Ovo još jedan tip radionuklidnog prikazivanja, koristi radioaktivni spoj koji se izlučuje iz jetre u žučni sistem; koristi se za otkrivanje akutne upale žučnog mjehura (holecistitisa).



CT (kompjutorizirana tomografija)

CT može dati odlične slike jetre i naročito je korisna za otkrivanje tumora. Može otkriti rasprostranjene (difuzne) poremećaje, kao što su masna jetra i nenormalno gusto jetreno tkivo uslijed prekomjernog nakupljanja željeza (hemohromatoza). Međutim, budući da je CT radiološka pretraga (opasno rendgensko zračenje) koje je uz to i skupa, ne upotrebljava se tako mnogo kao ultrazvuk.



MRI (magnetna rezonanca)

MRI daje izvanredne slike, slične onima koje se dobivaju CT-om. Međutim, ima nedostatke: skuplja je nego CT, traje dulje nego druge slikovne metode i zahtijeva ležanje u uskoj komori što u nekih ljudi izaziva klaustrofobiju.



Endoskopska retrogradna holangiopankreatografija

Ovo je pretraga kod koje se endoskop (savitljiva cijev za promatranje) stavlja u usta, kroz želudac i dvanaestopalačno crijevo (dvanaesterac) pa u žučni sistem. Radiokontrastna tvar se tada injicira u vodove žučnog sistema i naprave rendgenogrami. U 3% - 5% osoba taj test uzrokuje upalu gušterače (pankreatitis).



Perkutana transhepatična holangiografija

Ova metoda uključuje prodiranje dugačkom iglom kroz kožu u jetru, zatim injiciranje radiokontrastne tvari u jedan od jetrenih žučnih vodova. Za navođenje igle doktor može upotrijebiti UZ. Rendgenogrami jasno pokazuju žučni sistem, naročito začepljenje u jetri.



Operacijska holangiografija

Ova metoda koristi radio-kontrastnu tvar koja je vidljiva na Rtg-u. Tvar se injicira neposredno u vodove žučnog sistema za vrijeme operacije. Rtg tada pokazuju jasne slike žučnog sistema.



Običan rtg

Ova metoda može često pokazati kalcificirani žučni kamenac.



Biopsija jetre

Uzorak jetre se može dobiti prilikom hirurškog zahvata u svrhu pretraživanja, ali se češće dobiva prodiranjem igle kroz kožu u jetru. Prije postupka, bolesnik dobiva lokalnu anesteziju. Smještaj nenormalnog područja odakle se uzima uzorak može se odrediti Uz-om ili CT-om. U većini medicinskih središta biopsija jetre se izvodi kao ambulantni postupak.



Nakon uzimanja uzorka osoba ostaje u bolnici 3-4 sata, budući da postoji mala opasnost od komplikacija. Jetra može biti zaderana i može doći do krvarenja u trbuh. Žuč može iscuriti u trbuh i dovesti do upale trbušne opne (peritonitisa). Budući da krvarenje može početi i nakon 15 dana, osoba treba u tom razdoblju ostati na udaljenosti od bolnice do najviše jedan sat vožnje. U oko 2% ljudi te komplikacije prave ozbiljne probleme a od postupka smrtno strada 1:10.000. Nakon biopsije jetre česta je blaga bol u gornjem desnom dijelu trbuha koja se širi u desni pazuh, a obično se ublaži analgeticima.



Kod transvenske biopsije jetre, u vratnu venu se stavi kateter koji se provuče u srce i smjesti u jednu od hepatičnih vena koje dolaze iz jetre. Igla katetera se smjesti kroz venski zid u jetru. Ta tehnika ima manje izgleda da ošteti jetru nego perkutana biopsija jetre i može se primijeniti čak i u ljudi koji lagano krvare.


Uvećana jetra

HEPATOMEGALIA

Povećanje jetre (hepatomegalija) ukazuje na bolest jetre. Premda je tako, mnoge osobe sa bolešću jetre imaju jetru normalne veličine ili čak skvrčenu jetru. Povećana jetra obično ne uzrokuje simptome. Međutim, ako je povećanje vrlo jako izraženo, može uzročiti nelagodnost u trbuhu ili osjećaj punoće. Ako povećanje nastane naglo, jetra može biti osjetljiva na dodir. Doktor obično procjenjuje veličinu jetre prilikom fizikalnog pregleda, pipajući je preko trbušnog zida.


Pipajući jetru, doktor primjećuje i njenu strukturu (građu). Povećana jetra obično je meka kod akutnog hepatitisa, masne infiltracije, kod zastoja (kongestije) krvi ili u ranom stadiju suženja (opstrukcije) žučnih putova. Jetra ječvrsta i nepravilna ako je ciroza uzrok njenog povećanja. Izraziti čvorovi obično upućuju na rak.

Portalna hipertenzija

HYPERTENSIO PORTALIS

Uvod

Portalna hipertenzija je nenormalno visok krvni pritisak u portalnoj veni, velikoj veni koja nosi krv iz crijeva u jetru.

Portalna vena prima krv koja istječe iz čitavog crijeva i iz slezene, gušterače i žučnog mjehura. Nakon što uđe u jetru, krv se račva u sitne kanaliće koji kolaju jetrom. Kada krv napusti jetru, istječe natrag kroz hepatične vene u opći krvotok.


U portalnim krvnim žilama krvni pritisak mogu povećati dva činioca: volumen krvi koja teče kroz žile i povećani otpor krvnom protoku kroz jetru. U zapadnim zemljama, najčešći je uzrok portalne hipertenzije povećani otpor krvnom protoku izazvan cirozom.


Portalna hipertenzija vodi razvoju venskih krvnih žila (zvanima kolateralne žile) koje povezuju portalni sistem sa općim krvotokom i na taj način zaobilaze jetru. Zbog tog zaobilaženja, tvari koje se preko jetre normalno uklanjaju iz krvi mogu dospjeti u opći krvotok. Kolateralne žile se razvijaju na posebnim mjestima, najvažnije od kojih je donji kraj jednjaka. Tu žile postanu nabrekle i vijugave, tj. postanu varikozne vene (zvane ezofagealni variksi). Te nabrekle žile su krhke i katkad jako sklone krvarenju. Druge se kolateralne žile mogu razviti oko pupka i u rektumu.


Simptomi i dijagnoza

Kod portalne hipertenzije često je povećana slezena. Tekućina može izlaziti iz jetre i proširivati trbušnu šupljinu, a ta se slobodna tekućina u trbuhu naziva ascites. Varikozne vene u donjem kraju jednjaka i želučanoj sluznici lako krvare, katkada jako puno. Varikozne vene u rektumu mogu također krvariti, premda je to znatno rjeđe.


Doktor može obično napipati povećanu slezenu kroz trbušni zid. Tekućina se u trbušnoj šupljini može otkriti uočavanjem nateknutog trbuha i slušanjem muklih zvukova za vrijeme kuckanja (perkusije) trbuha. UZ i Rtg daju znatne podatke o portalnoj hipertenziji. UZ se može koristiti za ispitivanje krvnog protoka u portalnim krvnim žilama i može otkriti prisutnost tekućine u trbuhu.


Za ispitivanje povećanih vena može se upotrijebiti i CT. Pritisak u portalnom sistemu može se neposredno mjeriti iglom kojom se prodire kroz trbušni zid u jetru ili slezenu.



Liječenje

U cilju smanjenja opasnosti od krvarenja iz ezofagealnih variksa, doktor nastoji smanjiti pritisak u portalnoj veni. Jedan način je davanje propranolola, lijeka koji se koristi za liječenje visokog krvnog pritisaka.



Krvarenje iz ezofagealnih variksa je hitno stanje. Lijekovi kao što je vazopresin ili oktreotid mogu se dati intravenski da se vene koje krvare stisnu, a transfuzije krvi se daju radi nadomještanja izgubljene krvi.



Endoskopsko ispitivanje se obično radi da bi se potvrdilo krvarenje iz variksa. Vene se mogu začepiti gumenim trakama ili davanjem hemijskih tvari preko endoskopa. Ako se krvarenje nastavlja, preko nosa osobe i dolje u jednjak može se uvesti kateter sa balonom na kraju. Napuhavanjem balona pritišću se varikozne vene i obično zaustavlja krvarenje.



Ako se krvarenje nastavlja ili ponovno javi, može se hirurškim postupkom napraviti premosnica (zvana šant) između portalnog venskog sistema i općeg (sistemskog) venskog sistema. To snizuje pritisak u portalnoj veni, jer je pritisak u općem venskom optoku mnogo niži. Postoje različite vrste operacija portalno-sistemskog šanta, uključujući one koje se mogu napraviti u radiološkom odjelu upotrebom posebnih naprava pod nadzorom rendgena. Operacije šanta su obično uspješne u zaustavljanju krvarenja, ali su relativno opasne. One također povećavaju rizik od remećenja funkcije mozga zbog zatajenja jetre (jetrena encefalopatija).




Deficit alfa 1- antitripsina

Uvod

Manjak alfa1-antitripsina je bolest kod koje nasljedni manjak alfa1-antitrisina može uzrokovati bolest pluća i jetre.



Alfa1-antitripsin, enzim koji stvara jetra, nalazi se u pljuvačci, duodenalnoj tekućini, izlučevinama pluća, suzama, lučevinama nosa i likvoru. Taj enzim usporava djelovanje drugih enzima koji razgrađuju bjelančevine. Manjak alfa1-antitripsina omogućava drugim enzimima da oštete tkivo u plućima. Pomanjkanje u krvi ukazuje na zatajenje jetre da izlučuje enzim. Njegovo zadržavanje u jetrenim stanicama može uzročiti oštećenje, fibrozu (ožiljne promjene) i cirozu.



Simptomi i prognoza

Do 25% djece sa manjkom alfa1-antitripsina dobije cirozu i portalnu hipertenziju pa umire prije nego navrši 12 godina života. Oko 25% umire do 20-te godine. Ostalih 25% ima samo manje nenormalnosti jetre i dožive odraslu dob. Preostalih 25% nema znakova bolesti koja napreduje.



Kod odraslih manjak alfa1-antitripsina nije čest i ne mora uzročiti cirozu čak ako je prisutan. Češće odrasli sa ovim poremećajem dobivaju emfizem, plućnu bolest koja ima za posljedicu sve jaču zaduhu. Konačno se može razviti rak jetre.



Liječenje

Neko nadu dalo je zamjensko liječenje sintetičkim alfa1-antitripsinom, ali transplantacija jetre ostaje jedinom uspješnom terapijom. U transplantiranoj jetri koja proizvodi alfa1-antitripsin obično se ne pojavljuje oštećenje.



Liječenje odraslih je obično usmjereno na plućnu bolest. Mjere liječenja uključuju sprječavanje infekcije i prestanak pušenja u pušača.


izvor: www.vasdoktor.com
Više o bolestima pluća na: www.zdravapluca.blogspot.com
Više informacija o zdravlju i zdravoj prehrani  na:
www.superrecepti.bloger.hr



subota, 3. ožujka 2012.

Holestaza

CHOLESTASIS

Holestaza je smanjenje ili zastoj protoka žuči. Opstrukciju protoka žuči mogu uzrokovati različiti faktori. 

Tok žuči može biti oslabljen na bilo kojoj tački između jetrenih stanica i dvanaesterca (gornji dio tankog crijeva). Čak i kada žuč ne teče, jetra nastavlja prerađivati bilirubin, koji bježi u krvnu struju. Tada se bilirubin odlaže u koži i dođe u mokraću, uzrokujući žuticu.

U svrhu postavljanja dijagnoze i liječenja uzroci holestaze dijele se u dvije skupine: na one koji potječu iz same jetre i one kojima je uzrok izvan jetre.



Uzroci unutar jetre uključuju hepatitis, alkoholnu bolest jetre, primarnu bilijarnu cirozu, učinke lijekova i učinke hormonalnih promjena u trudnoći (stanje koje se zove trudnička holestaza).



Uzroci izvan jetre su kamenac u žučnom vodu, suženje (striktura) žučnog voda, rak žučnog voda, rak gušterače i upala gušterače.



Simptomi

Žutica i tamna mokraća potječu od velike količine bilirubina u koži odnosno mokraći. Stolica je katkada blijeda zbog manjka bilirubina u crijevu. Stolica može sadržavati i previše masti (stanje koje se zove steatoreja), jer u crijevu nema žuči da pomogne probaviti mast iz hrane.



Manjak žuči u crijevu znači također da se kalcij i vitamin D ne apsorbiraju na odgovarajući način. Ako holestaza potraje, nedostatak tih hranjivih tvari može uzročiti gubitak kosti, što može dovesti do boli i lomova. Slabo se apsorbiraju i tvari koje su potrebne za zgrušavanje krvi, što stvara sklonost za lako krvarenje.



Zadržavanje produkata žuči u cirkulaciji može uzročiti svrbež (sa posljedičnim češanjem i oštećenjem kože). Zbog holestaze produžena žutica stvara prljavu boju kože i masne žute naslage u koži. Uzročni činioc holestaze određuje hoće li osoba imati druge simptome, kao što su trbušna bol, gubitak apetita, povraćanje ili povišena temperatura.



Dijagnoza

Kako bi utvrdio je li uzrok unutar jetre, doktor ispituje o simptomima hepatitisa, obilnom uzimanju alkohola ili o nedugo uzetim lijekovima koji mogu dovesti do holestaze. Male, pauku nalik krvne žile vidljive u koži (tzv. spajder nevusi), povećana slezena i slobodna tekućina u trbušnoj šupljini (ascites) znaci su oboljenja stanica jetre. Ako je uzrok izvan jetre, osoba može imati drhtavicu, bol iz žučnog sistema ili gušterače, te povećani žučni mjehur (koji doktor može napipati ili otkriti slikovnim pretragama).



Za ljude sa holestazom je tipično da im je nivo enzima zvanog alkalna fosfataza u krvi vrlo visok. Krvna pretraga koja mjeri nivo bilirubina ukazuje na težinu holestaze, ali ne na njen uzrok.



Ako su rezultati krvnih pretraga nenormalni, gotovo se uvijek radi UZ, CT ili oboje. To doktoru pomaže u razlikovanju između bolesti jetre i zatvaranja žučnih vodova. Ako se čini da je uzrok unutar jetre, može se napraviti biopsija jetre (uzimanje uzorka tkiva za mikroskopsku pretragu). Biopsija obično utvrđuje dijagnozu. Ako se čini da je uzrok blokada žučnih vodova, često se radi endoskopski postupak (uz upotrebu savitljive cijevi za promatranje) da se razjasni priroda blokade.



Liječenje

Blokada izvan jetre može se obično liječiti hirurški ili terapijskom endoskopijom (postupak koji uključuje upotrebu savitljive cijevi sa hirurškim priključcima). Blokada unutar jetre može se liječiti na različite načine ovisno o uzroku. Ako je sumnjivi uzrok neki lijek, osoba ga mora prestati uzimati. Ako je za blokadu odgovoran hepatitis, tada holestaza i žutica obično nestanu kada prestane hepatitis.



Za liječenje svrbeža može se uzeti oralno (na usta) holestiramin. Taj se lijek veže sa nekim žučnim proizvodima u crijevu, pa se oni ne mogu ponovno resorbirati i uzročiti nadražaj kože.



Sve dok jetra nije teško oštećena uzimanje vitamina K može poboljšati zgrušavanje krvi. Ako holestaza potraje, često se uzimaju dodatno kalcij i vitamin D, ali oni nisu jako djelotvorni u sprječavanju bolesti kosti. Ako se previše masti izlučilo u stolici, osobi se mogu dodatno dati trigliceridi.


izvor: www.vasdoktor.com
Više informacija o zdravlju i zdravoj prehrani  na:




Masna jetra

Masna jetra, alkoholna bolest jetre, ciroza, primarni sklerozirajući holangitis i manjak alfa1-antitripsina su svi poremećaji koji se pojavljuju kao rezultat bilo kakvog oštećenja jetre. Jetru može oštetiti mnogo faktora, ali za neke od tih poremećaja način oštećenja nije poznat.


STEATOSIS HEPATIS

(Masna jetra)


Masna jetra je prekomjerno nakupljanje masti (lipida) unutar jetrenih stanica.

Katkada uzrok masne jetre nije poznat, naročito u novorođenčadi. Općenito, poznati uzroci oštećuju jetru na neki način.


Masna jetra obično ne izaziva simptome. Rijetko uzrokuje žuticu, mučninu, povraćanje, bol i osjetljivost trbuha.


Fizikalni pregled koji ukazuje na povećanu jetru bez bilo kakvog simptoma, upućuje na masnu jetru. Dijagnoza se može potvrditi biopsijom jetre, pri čemu se koristi dugačka šuplja igla da se dobije mali uzorak tkiva za pretragu pod mikroskopom.


Sama prisutnost prekomjerne masti u jetri nije ozbiljan problem. Liječenje je upravljeno uklanjanju uzroka ili liječenju uzročnog poremećaja. Ponavljano oštećenje jetre otrovnim tvarima kao što je alkohol može konačno dovesti do prelaska masne jetre u cirozu.



Poznati uzroci masne jetre

•           Debljina

•           Šećerna bolest (dijabetes)

•           Hemikalije i lijekovi (kao što su alkohol, kortikosteroidi, tetraciklini, valproična kiselina, metotreksat, ugljikov tetrahlorid i žuti fosfor)

•           Slaba ishranjenost i hrana sa nedovoljno bjelančevina

•           Trudnoća

•           Otrovanje vitaminom A

•           Hirurški zahvat na tankom crijevu u smislu stvaranja premosnica (bypass-ova)

•           Cistična fibroza (najvjerojatnije praćena slabom ishranjenošću)

•           Nasljedne mane metabolizma glikogena, galaktoze, tirozina ili homocisteina

•           Manjak arildehidrogenaze srednje dugih lanaca

•           Manjak holesterol esteraze

•           Bolest pohrane fitanske kiseline (Refsumova bolest)

•           A-betalipoproteinemija

•           Reyeov sindrom