petak, 7. prosinca 2012.

Hepatitis B

Hepatitis B (serumski hepatitis, inokulacijski hepatitis) zarazna je bolest jetre uzrokovana virusom hepatitisa B (HBV). To je najčešći uzrok kronične virusne infekcije jetre širom svijeta.                                                                                                                  




Epidemiologija:
Pojavljuje se u cijelom svijetu, ali ne podjednako u svim dijelovima svijeta. Bolest je učestala u jugoistočnoj Aziji, Kini, u tropskim predjelima Afrike, srednjoj i istočnoj Europi, Latinskoj Americi, Sredozemlju i Srednjem istoku.
Procjenjuje se da je u svijetu oko 200 – 300 milijuna ljudi inficirano hepatitisom B, osobito u nerazvijenim zemljama, gdje se bolest karakteristično prenosi tzv. vertikalnim prijenosom – sa zaražene majke na dijete. U razvijenim zemljama HBV se uglavnom prenosi tzv. horizontalnim putem – nezaštićenim spolnim kontaktom sa zaraženom osobom, razmjenom pribora za intravensko korištenje droga među ovisnicima, prilikom određenih zahvata u esterilnim uvjetima (tetoviranje, bušenje ušiju, piercing, itd.)
Čovjek je jedini rezervoar virusa hepatitisa B (oboljeli može zaraziti druge osobe u fazi inkubacije, u akutnoj fazi bolesti i tijekom kroničnog vironoštva). Najznačajniji izvor zaraze je krv inficirane osobe, a virus se nalazi i u slini i ejakulatu oboljele osobe.
Klinička slika:
Inkubacija hepatitisa B iznosi 1 do 6 mjeseci. Klinička slika varira, osobito obzirom na dob. U dječjoj dobi bolest može proći nezapaženo jer su simptomi bolesti obično blagi i nespecifični. U akutnoj fazi teško ga je razlikovati od drugih hepatitisa, pa je potrebno učiniti laboratorijske pretrage kojima se nađu povišene su vrijednosti jetrenih enzima, sam HBV virus u krvi (HBs Ag), te protutijela na HBV. Nakon nekoliko mjeseci bolest može spontano proći i ostaviti doživotnu otpornost, ali kod određenog postotka oboljelih može prijeći i u kronični oblik koji se može različito manifestirati, od "tihog" HBV nosilaštva (kronično vironoštvo) do kroničnog aktivnog hepatitisa s razvojem ciroze i hepatocelularnog karcinoma. Nađeno je da se samo u 2-8% akutno inficiranih odraslih razvija perzistentna HBV infekcija, dok čak do 90% inficirane novorođenčadi postaju kronični nositelji.
 Liječenje:
Terapija akutne bolesti je simptomatska - snižavanje tjelesne temperature, održavanje elektrolitske ravnoteže, mirovanje, dijetna prehrana, a u slučaju težih oblika bolesti smještaj u jedinice intenzivnog liječenja. Terapija kroničnog oblika bolesti provodi se lijekovima koji zaustavljaju umnažanje virusa ili koji pojačavaju obrambene snage organizma.
Od specifičnih lijekova koristi se alfa interferon koji inhibira sintezu virusnog proteina i djeluje imunostimulatorno. Cilj je sadašnje antivirusne terapije postići kod oboljele osobe konverziju iz replikativnog stanja (HBeAg pozitivan u serumu) u integrirano (anti HBe pozitivan u serumu).
Unatoč poduzetim mjerama liječenja, u jednog dijela bolesnika nije moguće spriječiti umnažanje virusa, što može dovesti do ciroze i karcinoma jetre.                                 

Prevencija:
U svrhu sprečavanja prenošenja bolesti tzv. medicinskim putem, potrebno je provoditi i trajno nadzirati kvalitetu sterilizacije medicinskih instrumenata. 

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.