utorak, 31. siječnja 2012.

Jetra

Jetra, najveća žlezda u našem organizmu jedini je unutrašnji organ koji se može regenerisati. Bolesti jetre su na desetom mestu kao uzročnici smrti, pa zaslužuje daleko veću pažnju nego što joj se trenutno posvećuje. Brojne su i važne funkcije koje svakodnevno obavlja da nas održi u životu i zdravlju:
*ima ključnu ulogu u preradi hrane koju jedemo,
*u procesu detoksikacije, štiti nas od štetnog uticaja brojnih toksina kojima smo izloženi

Sve materije koje unesemo u organizam dolaze u jetru, gde se razvrstavaju na toksine i ostale molekule. Snažnim sistemom detoksikacije jetra pretvara lekove i toksine u molekule koji se mogu eliminisati iz organizma urinom ili stolicom. Obavlja sintezu većine proteina koji cirkulišu u krvi, pa ima ključnu ulogu u regulaciji nivoa šećera u krvi. Telesne potrebe za glukozom beleže se u jetri, te se glukoza osigurava organizmu varenjem hrane ili razgradnjom glikogena – deponovanog šećera u jetri i mišićima. Kod produženog gladovanja, kada nije moguće osigurati glukozu probavom, a rezerve u jetri se troše, pokreće se proces kojim iz aminokiselina ili drugih molekula nastaje glukoza. Metabolizam masti takođe umnogome zavisi od jetre. U njoj nastaje holesterol, ali i pristiže holesterol iz krvi. Eliminacija holesterola iz jetre obavlja se preko žuči.

Kad smo dobri svojoj jetri?
Opterećujemo li je svakodnevnim uzimanjem lekova, alkohola, aditiva i neumerenih količina masti? Moderni stil života, pun zagađenja, stresa, loše hrane, velika količina nasumice uzetih lekova, sve to ostavlja traga na jetri. Zato se i kaže da je jetra ogledalo našeg zdravlja. Ipak, većina ljudi tokom života ne dobija uobičajene bolesti jetre, poput hepatitisa, ciroze ili žutice.
Ni optimalna ishrana, ni besprekorna probava ne osiguravaju dobru ishranu ćelija kada oslabi prerada unesene hrane u iskoristive oblike u jetri.

Na šta treba obratiti pažnju
Jetri ne prija često uzimanje velikih količina masne i prerađene hrane i/ili „brze hrane“. Prženi krompirići, krofne, čips i slično su izvor užeglih masti, toksičnih za jetru. Ove materije oštećuju membrane ćelija jetre. Trans-nezasićene masne kiseline treba uzimati umereno, jer sve veštački nastale masti, poput margarina, mogu imati loš učinak na zdravlje srca i krvnih sudova, a dokazano je da potiskuju produkciju materije koja štiti jetru od upale. Masti kojima treba dati prednost jesu: hladno ceđena ulja, poput maslinovog i ulja semenki bundeve.

Kafa: da, ali umereno
Kako se kafi pripisuju brojna pozitivna i nagativna svojstva, najsigurnija je umerenost. Kafa se tokom gajenja neretko tretira velikim količinama pesticida. Tokom prženja nastaju kancerogeni produkti. Svi ti spojevi moraju se pretvoriti u bezopasne supstance u jetri. Recimo, jedna od priča je i o Johanu Volfgangu Goteu, koji je obožavao kafu u mladosti, a kada je ostario nije je podnosio. Biohemijska pozadina priče o Geteu krije se u „iscrpljenosti jetre“, u smanjenom nivou enzima koji su potrebni u razgradnji kofeina. Ova pojava česta je kod starijih osoba, koje još i zbog smanjene funkcije bubrega materije koje treba izbaciti iz organizma zadržavaju duže nego kod mladih osoba.

Koliko smeta alkohol?
Alkohol se razgrađuje u jetri. Neumereno uzimanje alkohola oštećuje mozak, jetru, pankreas, dvanaestopalačno crevo i centralni nervni sistem. Alkoholizam izaziva metabolička oštećenja u svakoj ćeliji organizma i smanjuje funkciju imunog sistema. Više od jedne čašice dnevno ometa produkciju probavnih enzima u jetri i apsorpciju masti, proteina i vitamina grupe B. Otrovno dejstvo alkohola na jetru podrazumeva nakupljanje masti u jetri (masna jetra), mogućnost pojave hepatitisa (upalnih promena u ćelijama jetre), i pojavu ciroze jetre.

Koliko utiče pušenje?
Znatno se više ističe da duvanski dim negativno utiče na pluća, mada je to nepravedno prema jetri, na koju se takođe štetnost odražava. Kako? Duvanski dim je bogat toksičnim spojevima koji dospevaju u krv pušača, a zadatak jetre je detoksikacija svakog pojedinog spoja. Taj zadatak nije nimalo lak. 

Otrovi
Tragovi pesticida u hrani talože se u jetri i mogu je hronično oštetiti. Vrlo je važno temeljito prati hranu koja je gajena uz pomoć pesticida, kako bi se oprali i neki od toksičnih spojeva. Insekticide i aditive takođe treba izbegavati.

Lekovi
Oni opterećuju jetru, jer su strane i neprirodne materije za organizam. One teraju jetru na „prekovremeni rad“, pa se preporučuje selektivan pristup lekovima.

Šta je masna jetra?
Masna jetra većinom ne stvara tegobe ili uzrokuje samo bol pod desnim rebarnim lukom zbog povećanja jetre. Kod bolesnika sa cirozom dolazi do anoreksije, slabosti, umaranja, ponekad do mučnine i povraćanja.
Glavni uzroci masne jetre su gojaznost, alkoholizam iIi šećerna bolest. Posledica je nakupljanje masti u jetri koja prelazi 5% ukupne težine jetrenog tkiva. Uzrok su brojni urođeni i stečeni poremećaji metabolizma masti.
Uzroci mogu biti :
*lekovi i toksini (alkohol, kortikosteroidi, kontracepcija)
* prehrambeni uzroci (gojaznost, dijabetes, gladovanje, poremećaji metabolizma masti, bolesti pankreasa, upalne bolesti creva)
*nasledne bolesti (cistična fibroza, galaktozemija, Vilsonova bolest)
*virusne bolesti (hepatitis C).

Dugo je smatrano da to stanje nije opasno i da ne napreduje u bolest. Nova saznanja pokazuju da može biti vrlo ozbiljno i dovesti do ciroze jetre. Najčešće se dijagnostikuje ultrazvukom stomaka i laboratorijski povišenim vrednostima jetrenih testova. Lečenje zavisi od uzroka. Kod većine bolesnika korisno je smanjenje telesne težine i prekid uzimanja materije koja je dovela do masne jetre, što dovodi do poboljšanja nalaza.


A šta je NASH?
Nealkoholni steatohepatitis se obično javlja kod gojaznih žena srednjeg životnog doba, kod insulin nezavisnih dijabetičara i osoba sa povišenim masnoćama u krvi. Ova bolest na jetri pravi promene identične onima koje se javljaju kod bolesti jetre izazvane alkoholom, a pojavljuje se i kod onih koji ne konzumiraju alkohol.
Danas se pretpostavlja da je NASH uzrok većine ranijih ciroza jetre, kojima se nije znao uzrok. Koliki je to zdravstveni problem može se predstaviti činjenicom da se u SAD očekuje 4 miliona ljudi sa cirozom koju je uzrokovao NASH. Riziko faktori za NASH dele se u dve kategorije: lekovi i toksini, nasledni i stečeni poremećaji metabolizma.
NASH ima većina bolesnika bez tegoba i najčešće se otkrije slučajno, kada se rade analize krvi u okviru sistematskog pregleda. Bolesnici se ponekad žale na umor, malaksalost, bol pod desnim rebarnim lukom. Uobičajeno je da se kod takvih osoba nađe uvećanje jetre, a ređe i slezine.
Dokazano je da NASH, ukoliko se ne leči, dovodi do ciroze jetre.
Nema specifične terapije, već se teži boljoj kontroli telesne težine i poremećaja masti i šećera, uz izbegavanje toksičnih lekova.

Kad nastane ciroza jetre
Ciroza je hronična jetrena bolest koja dovodi do promene građe jetrenog tkiva, krvnih sudova i ćelija jetre, što može izazvati žuticu, povišeni krvni pritisak u venskom sistemu jetre, pojavu slobodne tečnosti u trbušnoj duplji, poremećaj svesti i zastoj rada jetre.
Uzroke ciroze delimo na:
1) Virusni hepatitisi (B, C, D)
2) Metaboličke bolesti (hemokromatoza, Vilsonova bolest, cistična fibroza, galaktozemija, porfirija)
3) Bolesti žučnih puteva (začepljenje žučnih puteva kamenom, tumorom i sl, PBC, PSC)
4) Smetnje u odvođenju venske krvi (zastoj desnog srca, „Budd Chiarijev“ sindrom)
5) Lekovi i toksini
6) Imunološke bolesti
7) Ostali uzroci (NASH, sarkoidoza)

Klinička slika
Kod bolesnika sa cirozom jetre dolazi do anoreksije (gubitak apetita i gubitak telesne težine), slabosti, umaranja, ponekad mučnine i povraćanja. Učestalo se javlja temperatura, što je i dijagnostički problem zbog potrebe da se isključi izvor infekcije. Temperatura je najčešće stalna, i samo se blago povisi. Brojni su i složeni simptomi ciroze jetre:

Probavni sistem:
zadah iz usta, povećanje zaušnih žlezda, proširenja krvnih sudova probavnog sistema sa posledičnim krvarenjem, ulkusi želuca i dvanaestopalačnog creva.
Krvotvotok: poremećaji zgrušavanja, anemija
Plućni sistem: osoba se brzo pri naporu zadiše, poplave joj usta, izliv vode u grudima.
Kardiovaskularni sistem:
izliv u srčanoj ovojnici, ubrzan puls, hipotenzija (pad pritiska), razvoj srčane bolesti.
Bubrezi:
zadržavanje soli i vode, zastoj bubrega sa visokim stepenom smrtnosti.
Neurološki sistem:
poremećaji svesti i periferni neurološki poremećaji.
Kožne promene:
žutica, crvenilo dlanova, paukoliko proširenje krvnog suda, promene na noktima, gubitak maljavosti.
Mišićno-koštane anomalije, poput gubitka mišićne mase, učestalih hernija, osteoporoza.
U sistemu žlezda sa unutrašnjim lučenjem događaju se brojne promene koje dovode do feminizacije, gubitka libida, impotencije, smanjenja testisa, gubitka menstruacije, neplodnosti i pojavom šećerne bolesti koja se kod bolesnika s cirozom jetre leči tabletama, a ne insulinom.

Lečenje
U slučaju bolesti jetre bez pojave tečnosti u stomaku i krvarenja terapija može biti vrlo delotvorna. Dijeta podrazumeva dnevno 1 g proteina po kilogramu težine pacijenta, uz 3 grama soli dnevno. Lekar će proceniti u fazi ciroze kada je neophodna terapija lekovima za izmokravanje i spuštanje pritiska u venskom krvotoku, laksativima, nadoknada proteina u krvi, vitamina i antibiotsko lečenje.
U slučaju terminalne faze ciroze jetre jedina uspešna metoda sa visokim preživljenjem jeste transplantacija jetre.

Prevencija najbolja terapija
U najvećem broju slučajeva prevencija znači apstinencija ili umereno uzimanje alkohola, izbegavanje rizičnog ponašanja za prenos virusne bolesti i stroga kontrola preparata ljudskog porekla koji se koriste u transfuzijama. Preporučuju se preventivni sistematski pregledi sa testiranjem na hepatitis B i C.
izvor:www.lisa.rs

Dijeta za bolesti jetre

Hrana koju voli moja jetra
Priroda je bila izrazito darežljiva kada se radilo o prstima, bubrezima, očima..., ali nas nažalost nije obdarila s rezervnom jetrom. Bolesti jetre nalaze se na desetom mjestu kada govorimo o uzrocima smrti, te stoga zaslužuje znatno veću pažnju nego što joj se trenutno posvećuje. Jetra je «tihi organ», ne buni se, te je uglavnom zanemarujemo dok nešto ozbiljno ne pođe po zlu.

Fiziološka funkcija jetre
Jetra je najveća žlijezda u ljudskom organizmu i ujedno predstavlja jedini unutrašnji organ koji se može regenerirati. Jetra ima brojne važne funkcije, a najvažnija je sekrecija žuči. Žuč se pohranjuje u žučnom mjehuru i izlučuje prilikom probave. Ova tekućina neophodna je za razgradnju masti, a pomaže i u apsorpciji tvari topljivih u mastima, uključujući i vitamine topljive u mastima – A,D, E i K. Poznata je uloga žuči u asimilaciji kalcija, te u pretvorbi beta karotena u vitamin A.

Apsorpcija nutrijenata velikim se dijelom odvija sudjelovanjem jetre. Sve tvari koje unesemo u organizam dolaze u jetru, gdje se razvrstavaju na toksine i ostale molekule. Snažnim sustavom detoksikacije jetra pretvara lijekove i toksine u molekule koje se mogu eliminirati iz organizma putem bubrega (mokraćom) ili crijeva (fecesom). Jetra je odgovorna za sintezu većine proteina koji cirkuliraju u krvi, te predstavlja organ koji ima ključnu ulogu u regulaciji razine šećera u krvi. Tjelesne potrebe za glukozom bilježe se u jetri, te se glukoza osigurava organizmu probavom hrane ili razgradnjom glikogena – skladišnog šećera u jetri i mišićima. Kod produljenog gladovanja, kada nije moguće osigurati glukozu probavom, a rezerve u jetri su potrošene, u jetri se pokreće proces kojim iz aminokiselina ili drugih molekula nastaje glukoza. Metabolizam masti također je usko vezan uz jetru. U jetri nastaje kolesterol, a ujedno se u jetru doprema i kolesterol iz krvi. Eliminacija kolesterola iz jetre odvija se putem žuči.

Nakon kratkog uvida u zaista pozamašan broj funkcija jetre, zapitajte se koliko ste zapravo dobri prema svojoj jetri. Zadajete li joj svakodnevna opterećenja unosom raznih lijekova, alkohola, aditiva i neumjerenih količina masti? «Toksičan», moderan stil života koji je obilježen zagađenjima, stresom, nekvalitetnom prehranom, neselektivnom uporabom lijekova odražava se na jetri, te se ponekad kaže da je jetra ogledalo našega zdravlja. Ipak, većina ljudi tijekom života ne razvije «klasične» bolesti jetre, poput hepatitisa, ciroze ili žutice. U modernoj populaciji puno je češća pojava «subkliničke» disfunkcije jetre.
Kod takvoga stanja ni optimalna prehrana niti besprijekoran proces probave ne osiguravaju adekvatnu opskrbu stanica nutrijentima, zbog slabije pretvorbe u unesenih hranjivih tvari u iskoristive oblike u jetri.

Simptomi «subkliničke» disfunkcije jetre mogu obuhvaćati čitav spektar poremećaja, poput kroničnog umora, depresije, čestih glavobolja, nesanice, promjene raspoloženja, PMS-a. Već tijekom ranih četrdesetih godina prošloga stoljeća, dr. Morton Biskind, u medicinskim endokrinološkim časopisima opisivao je predmenstrualni sindrom kao posljedicu neadekvatne deaktivacije estrogena u jetri koja je deficitarna vitaminima B skupine i proteinima. Probavni simptomi disfunkcije jetre uključuju mučninu, nepodnošenje masti, nadutost, epizode zatvora i proljeva, te gubitak apetita.

Čimbenici rizika na koje valja obratiti pažnju

Učestala konzumacija velikih količina masne i pržene hrane i/ili «junk food-a». Hrana poput prženih krumpirića, krafni i čipsa, izvor je lipidnih peroksida (užeglih masti) koji su toksični za jetru. Lipidni peroksidi imaju snažan imunosupresivni učinak i oštećuju membrane stanica jetre. Masti kojima treba dati prednost je hladno prešana ulja, poput maslinovog i bučinog.

Neumjereno konzumiranje kave. Kavi se pripisuju brojna pozitivna, ali i nagativna svojstva. Na takvom skliskom terenu najsigurnije je biti umjeren, kako bi organizmu osigurali potencijalne pozitivne učinke, ali i spriječili negativne učinke. Kava se tijekom uzgoja nerijetko tretira velikim količinama pesticida, a tijekom prženja kave nastaju karcinogeni produkti. Svi ti spojevi moraju se pretvoriti u bezopasne spojeve u jetri tijekom detoksikacije. Poznata je i priča o književniku Johannu Wolfgangu Goetheu, koji je obožavao kavu u mladosti, a kada je ostario nije je podnosio. Biokemijska pozadina priče o J.W. Goetheu krije se u «iscrpljenosti jetre», odnosno u smanjenoj razini enzima koji su potrebni u razgradnji kofeina. Ova pojava česta je u osoba starije dobi, a pridružuje joj se i smanjena funkcija bubrega, te se tvari koje valja izbaciti iz organizma zadržavaju dulje nego u mlađih osoba.
Neumjereno konzumiranje alkohola. Alkohol se razgrađuje u jetri, a neumjerena konzumacija alkohola uvjetuje bezuvjetna oštećenja mozga, jetre, gušterače, duodenuma i središnjeg živčanog sustava. Alkoholizam uzrokuje metabolička oštećenja u svakoj stanici organizma i smanjuje funkciju imunosnog sustava. Učestala konzumacija alkohola ometa produkciju probavnih enzima u jetri, što uzrokuje smanjenu apsorpciju masti, proteina i vitamina topljivih u masti, te vitamina B skupine (posebice vitamina B1 i folne kiseline). Toksičan učinak alkohola na jetru uključuje nakupljanje masti u jetri (masna jetra), mogućnost pojave hepatitisa (upalnih promjena u stanicama jetre), te pojavu ciroze jetre.

Pušenje. Negativni učinci duhanskog dima na pluća nepravedno se znatno više ističu od učinaka pušenja na jetru. Duhanski dim bogat je toksičnim spojevima - benzapirenom, policikličkim aromatskim ugljikovodicima, cijanidom, katranom, acetaldehidom, akroleinom itd. Svi navedeni spojevi dospijevaju u krv pušača, a zadatak jetre je detoksikacija svakog pojedinog spoja. Priznat ćete da zadatak nije nimalo lagan.

Otrovi. Tragovi pesticida u hrani nakupljaju se u jetri i mogu uzrokovati kronična oštećenja jetre. Vrlo je važno temeljito prati hranu tretiranu pesticidima, kako bi izbjegli nepoželjne toksične spojeve. Insekticidi i aditivi također bi se trebali izbjegavati.

Oralni kontraceptivi. Jetra žene koja ima manjak vitamina B skupine i/ili proteina teže pretvara estrogen u netoksičnu formu – estriol, te ostaje u formi za jetru toksičnog estradiola. Povišena razina estradiola povezuje se s emocionalnim poremećajima, poput nestabilnog raspoloženja i opsesivno – kompulzivnog ponašanja.

Lijekovi. Lijekovi opterećuju jetru, budući da predstavljaju strane i neprirodne tvari za organizam. Ove tvari tjeraju jetru na «prekovremeni rad», te se preporučuje selektivan pristup lijekovima.

Namirnice koje voli naša jetra
Jetra je u stalnoj međuigri s organima poput bubrega, žuči, štitnjače, gušterače, te donjim dijelom probavnog sustava. Stoga je važno osigurati prehranu koja će djelovati povoljno na sve unutrašnje organe, te na sustavno zdravlje čovjeka. Za zdravlje jetre neobično je važna pravilna funkcija bubrega, te je uputno u prehranu uvrstiti voće i povrće bogato kalijem, poput banana, badema, rajčica, grožđica, šljiva i osigurati dnevno potrebnu količinu vode (1-2 litre dnevno). Tradicionalan pristup «čišćenju» jetre je redovito ispijanje sokova od povrća poput mrkve, cikle, radića i maslačka.
Prejedanje je jedan od najčešćih uzroka smanjene funkcije jetre. Neumjerenost u hrani i piću također tjera jetru na «prekovremeni» rad, a umorna jetra nije jednako učinkovita u detoksikaciji štetnih tvari kao rasterećena jetra.

Artičoka
Artičoka je povrće koja spada u porodicu glavočika, zajedno s ljekovitim biljem sikavicom i čičkom. Zajedničko svojstvo im je visok udio tvari silimarina i inulina koje imaju zaštitan učinak na jetru. Redovito konzumiranje artičoke stimulira funkciju jetre i smanjuje razinu masnoća i kolesterola u krvi, a ovaj učinak može se zahvaliti visokom udjelu tvari cinarina.
Cinarin i kafeinska kiselina, tvari kojima je bogata artičoka, u pokusima na životinjama pokazali su se kao učinkoviti hepatoprotektivni spojevi. Inulin, neprobaljivi ugljikohidrat, ima blago laksativno djelovanje, te pomaže kod konstipacije. Zdravlje jetre ovisno je o redovitom pražnjenju crijeva, a u razdobljima zatvora veće je opterećenje jetre. Inulin je ujedno i hrana za «dobre» bakterije u debelom crijevu, te potičući njihov rast i aktivnost potiskuje rast patogenih bakterija u debelom crijevu. Na taj način smanjuje se razina toksina koji dospijevaju u jetru, a održava se i zdravlje čitavog organizma.

Češnjak
Ljekovita svojstva češnjaka poznata su od davnina. Starorimski pisac Plinije opisao je češnjak kao lijek za 61 zdravstvenu tegobu. Uz dobro poznata antibakterijska i antivirusna djelovanja, aktivne tvari iz češnjaka smanjuju razinu «lošeg» kolesterola i povisuju razinu «dobrog» kolesterola. Češnjak sadrži sumporne spojeve koji pomažu u detoksikaciji štetnih metala, poput žive, a upravo je taj učinak zaslužan za indirektno povoljno djelovanje na jetru.

Jabuke i kruške
Ovo voće bogato je pektinom, prehrambenim vlaknom topljivim u vodi, koji se pokazao kao sredstvo za blago sniženje razine kolesterola u krvi u nekoliko kontroliranih pokusa. Pektin se veže na žučne kiseline, što pomaže u sniženju kolesterola. Korisno je u prehranu uvrstiti i druge namirnice bogate topljivim prehrambenim vlaknima, poput zobi, riže, šljiva, citrusa, mahunarki, te kelja pupčara.

Mahunarke
Namirnice poput graška, soje i graha bogate su aminokiselinom argininom, koja pomaže u procesu detoksikacije amonijaka, toksičnog nusprodukta koji nastaje prilikom razgradnje proteina. Upravo je jetra mjesto na kojem se odvija proces detoksikacije amonijaka.

Gorko i zeleno povrće
Radić, rukola, raštika, i svo tamno zeleno lisnato povrće odličan su izvor klorofila i drugih fitokemikalija koje posjeduju čitav niz pozitivnih utjecaja na zdravlje.
Klorofil djeluje kao «čistač» krvi i jetre, a brojni antioksidansi štite od razornog utjecaja slobodnih radikala.
Način prehrane koji voli naša jetra zapravo predstavlja način prehrane koji bi trebali slijediti svi koji žele iz hrane uzeti ono najbolje. U situacijama kada je jetra oštećena i kod kroničnih bolesti jetre uz sve savjete koji su navedeni treba pripaziti na unos niza nutrijenata, poput vitamina B, C i E, te nekih aminokiselina.

Najpoznatija ljekovita biljka koja se koristi kod bolesti jetre je sikavica ili osljebad (Sylibum marianum), a aktivna tvar koja je zaslužna za pozitivne učinke ove biljke je silimarin. Silimarin je flavonoid koji se istražuje kao potencijalna pomoć kod svih oblika bolesti jetre. Standardna dnevna doza koja je korištena u većini pokusa je 420 mg. Kod virusnog hepatitisa u studijama se silimarin primjenjuje u kombinaciji s fosfatidil – kolinom. Kontrolirane studije dale su različite rezultate, no nazire se učinkovitost ove tvari kod smanjenja oštećenja jetre. Potrebno je provesti još studija na većem broju ispitanika, koje će potvrditi učinkovitost ove tvari u liječenju kroničnih bolesti jetre.

izvor: www.vitamini.hr
made by: Dr.sc. Darija Vranešić Bender

Šta ne prija vašoj jetri?

Priroda je bila izrazito darežljiva kada se radilo o prstima, bubrezima, očima...ali, nažalost, nije obdarila rezervnom jetrom. Bolesti jetre nalaze se na desetom mjestu kada govorimo o uzrocima smrti, te zato ona zaslužuju znatno veću pažnju nego što joj se trenutno posvećuje. Jetra je najveća žlijezda u ljudskom organizmu i ujedno predstavlja jedini unutrašnji organ koji se može regenerirati. Jetra ima brojne važne funkcije, a najvažnija je sekrecija žuči.
A kako se vi ponašate prema svojoj jetri? Zadajete li joj svakodnevna opterećenja unosom raznih lijekova, alkohola, aditiva i neumjerenih količina masti? Odgovor je sigurno da, a jetra vam na to odgovara umorom, depresijom, čestim glavoboljama, nesanicom, promjenom raspoloženja, PMS-om.
Još tokom ranih 40-tih godina prošlog stoljeća dr. Morton Biskind je opisivao predmenstrualni sindrom kao posljedicu neprimjerene deaktivacije estrogena u jetri koja je deficitarna vitaminom B grupe i proteinima.
Probavni simptomi disfunkcije jetre uključuju mučninu, nepodnošenje masti, nadutost, epizode zatvora i proljeva, te gubitak apetita.

Čišćenje jetre
Jetra je u stalnoj međuigri s organima poput bubrega, žuči, štitnjače, gušterače, te donjim dijelom probavnog sistema. Stoga je važno osigurati prehranu koja će djelovati povoljno na sve unutrašnje organe, te na zdravlje čovjeka.
Za zdravlje jetre važna je pravilna funkcija bubrega, te je uputno u prehranu uključiti voće i povrće bogato kalijem, poput banana, badema, paradajza, grožđica, šljiva i osigurati potrebnu dnevnu količinu vode (jedna do dvije litre dnevno). Tradicionalan pristup "čišćenju" jetre je redovno ispijanje sokova od povrća poput mrkve i cvekle.
Prejedanje je jedan od najčešćih uzroka smanjene funkcije jetre. Neumjerenost u hrani i piću također je tjera na "prekovremeni" rad, a umorna jetra nije jednako učinkovita u detoksikaciji štetnih tvari kao rasterećena.
Redovno konzumiranje artičoke stimulira funkciju jetre i smanjuje nivo masnoće i holesterola u krvi, a taj učinak može zahvaliti visokom udjelu tvari cinarina.
Ljekovita svojstva bijelog luka poznata su od davnina. On sadrži sumporne spojeve koji pomažu u detoksikaciji štetnih metala, poput žive, a upravo je taj učinak zaslužan za indirektno povoljno djelovanje na jetru.
Jabuke i kruške bogate su pektinom, prehrambenim vlaknom topivim u vodi, koji se pokazao kao sredstvo za blago snižavanje nivoa holesterola u krvi u nekoliko kontrolisanih pokusa.
Korisno je u prehranu uvrstiti i druge namirnice bogate topljivim prehrambenim vlaknima poput zobi, riže, šljiva, citrusa, mahunarki, te kelja pupčara.
Uz sve nabrojano ne zaboravimo grah i grašak, te radić i raštiku koji su puni hlorofila koji djeluje kao "čistač" krvi i jetre, a brojni oksidansi štite od razornog utjecaja slobodnih radikala.

Vašoj jetri ne prija:
1. masna i pržena hrana, hrana poput prženih krompirića, krofni, čipsa
2. neumjereno konzumiranje kafe
3. neumjereno konzumiranje alkohola
4. pušenje
5. otrovi, tragovi pesticida u hrani
6. oralni kontraceptivi
7. lijekovi
Liječenje biljem:
Najpoznatija ljekovita biljka za liječenje jetre je sikavica ili osljebad (Sylibum marianum)
Izvor: www.djuliman.blogger.ba

Zdravlje jetre

Pojačan osjećaj umora, praćen glavoboljom ili smanjenom koncentracijom, pored dovoljno sna, može imati uzrok u slabosti jetre.

Često se problemi ili bolesti jetre odmah povezuju sa alkoholom, iako poteškoće sa jetrom mogu imati i ljudi koji ne piju ni kap alkohola.

Pored alkohola, jetru opterećuju i hemijski lijekovi, nečistoće iz zraka, teški metali u hrani, plombama, kozmetici, stres, ljutnja, loša ishrana puna masti, mesa, šećera, premalo vode i kretanja.

Zdrava jetra muškarca je u mogućnosti da normalno preradi 1l piva ili ½ l vina dnevno, ali samo ako je to jedini alkohol koji se popije tog dana.

Količina alkohola koju jetra može bez problema preraditi kod žena zavisi od težine tijela. Tako na primjer žena sa 50 kg može podnijeti samo polovinu količine koju podnosi muškarac sa 80 kg.

Ukoliko vam je već kod manjih količina alkohola muka, to može značiti da jetra već ima probleme. 

Da bi mogla provariti masti, jetra treba žučnu kiselinu. Problemi u probavi masti imaju sljedeće simptome: svijetla stolica, gasovi u crijevima, osjećaj pritiska u desnom dijelu stomaka, proljev ili zatvor.

Kod začepljenja žučnog kanala (kamenac, upala ili grč) koji može imati uzroke i na psihičkom planu, ne dolazi samo do bolova jetre, nego i do promjene stolice. 

Jetra učestvuje i u razgrađivanju hormona. Njena slabost može dovesti do dodatnih simptoma kao što su smanjena potreba za seksom, problemi sa potencijom, povećanje grudi kod muškaraca ili migrena.

Promjenom načina ishrane i uzimanjem biljnih preparata koji čiste i jačaju jetru može se pomoći ovom važnom organu.

Najbolje biljke za regeneraciju jetre su; gujina trava (osljebad, bijeli stičak) lat: Silybum marianum i artičoka. Ukoliko se preparati sa ovim biljkama uzimaju redovno neko vrijeme (najbolje nekoliko mjeseci), dolazi do čišćenja jetre, regeneracije oštećenih i stvaranja novih ćelija jetre.

Pored ovih biljnih preparata, preporučuje se i uzimanje amino kiselina L- karnitin te koenzima Q10.

izvor: www.zdravlje.at

Čišćenje jetre

Detaljne upute za čišćenje jetre na prirodan način prema dr.Clark

Normalan rad jetre je presudan za održavanje dobrog zdravlja.
Nepravilan rad jetre obično je skriveni uzrok mnogih bolesti.
Jedan od najčešćih uzroka nepravilnog rada jetre je svima poznati kamenac.
Drugi uzrok su paraziti, koji često napadaju jetru.


Dr. Clark preporučuje da se čišćenje
jetre radi uz antiparazitni program

Očistiti jetru od kamenca je vrlo lako. Postoji prirodni način čišćenja jetre uz pomoć maslinovog ulja i soka grejpa. Za čišćenje će Vam trebati 2 dana. Čišćenje jetre preporučujemo uz antiparazitni program.

Za čišćenje jetre trebat će Vam:

gorka sol             4 velike žlice
maslinovo ulje  1/2 šalice (1.5 dl), uzmite svijetlo ulje - lakše ga je popiti
svježi crveni grejp           1 veliki ili 2 mala, dovoljno da se iscijedi 2 dl soka


Za čišćenje jetre odaberite dva slobodna dana. Na dan čišćenja jetre nemojte uzimati nikakve lijekove, vitamine i kapsule.

Vrijeme je ovdje vrlo važan faktor za uspjeh. Nemojte kasniti ili uraniti
više od 10-15 minuta.


Plan čišćenja jetre

jutro     
Pojedite nemasni doručak: voće, žitarice, kruh, med. Nemojte uzimati ništa masno: ulje, maslac, sir, vrhnje ili mlijeko.

podne 
Pojedite nemasni ručak: pečeni ili skuhani na pari krumpir i drugo povrće (sa soli, ali bez ulja), kruh, voće. Kao i uz doručak, nemojte jesti ništa masno. Napite se vode, jer poslije 14.00 više ne smijete ništa piti.

14.00    
Nemojte jesti niti piti poslije 14.00 sati. Ako prekršite ovo pravilo, kasnije vam može biti loše.

poslje 14.00      
Pomiješajte 4 velike žlice gorke soli sa 6 dl vode. To će te podijeliti na 4 dijela. Gorku sol možete staviti u frižider, tako da ju možete lakše popiti.

16.00    
Popite četvrtinu gorke soli. Nakon toga možete isprati  usta ili popiti nekoliko gutljaja vode. Maslinovo ulje i grejp stavite na stol tako da se ugriju na sobnu temperaturu.

20.00     Popite još jednu četvrtinu gorke soli.

21.30     Završite sve aktivnosti i spremite se za krevet.

21.45     Pripremite napitak za čišćenje jetre:

- Iscijedite grejp. Izvadite pulpu i koštice. Trebate dobiti barem 1/2 šalice soka - do 3/4 šalice je najbolje.
- Ulijte pola šalice maslinovog ulja u posudu sa poklopcem. Dodajte sok grejpa.
- Čvrsto zatvorite posudu i mućkajte dok smjesa ne postane vodenasta (samo svježi grejp će to učiniti).
Ako treba, posjetite kupaonu jednom ili više puta čak iako zakasnite na vaše piće u 22:00 sati. Nemojte kasniti više od 15 minuta.

22.00    
Sada trebate popiti napitak koji ste pripremili (maslinovo ulje i grejp). Napitak trebate popiti stojeći, u 5 minuta (15 min. za slabe i starije osobe).

Nakon što ste popili napitak, odmah legnite. Ako tako ne napravite možete spriječiti kamenacda izađe. Legnite ravno na leđa sa uzdignutom glavom na jastuku, ili lijevi bok.
Pokušajte da budete potpuno mirni barem 20 minuta. Mislite na to, što se sada dešava u vašoj jetri. Možda će te osjetiti kamenackako putuje kroz vaše kanaliće poput špekula.
Nećete osjetiti nikakvu bol, jer zahvaljujući gorkoj soli, kanali su otvoreni.
Pokušajte zaspati.Tokom noći ležite što više na lijevom boku. Nemojte se dizati iz kreveta.

Slijedeće jutro
(poslije 6.00)    
Nakon dizanja (ne prije 6.00) popijte treću dozu gorke soli. Ako osjetite mučninu, čekajte da ona prođe i onda popijte gorku sol.
Otiđite natrag u krevet.

2 sata kasnije   
Popijte zadnju dozu gorke soli (3/4 šalice). Vratite se natrag u krevet.

2 sata kasnije   
Možete jesti. Počnite sa voćnim sokom. Pola sata kasnije pojedite nešto voća. Sat vremena nakon toga možete jesti laganu hranu. Do večere trebali bi se osjećati oporavljeno.

Čestitamo! Izvadili ste kamence bez operacije.

Tokom ovog dana će te vjerojatno puno puta otići na WC. Uzmite lampu i potražite zelene kamence u školjci. To je pravi kamenac, a ne ostaci hrane, jer žuč iz jetre je zelena, poput graška. Izmet će potonuti, a kamenci će plutati zato što se u njima nalazi kolesterol.
Ponekad su prohodi puni kolesterola, koji se još nijeformirao u okrugle kamenčiće. Ostaci kristala kolesterola zelene boje će isto plutati u vodi.
Obično je jetra prepuna kamenca, pa preporučamo da ponovite čišćenje za 2 tjedna.

Koliko je čišćenje jetre sigurno?

Čišćenje jetre je apsolutno sigurno. Tisuće ljudi diljem svijeta čistili su jetru na takav način. Nitko od njih nije otišao u bolnicu i nije se žalio na bolove.


Kako se pripremiti za čišćenje jetre?
Kod većine ljudi, u jetri se nalaze paraziti. Oni će spriječiti da očistite svoju jetru od kamenca. Preporučamo, da se prije čišćenja jetre riješite parazita. To možete učiniti uz pomoć antiparazitnog programa.
Čistite svoju jetru 2 puta godišnje.


Koje bolesti se mogu izliječiti čišćenjem jetre?
Čišćenjem jetre čete se riješiti kamenca i poboljšati rad jetre, koja štiti cijeli vaš organizam. Skoro uvjek sa čišćenjem jetre nestaju alergije.


U kombinaciji sa antiparazit programom, čišćenje jetre pomaže u liječenju
alergija
psihičkih bolesti
srčanih bolesti
raka
artritisa
hepatitisa
dijabetesa
i mnogih drugih bolesti

Iskustva ljudi

Osecam potrebu da Vam javim da sam izuzetno zadovoljna antiparazitnim programom i ciscenjem jetre. Psorijaza mi je potpuno nestala!!! jako sam srecna i zadovoljna. Pored antiparazitnog programa pila sam svaki dan po 1/2 litra caja od koprive i svaki drugi dan caj od korena cicka. nikada se nisam namazala kortikosteroidima (za koje moderna medicina smatra da su neophodni u lecenju psorijaze).
Pisem Vam ovo da biste preneli moja iskustva onima koji muku muce sa ovom bolescu...
Veliki pozdrav Samra Sokolovic
Pokus uspjesan, izbacila preko 200 kamencica iz zucne jetre.Ciscenje! Istina, bilo me je strah.Nema nikakve boli osim laganog titraja u predijelu zucne vrecice ili osjecaja nesto se odlijepilo. Bolovi u muskulaturi ramena, upaljene bolne miageloze potpuno nestale.Imam 54g. otezano sam se kretala i brzo zamarala. Zamaranje popuno nestalo.

Cisenje jetra i zucne vrecice sada cinim svaki mjesec. Putem interneta sam nasla Vasu stranicu i dobra sugestija za zdravlje. Isplati se i zahvaljujem jer znam da pomaze.
Olgica Al Dagistani

Ja sam uradila ciscenje jetre pre dva dana i vec se bolje osjecam. Imam dosta vise energije a i psihicki se bolje osjecam. Izbacila sam dosta zelenih kamencica. I planiram da opet to uradim za pola godine. Stvarno je super i preporucujem svima."
Sandra

Koristim ovu priliku da vam najiskrenije iskažem svoju zahvalnost na pomoći koju ste mi pružili korištenjem vašeg lijeka za pranje jetre,kao i na konsultacijama koje ste mi pružili pred samo koristenje lijeka.
Samo da vam napomenem da sam zahvaljujući vašem lijeku izbacio cca 300-500g konkremenata različitih boja i veličina.Od kojih su najveći bili cca 1.5-2cm.Iako mi je bilirubin i dalje visok ( sada je 103 ) ne osjećam nikakve probleme u vezi jetre i osjećam da je ista nekako “lakša”. Uz najbolje želje za vaš daljni i uspjesan rad!
Nedim

Ja sam prije 3 mjeseca odradio to čiščenje 1. put i nakon 3 tjedna 2. put i stvarno sam se osjećao fantastično….u 10-om mjesecu ću opet. To jest jednom godišnje.
Dubravko

Draga Svetlana uspesno sam izvrsila ciscenje zucne kese.Na eho pregledu videla su se dva veca kamena ali ja sam izbacila mozda dvadeset.Odlicno se osecam i planiram uraditi i drugo ciscenje posle dve nedelje.Puno vam hvala na iscrpnom upustvu o nacinu ciscenja."
Dana

izvor:www.alternativa-za-vas.com

ponedjeljak, 23. siječnja 2012.

Hepatitis, uzroci, simptomi, dijagnostika i liječenje

Hepatitis je virusna upala jetre koja dovodi do oštećenja ili uništenja njezinih stanica. Može biti kratkotrajan (akutni) i dugotrajan (kronični). U nekim slučajevima, akutni hepatitis prelazi u kronično stanje, ali kronični hepatitis se može također razviti samostalno.


Uzroci bolesti
Većina slučajeva hepatitisa je izazvana virusima koji napadaju jetru, a označeni su slovima od A do G. Treba napomenuti da se uzrok hepatitisa ponekad ne može objasniti, što upućuje na to da neki virusi još nisu otkriveni.
Hepatitis A, prije nazivan zarazni hepatitis, uvijek je akutan i nikad ne postaje kroničan. Virus se izlučuje stolicom i prenosi zagađenom hranom i vodom. Jedenje školjki iz vode zagađene kanalizacijom čest je način zaraze hepatitisom A. On se također može dobiti bliskim kontaktom s osobama zaraženim virusom.
Virus hepatitisa B, prije nazivan serumski hepatitis, nalazi se u spermi, krvi i slini. On se obično širi transfuzijama krvi, zaraženim iglama i spolnim kontaktom. Kontrole krvi su smanjile rizik zaraze transfuzijom. Virus ne uništava izravno stanice, ali se čini da aktivira stanice imunološkog sustava, koje izazivaju upalu i oštećenje jetre. 5% slučajeva prelazi u kronični oblik.
Virus hepatitisa D može se razmnožavati samo kad se pričvrsti na virus hepatitisa B, tako da hepatitis D ne može postojati ako nije prisutan virus hepatitisa B. Kod 1-10% bolesnika s hepatitisom B kasnije se razvije kronični hepatitis, a hepatitis B može postati kroničan bez akutne faze
Virus hepatitisa Cse također može prenijeti transfuzijama krvi, zaraženim iglama, a i spolnim putem. Zahvaljujući kontrolama krvi, rizik zaraze transfuzijom je sada mnogo manji. Može se prenositi i putem ozljeda na koži. Kod oko 10% do 60% bolesnika s akutnim hepatitisom C razvije se kronični oblik, koji se može pojaviti bez prethodne akutne faze.

Tko i kako obolijeva od hepatitisa?
Hepatitis A je hepatitis s kojim se ljudi najčešće susreću prilikom putovanja u strane zemlje. Voda i hrana zagađene fekalijama glavni su izvori infekcije, i zaražene osobe ga mogu prenijeti na druge ako ne provode stroge higijenske mjere. Rizik je mali ako se higijenske mjere dobro primjenjuju, posebno kod mijenjanja pelena djeci i njege oboljelih osoba..
Hepatitis B se može prenijeti spolnom aktivnošću. Trudnice s hepatitisom B mogu prenijeti virus na dijete. Vjerojatnije je da će djeca postati kronični nosioci virusa nego odrasle osobe. Virus može ući kroz posjekotine, ogrebotine i druge ozljede kože. Rizik postoji i za zaposlene u bolnicama izložene ljudskoj krvi i proizvodima od krvi, policajce, vatrogasce, zaposlene u institucijama za mentalno oboljele, zatvorenike, i emigrante iz područja u kojima je stopa obolijevanja visoka. Također se zna da se virus prenosi zagađenim medicinskim instrumentima, osobito onim koji se koriste kod više od jedne osobe. Osobe izložene povećanom riziku su intravenski narkomani i homoseksualci.
Hepatitis D se pojavljuje samo kod osoba s hepatitisom B.
Osobe kod kojih postoji velik rizik obolijevanja od hepatitisa C uključuju intravenske ovisnike o drogama, intranazalne ovisnike o kokainu, osobe koje su se podvrgle body-piercing-u, i primaoce transplantiranih organa. Čini se da promiskuitet kao i dugotrajne spolne veze sa zaraženim partnerom povećavaju rizik. Rizik se povećava s učestalošću spolne aktivnosti i intimnog ponašanja, kao što je korištenje zajedničke četkice za zube. Osim ako infekcija kod trudnice s ovim virusom nije jaka, nije vjerojatno da će ga prenijeti na dijete. Čak i uz ove faktore rizika, još uvijek se za 40% bolesnika ne zna način zaraze ovim oblikom hepatitisa.

Simptomi
Simptomi akutnog virusnog hepatitisa mogu se pojaviti naglo ili postupno. Mogu biti tako blagi da ga bolesnici zamijene s gripom. Skoro svi bolesnici osjete određeni umor i često imaju blago povišenu temperaturu. Probavne smetnje su vrlo česte, uključujući mučninu i povraćanje, opći osjećaj nelagode u trbuhu ili oštriju bol koja može biti lokalizirana u gornjem desnom kvadrantu. To može dovesti do gubitka apetita, gubitka na težini i dehidracije. Nakon oko dva tjedna, tamna mokraća i žutica (žućkasta boja kože i sluznica) razvija se kod nekih, ali ne kod svih bolesnika. Oko polovice svih bolesnika s hepatitisom ima stolice svijetle boje, bolove u mišićima, osjeća pospanost, razdražljivost i svrbež (obično blag). Proljev i bolovi u zglobovima javljaju se kod otprilike četvrtine bolesnika. Jetra može biti bolna i povećana i većina bolesnika ima blagu anemiju. Kod oko 10% bolesnika, slezena je povećana.

Simptomi tipični za akutni hepatitis A
Simptomi hepatitisa A su obično blagi, posebno kod djece. Oni se obično pojavljuju dva do šest tjedana nakon izlaganja virusu. Kod odraslih bolesnika vjerojatnija je pojava povišene temperature, žutice i svrbeža koji mogu trajati od jednog do nekoliko mjeseci.

Simptomi tipični za akutni hepatitis B
Simptomi hepatitisa B se pojavljuju dugo nakon početne infekcije - obično nakon 50 do 150 dana. Mnogi bolesnici ne osjećaju simptome, ili su simptomi blagi i slični gripi. Oko 10% do 20% bolesnika ima povišenu temperaturu i osip. Mučnina je česta. Bolesnici s hepatitisom B mogu imati bolove u zglobovima.

Simptomi tipični za akutni hepatitis C
Ako se uopće pojave, simptomi se razvijaju oko mjesec ili dva nakon što je osoba zaražena hepatitisom C. Oni su obično blaži nego kod hepatitisa B. Oko 75% bolesnika ne pokazuje znakove žutice, a većina ne osjeća nikakve simptome.

Simptomi kroničnog hepatitisa
Hepatitis B i hepatitis C mogu prijeći u kronični hepatitis obično bez ikakvih ranih akutnih simptoma. Simptomi napredujućeg kroničnog virusnog hepatitisa mogu biti vrlo blagi i ne jači od blagog produljenja akutnih simptoma tijekom šest ili više mjeseci. Zapravo, kronični hepatitis C može biti prisutan čak i do 20 godina, a da ne izaziva ikakve očite poteškoće. Kod nekih bolesnika se razviju bolovi u malim zglobovima (npr. ruku) koji mogu biti takvi da se skoro ne razlikuju od simptoma reumatoidnog artritisa. Kod drugih bolesnika, hepatitis B ili C može dovesti do dugotrajnog invaliditeta ili zatajenja jetre prije nego što osjete bilo kakve simptome.

Kad se treba obratiti liječniku?
Obratite se liječniku kad se pojave prvi simptomi koji bi mogli upućivati na hepatitis, a obavezno ako se pojavi žutica (žuta boje kože i bjeloočnica), tamna mokraća ili svijetla stolica,

Koje pretrage se mogu napraviti?

Pretrage za dijagnosticiranje prisutnosti hepatitisa
Kod osoba kod kojih se sumnja da imaju ili prenose virusni hepatitis, liječnici će mjeriti određene tvari u krvi. Jedan od najvažnijih faktora koji upućuje na hepatitis je bilirubin, crveno-žuti pigment koji se normalno prerađuje u jetri i zatim izlučuje mokraćom. Kod bolesnika s hepatitisom, jetra ne može preraditi bilirubin, i nivoi bilirubina u krvi se povisuju, izazivajući žuticu. Liječnici će također tražiti u krvi povišene razine enzima poznatih kao aminotransferaze, koji se otpuštaju kad je jetra oštećena. One se obično povisuju prije nego što se razvije žutica i smanjuju se kad se ona pojavi.

Ispitivanja za utvrđivanje uzroka hepatitisa
Da bi se otkrilo koji je virus uzrokovao hepatitis, provode se testovi iz krvi. Neki od ovih testova mogu otkriti antigene hepatitisa, a to su dijelovi određenih virusa. No češće se otkrivaju posebna antitijela, a to su molekule u imunološkom sustavu domaćina koje napadaju specifične antigene. Antitijela se ne moraju pojaviti tjednima ili mjesecima nakon što se razvio hepatitis, tako da ako se ispitivanja provedu prerano, ona možda neće otkriti antitijela čak i kad je bolesnik zaražen. Antitijela su također prisutna i dalje nakon što se bolesnik oporavi, tako da pozitivni test na antitijela može upućivati na raniju infekciju, ali ne može uvijek odrediti da li je infekcija aktivna.

Ispitivanja za hepatitis A
Prva antitijela koja se stvaraju za borbu protiv virusa hepatitisa A su IgM antitijela. Ona se pojavljuju rano u tijeku bolesti i obično se mogu otkriti odmah nakon što se pojave simptomi. IgM antitijela nestaju tijekom oporavka, ali se IgG antitijela zadržavaju, upućujući na prethodnu infekciju.

Ispitivanja za hepatitis B i D
Test za hepatitis B mora se napraviti brzo kako bi se identificirao antigen, HBsAg, koji se nalazi u krvi u ranim fazama, ali nestaje u roku od četiri mjeseca osim ako bolesnik ne postane dugotrajni nosilac. Antitijela na antigen se pojavljuju tijekom oporavka i tada se mogu otkriti, čak i ako sam antigen nije ranije pronađen. Kako bi se dijagnosticirao hepatitis D korištenjem testa na antitijela, hepatitis B mora također biti otkriven.

Ispitivanje za hepatitis C
Nekoliko ispitivanja, posebno jedno poznato kao npr. ELISA, su na raspolaganju za otkrivanje antitijela na virus hepatitisa C. Antitijelo za hepatitis C se ne mora pojaviti tri do šest mjeseci nakon početka bolesti, tako da nepostojanje antitijela ne isključuje zarazu. Ako liječnik i dalje čvrsto vjeruje da je virus prisutan, može se provesti jedno drugo ispitivanje, lančana reakcija polimeraze(PCR). Pomoću PCR-a može se otkriti genetski materijal virusa.

Pretrage za kronični hepatitis
Ispitivanja krvi za kronični hepatitis uključuju mjerenja razina aminotransferaza, bilirubina i otkrivanje poteškoća zgrušavanja krvi. Također se provode imunološka ispitivanja za otkrivanje antitijela na virus hepatitisa. Ako bolesnik osjeća simptome kroničnog aktivnog hepatitisa šest mjeseci ili dulje, a virus se ne može otkriti, tada se obično sumnja na autoimuni hepatitis. Da bi se moglo potvrditi ovo stanje, rezultati ispitivanja mogu pokazivati visoke nivoe imunih faktora zvanih serum globulini ili određenih antitijela na proteine jetre. Može se napraviti biopsija jetre kod akutnog virusnog hepatitisa uhvaćenog u kasnoj fazi ili kod ozbiljnih slučajeva kroničnog hepatitisa. Neki stručnjaci sada preporučuju biopsiju za sve bolesnike s kroničnim hepatitisom C, neovisno o težini bolesti, zbog opasnosti od oštećenja jetre i mogućeg razvoja ciroze čak i kod pacijenata bez simptoma. Biopsija pomaže da se odrede mogućnosti liječenja, stupanj oštećenja i dugoročna prognoza.

Liječenje - samopomoć + liječnik opće prakse

Liječenje akutnog virusnog hepatitisa
Kod blagih slučajeva virusnog hepatitisa, ne postoji niti je potrebno liječenje lijekovima ili neko drugo liječenje Nikakva dijeta i uzimanje vitamina nisu se pokazali osobito korisnim, iako se preporuča laganija hrana s manje masti. Uzimanje više manjih obroka tijekom dana, tako da obilniji budu ujutro, može pomoći sprečavanju gubitka težine i smanjiti mučninu. Jetra prerađuje mnoge vrste lijekova, tako da čim je hepatitis dijagnosticiran, bolesnik treba prestati uzimati sve lijekove, uključujući lijekove koji se izdaju bez recepta, osim onih koje liječnik izričito prepiše ili preporuči. U nekim slučajevima, liječnik može prepisati lijekove koji imaju vrlo mali utjecaj na jetru kako bi olakšao simptome hepatitisa, kao što su mučnina ili jak svrbež. Svi bolesnici se trebaju suzdržati od alkohola i spolnih kontakata tijekom akutne faze. Iako većina bolesnika s hepatitisom osjeća umor i potrebno im je više odmora nego uobičajeno, mogu biti fizički aktivni koliko to žele, a da to ne utječe na oporavak. Zapravo, bolesnike treba poticati da budu aktivni koliko god mogu. Depresija je česta, posebno kod ljudi koji su navikli na aktivan život. U većini slučajeva hepatitisa oporavak je potpun. Kod pojave akutnog hepatitisa, potrebne su periodične posjete liječniku radi ponovljenih ispitivanja krvi, a njihova učestalost ovisi o tome kako se bolesnik osjeća. Ako se simptomi još pojavljuju nakon tri mjeseca, a laboratorijski nalazi i dalje upućuju na prisutnost virusa, ispitivanja treba provoditi svakih mjesec dana. Ako su simptomi prisutni i dalje nakon 6 mjeseci, može biti potrebna biopsija da bi se utvrdilo eventualno oštećenje jetre.

Liječenje - specijalističko
Bolničko liječenje je potrebno samo kod osoba kod kojih postoji velik rizik od komplikacija, kao što su trudnice, starije osobe, bolesnici s drugim kroničnim bolestima, ili oni koji imaju jaku mučninu i povraćaju pa im je potrebno davati tekućinu intravenski. Osnovni ciljevi liječenja akutnog virusnog hepatitisa su osiguravanje odgovarajuće prehrane, kako bi se spriječilo dodatno oštećenje jetre, i sprečavanje prenošenja na druge osobe.

Liječenje fulminantnog akutnog hepatitisa
Kod bolesnika kod kojih se razvije fulminantni hepatitis tj. otkazivanje jetre, liječenje je usmjereno na zahvaćene organe i sustave. Nikakvi lijekovi, uključujući kortikosteroide, nemaju djelovanje na samo stanje. Transplantacija jetre trenutno je jedini način liječenja za spašavanje života kod fulminantnog hepatitisa i ima stopu preživljavanja do 60%. Bez transplantacije jetre, vjerojatnost preživljavanja je samo 20%. Cilj liječenja svih oblika kroničnog hepatitisa je olakšavanje simptoma, sprečavanje razvoja ciroze, smanjenje nivoa virusa i omogućavanja preživljavanja. Liječenje kroničkog virusnog hepatitisa veoma se razlikuje od liječenja kroničnog autoimunog hepatitisa, tako da je ispravna dijagnoza izuzetno bitna.

Prognoza

Prognoza akutnog virusnog hepatitisa
Kod većine slučajeva akutnog virusnog hepatitisa, oporavak je potpun i jetra se vraća u normalno stanje u roku od dva do osam tjedana. Kod malog broja slučajeva hepatitisa B ili C, to stanje može biti produženo i do oporavka ne dolazi niti za godinu dana. Kod malog broja tih pacijenata može se razviti kronični hepatitis. U rijetkim slučajevima razvija se fulminantni hepatitis. Osobe koje su zaražene virusom hepatitisa nastavljaju stvarati antitijela za taj specifični virus. To znači da se ne mogu ponovno zaraziti tim istim virusom hepatitisa. Nažalost, nisu zaštićeni od drugih tipova virusa.

Prognoza kroničnog hepatitisa
Bolesnici s kroničnim hepatitisom koji imaju malo simptoma općenito imaju dobru prognozu, uz mali rizik od razvoja ciroze. Međutim, kod kroničnog aktivnog hepatitisa, biopsije jetre često otkrivaju ožiljke koji upućuju na cirozu i oštećenje stanica jetre. Oštećena jetra utječe na skoro sve tjelesne procese, uključujući probavni, hormonalni i krvožilni sustav. Bez liječenja na kraju se može razviti poremećaj svijesti, krvarenje u želucu i crijevima ili zatajenje bubrega s posljedicama koje dovode život u opasnost.

Prevencija
Razdoblja najveće zaraznosti
Hepatitis A je zarazan dva do četiri tjedna prije nego što se razviju simptomi i nekoliko dana nakon toga. Osobe s hepatitisom B ili C mogu postati nosioci virusa nakon oporavka, čak i ako se ne razvije kronična bolest i simptomi nisu prisutni.

Način života kao preventivna mjera
Svakodnevne mjere opreza
Bolesnici s virusnim hepatitisom trebaju se suzdržavati od spolne aktivnosti ili poduzimati stroge mjere opreza ako to ne mogu. Vruća voda i temeljito čišćenje predmeta koje su koristili bolesnici važno je za sprečavanje širenja zaraze. Budući da se hepatitis A obično prenosi putem zagađene hrane, osobe zaražene virusom hepatitisa A ne bi trebale sudjelovati u pripremanju hrane za druge osobe, nažalost osobe su najzaraznije prije nego što se simptomi pojave. Ograničenja kod pripreme hrane nisu potrebna s drugim tipovima hepatitisa. Sa svim predmetima zagađenim krvlju bolesnika s hepatitisom B ili C mora se rukovati s posebnom pažnjom.

Putovanje u zemlje s velikim rizikom od hepatitisa
Putnici trebaju biti cijepljeni protiv hepatitisa A ako putuju na dulje vrijeme u zemlje u kojima se pojavljuju epidemije. Oni trebaju sami guliti i prati sve svježe voće i povrće. U prehrani bi trebalo izbjegavati rakove i školjke. Čak i kockice leda mogu uzrokovati infekciju, i treba koristiti samo pakiranu vodu u bocama za pranje zubi i za piće. Ako se voda ne može kupiti, vodu iz slavine treba prokuhavati deset minuta.

Cijepljenje i preventivne mjere za pojedine viruse

Prevencija Hepatitisa A
Standardna preventivna mjera protiv hepatitisa A su injekcije imunoglobulina. Iako se još ne daje rutinski djeci ispod dvije godine starosti, cjepivo se dokazuje sigurnim za djecu. Osobe koje se trebaju cijepiti su one koje žive u zajednicama u kojima se pojavljuju epidemije, osobe s kroničnim bolestima jetre, zdravstveni radnici izloženi virusu, i putnici u zemlje u razvoju. Putnici također trebaju primiti imunoglobulin ako posjećuju područja velikog rizika u roku od četiri tjedna nakon cijepljenja. Nuspojave su malobrojne, iako može doći do alergijskih reakcija.

Prevencija Hepatitisa B i D
Sva krv za transfuziju se sada ispituje na viruse hepatitisa B i C, što značajno smanjuje rizik zaraze iz ovog izvora. Nekoliko cjepiva može prevenirati hepatitis B, a djelotvorna su i sigurna, uključujući dojenčad i djecu. Također se pokazalo da programi cijepljenja smanjuju rizik od raka jetre. Ostali koji trebaju biti cijepljeni su osobe koje su imale spolne kontakte sa zaraženima, zdravstveni radnici koji mogu doći u kontakt s zaraženom krvi ili tjelesnim tekućinama, i osobe koje često putuju ili se zadržavaju dulje vrijeme u zemljama s velikom učestalosti ove bolesti. Tri doze primijenjene tijekom šest mjeseci su obično potrebne kod odraslih. Alkoholičari, koji često imaju slabiji odgovor, moraju biti zaštićeni visokim dozama. Mali postotak ljudi ne razvija imunitet čak i kad je cjepivo dano opetovano. Cjepivo gubi djelovanje nakon pet godina kod oko trećine osoba koje su ga primile, ali vrijednost dopunske doze nije sigurna. Sprečavanjem hepatitisa B također se sprečava hepatitis D. Čini se da je testiranje trudnica na hepatitis B i zatim liječenje djece zaraženih majki odmah po rođenju vrlo djelotvorna preventivna strategija za novorođenčad. Liječi se imunoglobulinom i serijom cijepljenja nakon rođenja, s jednim i šest mjeseci života.

Prevencija Hepatitisa C
Iako se krv za transfuziju ispituje na viruse hepatitisa B i C, osobe koje su ranije primile transfuziju - čak i prije više desetljeća - mogu biti u opasnosti. Te osobe se potiču na testiranje. Izbjegavanje izlaganja ili sprečavanje prijenosa je, međutim, još vrlo važno za nosioce hepatitisa i za one koji su s njima u kontaktu. Zaraženi bolesnici trebaju koristiti prezervative, možda čak i u vezama koje traju godinama. Partneri osoba zaraženih virusom hepatitisa B i C bez obzira na trajanje veze, trebaju izbjegavati zajedničko korištenje osobnih predmeta, kao što su britvice ili četkice za zube i suzdržavati se od spolne aktivnosti tijekom menstruacije ili infekcija koje izazivaju krvarenje u genitalnom ili urinarnom području. Intravenski narkomani trebali bi koristiti jednokratne igle i ne posuđivati rabljene igle i pribor drugim ovisnicima.
izvor: http://prirucnikbolesti.blogger.ba

Ciroza jetre

Bolesti jetre
Uvod
Ciroza je kronična bolest jetre koju obilježava oštećenje jetrenog tkiva, stvaranje fibroznih ožiljaka i progresivno propadanje jetrene funkcije, nakupljanje tekućine u abdomenu (ascites), krvarenja (koagulopatija), povišen tlak u portalnim krvnim žilama (portalna hipertenzija) i poremećaj određenih mozgovnih funkcija (hepatička encefalopatija).

Kako nastaje ciroza?

Alkoholna ciroza
Jetra je osobito osjetljiva na utjecaj alkohola. U tijelu alkohol se cijepa na određene spojeve od kojih su neki jako štetni za jetru. Nakon nekog vremena pretjerano uživanje alkoholnih pića dovodi do pojačanih potreba za kisikom i u isto vrijeme uzrokuje nakupljanje masti što onemogućava jetri da uzima kisik. Imunološki sistem odgovara na to tako da stvara upalni proces koji konačno uništava stanice jetre. U toku te početne faze jetra je znatno uvećana ("masna jetra"), da bi se u kasnijoj fazi smanjila te zadobila ožiljke i čvoriće koji predstavljaju nakupine regeneriranih jetrenih stanica ("zrnata jetra").

Ciroza kao posljedica kroničnog hepatitisa
Jedan od uzroka ciroze je kronični hepatitis (B ili C). Virusi koji uzrokuju hepatitis izazivaju upalu u jetrenim stanicama što dovodi do uništenja jetrenih stanica. Ako je upala vrlo jaka uništenje jetrenih stanica napreduje i stvara se sloj ožiljnog tkiva. U uznapredovalim slučajevima jetra se smanji u veličini.

Primarna bilijarna ciroza
Primarna bilijarna ciroza je vrlo rijetka. Vjerojatno se radi o autoimunom procesu gdje imunološki sistem napada stanice jetre zamjenjujući ih s nekim stranim antigenom. Primarno su napadnute stanice u žučnom vodu, a kasnije se uništavaju i stanice jetre. Rijetki poremećaji koji također uključuju cirozu su hemokromatoza (nakupljanje željeza u jetri), Wilsonova bolest (nakupljanje bakra u stanicama jetre), cistična fibroza itd.

Tko obolijeva od ciroze?
Oko 10 do 35% alkoholičara razvit će alkoholni hepatitis, što je prva stepenica za razvoj ciroze.
Nakon godina pijenja oštećenje može biti opsežno i povezano je s ostalim navikama (loša prehrana i nedovoljan unos vitamina). Alkoholičari bi morali biti cijepljeni protiv hepatitisa B i trebala bi im veća doza cjepiva nego što je uobičajeno. Stručnjaci vjeruju da će se broj nastalih ciroza zbog kroničnog hepatitisa povećati za 60% i to osobito zbog hepatitisa C. Još se ne zna koji je rizik za nastanak ciroze u bolesnika koji boluju od hepatitisa C. Konzumiranje alkohola pridonosi većem riziku. Genski tip virusa utječe na jačinu bolesti i potencijalni razvitak ciroze. Bolesnici s većim brojem virusa u krvi i jetrenom tkivu imaju veći rizik za razvoj ciroze. Oko 3 do 5 % ljudi zaraženih virusom hepatitisa B razvije kronični oblik, a samo pola od njih će razviti cirozu.

Koji su glavni simptomi ciroze?
Umor i gubitak energije su uobičajeni rani simptomi udruženi s gubitkom apetita i mučninom. "Spider nevusi" obično se javljaju na koži (točkaste crvene mrlje iz kojih se šire paučinaste krvne žilice). Bolesnici u uznapredovalom stupnju razviju žuticu (žuta boje kože i bjeloočnica) uzrokovanu nemogućnošću jetre da odstrani bilirubin iz tijela. Na dlanovima je prisutan tzv. palmarni eritem (crvenilo). U muškaraca se opaža smanjena dlakavost, a može se razviti atrofija testisa i ponekad bolno povećanje grudi (ginekomastija). Nakupljanje tekućine u trbuhu (ascites) uobičajen je znak uznapredovale ciroze. Povišena tjelesna temperatura, bol u trbuhu i osjetljivost na pritisak je obično znak da je prisutna i infekcija. Zaboravljivost, poteškoće u zadržavanju pažnje i ne odgovaranje na pitanja prvi su znaci oštećenja mozga toksinima koji nastaju zbog nepravilne funkcije jetre. Ostali simptomi uključuju specifičan miris (poput zemlje) i drhtanje. Kasni simptomi encefalopatije su stupor i eventualno koma.

Koliko je ciroza ozbiljna bolest?
Najozbiljnije komplikacije ciroze su krvarenja, infekcije i oštećenje mozga. Skoro svaki proces u tijelu poremećen je zbog nepravilnosti u radu jetre (probavni, hormonalni, krvožilni). Jetra je također zadužena za razgradnju brojnih otrovnih tvari koje se nakupljaju i oštećuju funkcije mozga. Ciroza je također uzrok nastajanja karcinoma jetre. Ciroza je neizlječiva bolest. No pravilnim dijetalnim programom i liječenjem može se usporiti njezin tok. U bolesnika s hepatitisom B petogodišnje preživljenje nakon ustanovljene ciroze je 71%. Kod alkoholne ciroze, ako bolesnik prestane piti alkoholna pića, postotak preživljenja od 5 godina iznosi 85%. Za one koje nastave piti šanse da će živjeti više od 5 godina su 60%. Također, vrlo je teško ustanoviti kada je ciroza zapravo nastupila.

Portalna hipertenzija i komplikacije
U cirozi propadanje jetrenih stanica usporava protok krvi, a krvni tlak raste. Taj tlak uzrokuje povrat krvi kroz portalnu venu, što dovodi do portalne hipertenzije. Ascites je tekućina koja se nakuplja u trbuhu, a obično je posljedica portalne hipertenzije i njegova je pojava važna za daljnju prognozu bolesti. Jednom kada se ascites pojavi svega polovina bolesnika preživi dulje od dvije godine. Također se vidi oticanje ruku i nogu te povećana slezena. Ascites sam po sebi nije smrtonosan, ali je neugodan i može oslabiti funkcije disanja i mokrenja. Jedna od najozbiljnijih posljedica portalne hipertenzije je razvoj varikoziteta (uvećane krvne žile koje predstavljaju poprečni put za otjecanje krvi zaobilazeći jetru). Takve krvne žile su vrlo tanke stjenke i izvijugane. Varikoziteti se javljaju najčešće u jednjaku i želucu. Unutarnje krvarenje iz varikoziteta javlja se u 20 do 30% pacijenata s cirozom, a krvarenju pogoduju ascites, encefalopatija, proširene vene. Krvarenje u probavnom sustavu javlja se zbog poremećenog sustava u zgrušavanju krvi, obično uzrokovano zbog deficita vitamina K, smanjenih koncentracija proteina zgrušavanja i niskog broja trombocita (krvne stanice koje normalno započinju proces zgrušavanja). Abdominalne infekcije javljaju se u 25% bolesnika unutar godinu dana od postavljene dijagnoze. Veći rizik za nastajanje infekcije imaju bolesnici s niskim vrijednostima proteina i visokim vrijednostima bilirubina. Encefalopatija (oštećenje mozga) uzrokuje mentalnu konfuziju, a u najtežim slučajevima komu i smrt. Razvoj encefalopatije obično je povezan s drugim komplikacijama, kao što je krvarenje iz probavnog trakta, opstipacija, infekcija, operativni zahvat ili dehidracija.

Koji testovi se mogu napraviti da se utvrdi ciroza?

Fizikalni pregled
Cirotična jetra je obično uvećana, a na opip često grubo zrnata i tvrda. Ako je trbuh otečen liječnik može postraničnim laganim udarcem osjetiti kako se giba tekućina u trbuhu.

Biopsija
Biopsija je uzimanje uzorka jetrenog tkiva putem posebne igle. Biopsija se može izvoditi i putem peritoneoskopa, katetera s kamerom, kako bi se vidjela površina jetre. Biopsija se ne izvodi u pacijenata s problemom u zgrušavanju krvi ili s ascitesom. Preporuča se kod pacijenata s kroničnim hepatitisom koji još nemaju prave simptome ciroze kako bi se utvrdio stupanj oštećenja.

Krvni testovi
Brojni su testovi koji se izvode da bi se utvrdila funkcija jetre, ali najvažniji je utvrđivanje vrijednosti bilirubina u krvi. Bilirubin je žutocrveni pigment koji se normalno metabolizira u jetri, a izlučuje urinom. Povećane vrijednosti bilirubina u krvi uzrokuje žuticu. Mjerenje specifičnih enzima također je korisno za postavljanje dijagnoze. Vrijednosti pojedinih faktora za zgrušavanje krvi i albumina u serumu mogu biti značajni za postavljanje dijagnoze. Protrombinsko vrijeme je vrijeme u sekundama potrebno da se krvni ugrušak formira. Što je duže vrijeme to je veći rizik krvarenja. Specifični testovi za kronični hepatitis uključuju vrijednosti aminotransferaza, bilirubina i testovi zgrušavanja krvi. Vrijednosti aspartat aminotransferaze (AST) i alaninaminotransferaze (ALT) su osobito značajni. Visok omjer AST/ALT u kroničnom C hepatitisu obično je znak ciroze. Metode imunoeseja mogu detektirati antitijela za viruse hepatitisa.

Tehnike slikovnog prikaza
Ultrazvučna pretraga abdomena, kompjuterska tomografija (CT) i magnetska rezonanca (NMR) su tehnike koje mogu biti korisne u određivanju stupnja bolesti. Tim pretragama može se pokazati početni ascites, zrnata površina jetre, vraćanje krvi u portalnu venu, karcinom jetre, a mogu se prikazati uvećane krvne žile. Također se mogu primijeniti arteriografija (kontrast se injicira u krvnu žilu i zatim rendgenski snima) i splenoportografija (kontrast se injicira u slezenu i tako se može mjeriti tlak u portalnoj cirkulaciji). Putem katetera može se izravno mjeriti tlak u venama jetre. Paracenteza se izvodi u slučaju prisutnog ascitesa. Uzima se tanka igla kako bi se usisala tekućina iz trbušne šupljine. Tekućina se analizira (proteini, bakterije, bijele krvne stanice).

Liječenje ciroze
Cirozu se može liječiti djelujući na njene uzroke. Ako se radi o alkoholnoj cirozi, prije svega treba prestati piti alkoholna pića i liječiti alkoholizam. S obzirom da su alkoholičari obično pothranjeni i imaju povećane kalorijske potrebe treba ih nadoknaditi. Kortikosteroidi mogu biti korisni u liječenju alkoholnog hepatitisa. Kronični hepatitis B i C liječi se interferonima. Na žalost postotak onih koji imaju korist od te terapije je malen. U nekim slučajevima kratkotrajno uzimanje kortikosteroida može biti korisno. Ako postoji ascites moraju se uzimati lijekovi koji potenciraju lučenje tekućine tzv. diuretici. Gubitak tekućine ne smije biti prebrz, zbog poremećaja u metabolizmu kalija. Ako diuretici nisu dovoljno uspješni pribjegava se paracentezi. Putem igle i tube tekućina se izvlači iz trbušne šupljine (4 do 6 litara). Ako bolesniku nije bolje paracentezu treba obnavljati svaka dva tjedna. Transplantaciju jetre treba uzeti u obzir kao jedino rješenje u nekih pacijenata s cirozom i ascitesom. Zdravi život osobito je važan za oboljele od ciroze. Prehrana mora biti bogata voćem, povrćem i cjelovitim žitaricama koje obiluju vitaminima i drugim sastojcima važnim za zdravlje. Vitaminske nadomjeske nije dobro uzimati bez dogovora s liječnikom. Neki pacijenti moraju izbjegavati hranu bogatu željezom. Preporuča se smanjiti sol u prehrani, a osobito u bolesnika s ascitesom. Što manje soli to bolje. Smanjeni unos tekućine nije uvijek nužan, osim ako je prisutan ascites. Mesni proteini moraju se uzimati s mjerom ali unos biljnih bjelančevina (npr. soja) ne ograničava se. Vježbanje može isprovocirati krvarenje, pa se ne preporučuje.

Liječenje varikoziteta
Varikoziteti se mogu liječiti endoskopskim putem, lijekovima i kirurški.
izvor: www. http://prirucnikbolesti.blogger.ba

nedjelja, 22. siječnja 2012.

Hepatitis


Uvod

Hepatitis je upala jetre bilo kojeg uzroka.


Hepatitis obično uzrokuje virus, naročito neki od pet virusa hepatitisa - A, B, C, D ili E. Rjeđe, hepatitis nastaje zbog druge virusne infekcije, kao što su infektivna mononukleoza, žuta groznica i infekcija citomegalovirusom. Glavni nevirusni uzročnici hepatitisa su alkohol i lijekovi. Hepatitis može biti akutan (koji traje manje od 6 mjeseci) i hroničan. Javlja se općenito po čitavom svijetu.



•           Virus hepatitisa A širi se u prvom redu preko stolice jedne osobe u usta druge (fekalno-oralni put širenja). Takav je prenos obično posljedica loše higijene. Česte su epidemije preko vode ili hrane, naročito u zemljama u razvoju. Nekad je odgovorno jedenje zagađenih sirovih školjki. Česti su i izolirani slučajevi zbog dodira od osobe na osobu. Većina hepatitisa uzrokovanih virusom A ne uzrokuje simptome i prolazi neprepoznata.



•           Virus hepatitisa B se teže prenosi nego virus hepatitisa A. Jedan od načina na koji se može prenijeti je preko zagađene krvi ili krvnih proizvoda. Međutim, zbog mjera opreza poduzetih da se osigura sigurno snabdijevanje krvlju, transfuzije krvi su rijetko u SAD-u odgovorne za prenos virusa hepatitisa B. Prenos se obično događa među korisnicima droga koji koriste zajedničke igle, kao i između homoseksualnih muškaraca i heteroseksualnih partnera. Trudnica zaražena virusom hepatitisa B može za vrijeme porođaja prenijeti virus svom djetetu.



Opasnost od izloženosti virusu hepatitisa B se povećava u bolesnika koji idu na dijalizu zbog bolesti bubrega ili u odjelima za rak te u bolničkog osoblja koje dolazi u dodir sa krvlju. U opasnosti su i ljudi u zatvorenim okolinama (kao što su zatvori i zavodi za duševno oboljele), gdje dolazi do uskog međusobnog dodira.



Hepatitis B mogu prenositi zdrave osobe koje su hronični nositelji virusa. Nije jasno može li se virus prenijeti ugrizima insekta. Mnogi slučajevi hepatitisa B nemaju poznat izvor. U nekim područjima svijeta kao što su Daleki Istok i dijelovi Afrike virus hepatitisa B je odgovoran za mnoge slučajeve hroničnog hepatitisa, ciroze i raka jetre.



•           Virus hepatitisa C uzrokuje barem 80% slučajeva hepatitisa koji nastaju zbog transfuzija krvi, uz mnogo pojedinačnih slučajeva akutnog hepatitisa. Najčešće se prenosi među korisnicima droge koji međusobno koriste iste igle. Prenos seksualnim putem je rijedak. Virus hepatitisa C je odgovoran za mnoge slučajeve hroničnog hepatitisa i neke slučajeve ciroze i raka jetre. Iz nepoznatih razloga i ljudi sa alkoholnom bolesti jetre često imaju hepatitis C, kombinacija bolesti katkada dovodi do većeg gubitka funkcije jetre nego što bi ga uzrokovala svaka bolest zasebno. Čini se da su mali dio zdravih ljudi hronični nositelji virusa hepatitisa C.



•           Virus hepatitisa D pojavljuje se samo kao zajednička infekcija sa virusom hepatitisa B i čini infekciju virusom hepatitisa B težom. U relativno velikoj opasnosti su uživatelji droga.



•           Virus hepatitisa E uzrokuje povremene epidemije slične onima koje uzrokuje virus hepatitisa A. Do sada su se te epidemije događale samo u nerazvijenim zemljama.





AKUTNI VIRUSNI HEPATITIS



Akutni virusni hepatitis je upala jetre uzrokovana infekcijom jednim od pet virusa hepatitisa, kod većine ljudi upala počinje naglo i traje samo nekoliko sedmica.



Simptomi i dijagnoza

Simptomi akutnog virusnog hepatitisa obično počinju naglo. Uključuju slabi apetit, osjećaj bolesti, mučninu, povraćanje i često povišenu temperaturu. U pušača, tipični simptom je gađenje na cigarete. Ponekad, osobito pri infekciji virusom hepatitisa B, osoba dobije bolove u zglobovima i urtikariju (crveni osip na koži koji svrbi).



Nakon nekoliko dana, mokraća postaje tamna i može nastati žutica. Većina simptoma u tom času tipično nestaje i osoba se osjeća bolje, iako se žutica pogoršava. Mogu se razviti simptomi holestaze (zastoj ili smanjenje žučnog toka), kao što su blijeda stolica i opći svrbež.

Žutica je obično najjača 1-2 sedmice, zatim prolazi tokom 2-4 sedmice.



Akutni virusni hepatitis se dijagnosticira na temelju simptoma i rezultata pretraga krvi kojima se ocjenjuje funkcija jetre. U oko polovice ljudi sa ovom bolešću doktor će naći osjetljivu i donekle povećanu jetru.



Akutni virusni hepatitis treba razlikovati od nekoliko drugih bolesti koje uzrokuju iste simptome, npr. simptomi slični influenci rano u bolesti mogu nalikovati drugim virusnim bolestima, kao što su influenca i infektivna mononukleoza. Povišena temperatura i žutica simptomi su i alkoholnog hepatitisa koji se pojavljuje u ljudi koji redovno piju značajne količine alkohola. Specifična se dijagnoza akutnog virusnog hepatitisa može postaviti ako pretrage krvi ukažu na virusne bjelančevine ili antitijela protiv virusa hepatitisa.



Prognoza

Akutni virusni hepatitis se može iskazati u rasponu od blage bolesti nalik na influencu do smrtnog zatajenja jetre. Općenito je hepatitis B teži nego hepatitis A i ponekad je smrtna bolest, naročito u starijih osoba. Tok hepatitisa C je na neki način nepredvidiv: akutna bolest je obično blaga, ali funkcija jetre se može popraviti, a nakon toga kroz nekoliko mjeseci ponavljano pogoršavati.



Osoba sa akutnim virusnim hepatitisom obično se nakon 4-8 sedmica oporavlja, čak bez liječenja. Hepatitis A rijetko, ako uopće, postaje hroničan. U 5% - 10% zaraženih ljudi hepatitis B postaje hroničan, a može biti blag ili potpuno razvijen. Hepatitis C ima najveću vjerojatnost da postane hroničan, u oko 75% slučajeva. Iako obično blag i često bez simptoma, hepatitis C je ozbiljan problem, jer oko 20% zahvaćenih ljudi konačno razvije cirozu.



Osoba sa akutnim virusnim hepatitisom može postati hroničnim nositeljem (kliconoša) virusa. U stanju kliconoštva virusa osoba nema simptoma, ali je još uvijek zarazna. To se stanje javlja samo u slučaju virusa hepatitisa B i C, a ne virusa A. Hronični nositelj virusa može konačno dobiti rak jetre.



Liječenje

Ljude sa neuobičajeno teškim akutnim hepatitisom može biti potrebno smjestiti u bolnicu, ali u većini slučajeva liječenje nije potrebno. Nakon nekoliko prvih dana obično se apetit vraća i osoba ne mora biti u krevetu. Nisu potrebna ni velika ograničenja prehrane ili aktivnosti niti vitaminski dodaci. Većina ljudi se može sigurno vratiti na posao nakon što nestane žutica, premda im rezultati testova funkcije jetre nisu posve normalni.



Prevencija

Dobre higijenske mjere pomažu u sprječavanju širenje virusa hepatitisa A. Budući da je stolica ljudi sa infekcijom virusa hepatitisa A zarazna, zdravstveni radnici moraju rukovati sa uzorcima stolice osobito pažljivo. Isto vrijedi i za krv osoba sa bilo kojim tipom virusnog hepatitisa. S druge strane, zaraženi ljudi ne moraju biti izolirani, to malo pomaže u sprječavanju prenosa hepatitisa A, a neće spriječiti ni prenos hepatitisa B niti C.



Medicinsko osoblje smanjuje mogućnost infekcije transfuzijom krvi izbjegavanjem nepotrebnih transfuzija, korištenjem poklonjene krvi dobrovoljaca radije nego od plaćenih davatelja krvi te pretraživanjem svih davatelja krvi na virus B i C. Zbog takvog pretraživanja broj slučajeva hepatitisa B i C prenesenih transfuzijama krvi znatno se smanjio, premda nisu potpuno uklonjeni.



Cijepljene protiv hepatitisa B potiče tjelesnu imunološku obranu i dobro štiti većinu ljudi. Međutim, bolesnici na dijalizi, osobe sa cirozom i ljudi sa oštećenim imuno sistemom stječu slabiju zaštitu od cijepljenja.



Cijepljenje je posebno važno za ljude koji su u opasnosti od zaražavanja hepatitisom B, premda nije djelotvorno kad je već došlo do bolesti. Zbog svega toga opće cijepljenje svih ljudi protiv hepatitisa B preporučuje se u sve većoj mjeri.



Cjepiva protiv hepatitisa A daju se svim ljudima visokog rizika stjecanja zaraze, kao što su putnici u dijelove svijeta u kojima je bolest naširoko rasprostranjena. Protiv virusa hepatitisa C, D i E nema cjepiva.



Ljudi koji nisu bili cijepljeni i koji su izloženi hepatitisu mogu za zaštitu dobiti preparat antitjela (imuni serumski globulin). Antitijela imaju svrhu odmah zaštititi protiv virusnog hepatitisa, ali opseg zaštite znatno se razlikuje u pojedinim situacijama. Ljudima koji su bili izloženi, možda slučajnim ubodom igle krvi osobe zaražene sa virusom hepatitisa B, imuna antijela protiv hepatitisa B osiguravaju bolju zaštitu nego obični serumski imunoglobulin.



Novorođenčadi majki sa hepatitisom B daje se imuni globulin protiv hepatitisa B i cijepe se. Ta kombinacija sprječava hronični hepatitis B u oko 70% novorođenčadi.





HRONIČNI HEPATITIS



Hronični hepatitis je upala jetre koja traje najmanje 6 mjeseci.



Hronični hepatitis, premda znatno rjeđi nego akutni hepatitis, može trajati godinama, čak decenijama. Obično je posve blag i nema nikakvih simptoma ili značajnog oštećenja jetre. U nekim slučajevima ipak stalna upala polako oštećuje jetru konačno dovodeći do ciroze i zatajenja jetre.



Uzroci

Virus hepatitisa C je čest uzrok hroničnog hepatitisa, oko 75% akutnog hepatitisa C postaje hronično. Virus hepatitisa B, katkada sa virusom hepatitisa D, uzrokuje manji postotak hroničnih infekcija. Virusi hepatitisa A i E ne uzrokuju hronični hepatitis. Lijekovi kao što su metildopa, izoniazid, nitrofurantoin i moguće paracetamol mogu također uzročiti hronični hepatitis, naročito kada se uzimanju duže vrijeme. U djece i mladih odraslih osoba hronični hepatitis može uzročiti Wilsonova bolest, rijetka nasljedna bolest sa nenormalnim nakupljanjem bakra.



Niko tačno ne zna zašto isti virusi i lijekovi u nekih ljudi izazivaju hronični hepatitis, a u drugih ne, odnosno zašto je stepen težine bolesti različit. Jedino je moguće tumačenje da u ljudi koji razviju hronični hepatitis imunološki sistem reagira prekomjerno na virusnu infekciju odnosno na lijek.



Kod mnogih ljudi sa hroničnim hepatitisom ne može se pronaći pravi uzrok. U nekih od njih dolazi do prekomjerne reakcije imunološkog sistema koja je odgovorna za hroničnu upalu. To stanje, nazvano autoimuni hepatitis, je češće u žena nego u muškaraca.



Simptomi i dijagnoza

Oko trećine slučajeva hroničnog hepatitisa razvije se nakon napada akutnog virusnog hepatitisa. Preostali se razvijaju postepeno, bez ikakve očite prethodne bolesti.



Mnogo ljudi sa hroničnim hepatitisom nemaju uopće simptoma. U onih koji ih imaju, simptomi su često osjećaj bolesti, slabi apetit i umor. Katkada osoba ima i blago povišenu temperaturu i osjećaj nelagodnosti u gornjem dijelu trbuha. Žutica se može razviti, ali i ne mora. Konačno se mogu razviti oblici hronične bolesti jetre. To može uključiti povećanu slezenu, krvne žile u koži poput pauka i zadržavanje tekućine. Mogu se javiti i drugi oblici, naročito u mladih žena sa autoimunim hepatitisom. To može uključiti praktički bilo koji tjelesni sistem uključujući akne, prestanak menstrualnog ciklusa, bolove u zglobovima, ožiljavanje pluća, upalu štitnjače i bubrega te anemiju.



Iako simptomi i rezultati testova funkcije jetre daju korisne dijagnostičke podatke, za konačnu dijagnozu je bitna biopsija jetre (uzimanje uzorka tkiva za ispitivanje pod mikroskopom). Ispitivanje jetrenog tkiva pod mikroskopom omogućuje doktoru da utvrdi težinu upale i je li se razvilo ožiljno tkivo ili ciroza. Biopsija može utvrditi i pravi uzrok hepatitisa.



Prognoza i liječenje

Mnogi ljudi imaju hronični hepatitis godinama a da ne razviju oštećenje jetre koje napreduje.

U drugih se bolest postepeno pogoršava. Kada se to dogodi i bolest je posljedica infekcije virusnim hepatitisom B ili C, upalu može zaustaviti protivirusni (antivirusni) činioc interferon-alfa. Međutim, taj lijek je skup, česte su nuspojave i kada se prestane sa liječenjem, vjerojatno je ponovno pojavljivanje hepatitisa. Zbog toga se takvo liječenje čuva za odabrane ljude s ovom infekcijom.



Autoimuni hepatitis se obično liječi kortikosteroidima, katkada zajedno sa azatioprinom.

Ti lijekovi potiskuju upalu, uklanjaju simptome i poboljšavaju dugotrajno preživljavanje. Ipak, ožiljne promjene (fibroza) jetre mogu se postepeno pogoršavati. Prekid liječenja obično dovodi do recidiva, pa zbog toga većina ljudi mora lijekove neprestano uzimati. Nakon razdoblja od mnogo godina 50% ljudi sa autoimunim hepatitisom dobije cirozu, zatajenje jetre ili oboje.



Ako je za nastanak hepatitisa pod sumnjom neki lijek, osoba ga mora prestati uzimati.

To čini da hronični hepatitis možda i nestane.



Bez obzira na uzrok ili tip hroničnog hepatitisa, bilo kakva komplikacija, kao što je ascites (tekućina u trbušnoj šupljini) ili encefalopatija (nenormalna funkcija mozga) zahtijeva liječenje.

 izvor: www.vasdoktor.com