petak, 6. prosinca 2013.

Kako ubrzati oporavak jetre poslije bolesti?

Jetra ima veliku sposobnost regeneracije. Danas postoji veliki broj prirodnih lijekova i metoda koji mogu pomoći vašoj jetri da se oporavi poslije bolesti.

Život se danas odvija ekstremno brzo, sve više jedemo nezdravu hranu, cugamo alkohol, pušimo cigarete, gutamo razne tablete i niko se ne pita kako naša jetra uspijeva odstraniti sve navedene otrove?




Bolesti jetre su podmukle, jer se simptomi javljaju uglavnom u fazi kada je bolest uznapredovala.  Sve više žena boluje od ciroze jetre, hepatitisa, masne jetre i drugih oboljenja koja su usko vezana sa načinom života.

U nastavku slijedi nekoliko savjeta koji će vam pomoći da sačuvate zdravlje vaše jetre:

Veliki trbuh je strašan neprijatelj vaše jetre

Masno tkivo koje se skuplja oko vašeg struka je divlja žlijezda koja svaki čas proizvodi ogroman broj štetnih materija koje ugrožavaju naš život. Osobe sa viškom kilograma imaju upalu jetre poznatu pod nekoliko naziva: masna jetra, steatoza jetre, masna infiltracija jetre i steatohepatitis. Vaša jetra pati zbog vaše debljine. Riješite se viška kilograma. Trčite, plivajte, krećite se dovoljno. Najbollja preporuka za gubitak kilograma je da gubite oko pola kilograma sedmično.  Ono što posebno želim istaći da je gojaznost u direktnoj vezi sa kamencima i upalama žučne kese. Možda ste primjetili da najveći broj ljudi koji su operisali žučnu kesu ima višak kilograma. Fizička aktivnost stimuliše protok krvi kroz vašu jetru i na taj način olakšava njen rad.


Pravilna ishrana je iznimno važna

Vodite računa da vaša ishrana bude uravnotežena. Treba da jedete namirnice iz svih grupa. Smanjite unos soli i šećera. Koristite maslinovo ulje. Smanjite unos poslastica.  Očistite organizam tako što ćete jednu sedmicu proglasiti sedmicom voća i povrća. jedite svježe voće i povrće.

Razmislite o vakcinaciji protiv hepatitsa B, posebno ako pribadate rizičnoj skupini. Vodite računa o vašem seksualnom ponašanju.


Treba da unosite više cinka u vaše tijelo. Nedostatak cinka u organizmu je povezan sa hroničnim oboljenjima jetre i cirozom. Sjemenke su sjajan izvor cinka.

Akupunktura je zdrava za proces detoksikacije i stimuliše rad jetre.

Nedavna istraživanja su pokazala da kafa pozitivno djeluje na zdravlje jetre. mislim da je to super vijest za sve ljubitelje kafe. Ipak, nemojte pretjerivati!


Ne koristite  previše vitaminskih suplemenata. 
Ljudi žive u zabludi da je uzimanje puno vitamina dobro za zdravlje. Sintetski (vještački) vitamini mogu narušiti zdravlje jetre i cijeli niz drugih funkcija u našem tijelu. Stoga ljudi, jedite svježe voće i povrće!

Nemojte svaki čas posezati za tabletama protiv bolova. Acetaminofen, poznat kao Paracetamol je snažan otrov za jetru.

Možete piti alkohol, ali treba da pijete pametno!
Alkohol možete piti povremeno. Najveći problem u konzumaciji alkohola je svakodnevno konzumiranje alkohola. Ukoliko danas nešto slavite, onda narednih dana apstinirajte od alkohola, kako bi se jetra dovoljno oporavila. Treba da konzumirate oko 8 čaša vode dnevno.

utorak, 12. studenoga 2013.

Koja hrana je odlična za vašu jetru?

Jetra je glavna tvornica u našem organizmu i mjesto na kome se skuplja i odstranjuje otpad iz našeg tijela. Jetra je savršena laboratorija, koja uglavnom radi bez greške. Iako je savršena i posjeduje veliku sposobnost regeneracije, ne treba da je prekomjerno opterećujemo štetnim materijama u hrani koju pojedemo. Osobe koje već imaju dijagnostikovano oboljenje jetre moraju  voditi izuzetno mnogo računa o ishrani.



Postoji cijeli niz namirnica koji imaju pozitivne učinke na funkciju naše drage jetre.
U principu, za zdravlje jetre i cjelokupnog organizma je najvažnije imati mjeru i održavati ravnotežu  u ishrani.

Za zdravu jetru i dug život treba da jedete slijedeće namirnice:

Povrće u svježem stanju, jer samo tako organizam dobija zaštitne i energetski važne materije.

Zeljaste biljke su sjajne za jetru. Kupus je izuzetno zdrav, iako mnogi od nas nisu veliki ljubitelji ove biljke. Kupus je najbolje jesti svjež, u salatama. S obzirom na nadimanje u kupus je poželjno dodati mali kima

Kupus treba koristiti u svežem obliku, kao salate ili kao sveže ceđen sok koji je blagotvoran i kod težih oboljenja jetre. Da biste spriječili  nadimanje, u kuhani kupus treba dodati malo kima. Ukusan je i kiseli kupus, ali nipošto za osobe sa oboljenjem jetre i visokim krvnim pritiskom.

Krompir je sjajna hrana za sva oboljenja jetre.

Paradajz je sjajan za neutralizaciju štetnih materija koje svakodnevno unosimo u organizam. Likopen iz paradajza nas štiti od raka.

Mrkva obiluje vlaknima i vitaminima, posebno je veliki izvor provitamina A koji je neophodan za svakodnevne funkcije jetre i njenu regeneraciju.

Rotkva je korisna za pacijente sa hepatitisima, hroničnim oštećenjem jetre u formi ciroze jetre. Rotkva poboljšava produkciju žuči i pomaže eliminaciju toksičnih materija.

Voće je prijatelj vaše jetre. Citrusi su pravi prijatelji vaše jetre. Narandža djeluje stimulativno na eliminaciju žuči iz jetre, žučne kese i spriječava nastanak kamenca u žučnoj kesi.

Maslinovo ulje je izuzetno zdravo za jetru. Najbolje za vaš organizam je hladno maslinovo ulje u raznim salatama. Zagrijavanjem i kuhanjem maslinovo ulje gubi svoje korisne osobine, jer se većina aktivnih supstanci inaktivira na temperaturama iznad 40 C. 

Mnogobrojni začini su pravi čarobnjaci kada je u pitanju funkcija jetre. Začine treba da koristite onako kako vi to volite, svježe ili u kuhanju.  Posebno zdravi za jetru su celer, hren, luk, češnjak i đumbir.

Masline su veoma zdrave za osobe koje imaju urednu finkciju jetre, ali se ne preporučuju kod oboljenja jetre zbog visokog sadržaja soli.

Limun sudjeluje u regulaciji protoka krvi kroz jetru i na taj način potpomaže brzu i efikasnu eliminaciju štetnih materija  iz našeg tijela.  Sok od limuna, med i voda stimulišu cjelokupnu probavu.

Grožđe obiluje antioksidansima koji štite našu jetru i cijeli organizam. Borovnice su takođe izuzetno zdrave za našu jetru.

Nadam se da ćete danas sebi pokloniti bar jednu od prethodno navedenih namirnica. Mislite na svoje zdravlje, jer niko drugi to neće učiniti umjesto vas i ne zaboravite Vi ste ono što jedete!
Prijatan dan dragi moji prijatelji.

srijeda, 23. listopada 2013.

Šta bi trebali znati o vašoj jetri?

Jetra je naša čarobna laboratorija, bez koje život nije moguć. Predstavlja nevjerovatno savršen, složen i moćan organ koji nas štiti od štetnih materija. Jetra ima veliku snagu samoobnavljanja (regeneracije), ali sve u životu ima svoje granice. Nemojte testirati sposobnosti svoga tijela, već mislite na svoje zdravlje i na svoju jetru.
Svaki dan,  možete napraviti neki maleni korak, koji će dan za danom popravljati vaše zdravlje i čuvati vašu jetru.



Da li ste ikada pomislili koliko puta u životu ste uzeli hranu ili lijekove koji mogu oštetiti vašu jetru. Koliko je to tableta godišnje? Koliko je to otrova za deset godina? Koliko ste litara štetnih gaziranih pića popili, koliko otrovnih aditiva ste pojeli? Organizam sve pamti, čak i onda kada se oštećenje u potpunosti obnovi. To posebno važi za jetru i pluća. Stoga Vam istovremeno predlažem da zaboravite na cigarete!

Svaka loša navika ugrožava vaše zdravlje.  Loše prehrambene navike narušavaju zdravlje jetre. Masna jetra je postala ogroman problem današnjice. Najčešće se javlja u sklopu metaboličkog sindroma, odnosno gojaznosti. Čuli ste za izraz masna jetra?
E pa dragi moji prijatelji masna jetra nije nimalo bezazlena stvar, to je posebna vrsta upale jetre, danas popularno nazvana NASH, odnosno nealkoholni steatohepatitis.  Ova vrsta upale je gotovo redovni pratilac debljine i može napraviti ogromne posljedice na vaš organizam.

Nemojte jesti brzu hranu, ili je jedite što manje. Ja takođe volim pržene krompiriće, čips, pečenu i prženu hranu, lisnato tijesto, ali polako nastojim da mijenjam neke životne navike.

Ukoliko postoji oštećenje jetre, kada je ugrožena funkcija jetre registruje se niz problema sa zdravljem, a organizam postepeno ulazi u stanje tzv. hroničnog trovanja.


Jetra je vitalni organ, kroz koji protiče velika količina krvi sa nizom štetnih tvari, koje jetra odstranjuje iz našeg tijela. Svi ti otrovi postepeno ili naglo mogu oštetiti jetru, posebno u situacijama kada imate i neku hroničnu bolest jetre u vidu hepatitisa. Jetrene stanice se nazivaju hepatociti.


Kako prepoznati probleme sa jetrom?

Najčešći simptomi bolesti jetre su hroničan umor, glavobolja, nesanica, promjene raspoloženja, probavne smetnje, zatvor, nadutost, povraćanje, mučnina. U krajnjim fazama javljaju se žutilo kože i sluzokoža, oticanje nogu i trbuha, poremećaji svijesti i jetrena (hepatična, hepatalna) koma. Najčešći uzrok zatajenja jetre je ciroza. Jetra je takođe izuzetno važna u normalnom funkcionisanju imunološkog sistema. Disfunkcija jetre utiče i na druge organe u našem tijelu. Nažalost, simptomi oboljenja jetre se javljaju najčešće u teško uznapredovalim fazama bolesti.

Šta treba uraditi kada saznate da imate bolesnu jetru?

Svaka bolest jetre može biti akutna i hronična. Ukoliko bolest ne pređe u definitivno stanje (hronicitet), onda se jetra u najvećem broju slučajeva potpuno oporavi. Ukoliko bolest pređe u hroničnu fazu, onda je to veliki problem, jer najveći broj oboljenja jetre u konačnici nije izlječiv, ali se ipak može držati pod kontrolom. Na mjestu trajnih oštećenja jetre, stvara se ožiljno tkivo, odnosno fibroza, koja predstavlja rekaciju na upalni proces. Teške forme fibroze dovode do ciroze jetre. Nauka o bolestima jetre se zove hepatologija.
Najčešća oboljenja jetre su alkoholna bolest jetre , hepatitisi, masna jetra i toksična oštećenja jetre.
Masna jetra ima dva oblika. Jedan je povezan sa konzumacijom alkohola i zove se alkoholni steatohepatitis. Drugi oblik je povezan sa debljinom i zove se nealkoholni steatohepatitis. Oboljenje jetre u prvoj fazi se manifestuje uvećanjem jetre, što se zove hepatomegalija. Masna jetra se označava terminom steatoza.


Koji su najčešći simptomi bolesti jetre?

Klinička slika oboljenja jetre je raznovrsna. Neki od simptoma pripadaju grupi opštih simptoma, kao što su umor, gubitak apetita, probavne smetnje, mučnina, nadutost, zatvor (opstipacija), povraćanje, seksualne disfunkcije, smanjen libido, hemoroidi, poremećaji menstruacionog ciklusa, poremećaji plodnosti, probadanje u trbuhu, bol ispod desnog rebarnog  luka, žutilo kože, oticanje nogu, oticanje trbuha (ascites).
Kod uznapredovale bolesti jetre javljaju se ikterus (žutica), poremećaji zgrušavanja (koagulacije) krvi, smanjenje mišićne mase, paukoliki angiomi (spider naevus), eritem (crvenilo) dlanova, smanjena dlakavost, uvećanje dojki (ginekomastija), nakupljanje tekućine u trbuhu (ascites) i krvarenja iz jednjaka zbog varikoziteta.


Šta ne treba konzumirati, jer vaša jetra to ne voli?

Najveći broj lijekova se metaboliše preko jetre i za vrijeme svog prolaska kroz jetru, pravi razna oštećenja. Posebno štetna tvar je acetaminofen, odnosno Paracetamol za koji je dokazano da je toksičan za jetru (hepatotoksičan). Nesteroidni antireumatici koji se često koriste, indometacin, neki antibiotici, lijekovi protiv tuberkuloze, anestetici (halotan) su takođe otrvoni za jetru.  Navedeni lijekovi imaju direktan toksičan učinak na jetrene ćelije. otrovne gljive sadrže izuzetno jake hepatotoksine.
Postoje lijekovi koji izazivaju zastoj žuči, odnosno dovode do holestatskog oštećenja jetre, kao što su fenotijazin, neki antidepresivi, spolni hormoni. Najšećće kod uzimanja ovih lijekova, oštećenje nestaje po prestanku uzimanja lijekova. Ponekad dolazi do pojave trajnih oštećenja kod dugotrajne, česte upotrebe lijekova.

Kako se liječe oboljenja jetre?

Najbolji način liječenja je prevencija. Prestanite konzumirati otrove, lošu hranu i bezpotrebne lijekove, odbacite alkohol i cigarete, cijepite se protiv hepatitisa, pazite na prenošenje seksualnim kontaktom. Prvi korak je postavljanje tačne dijagnoze. Tretman je najčešće medikamentozni. U terminalnim fazama jedini lijek je presađivanje jetre, odnosno transplantacija jetre.

U narodu i medicinskoj javnosti se duže vrijeme koriste lijekovi koji imaju zaštitini učinak na jetru, a zovu se hepatoprotektivni lijekovi (hepatoprotektivi). Oni nisu lijek za bolesnu jetru. ovi lijekovi su isključivo suplementi i pomoćna sredstva. Danas postoji veliki broj lijekova koji imaju hepatoprotektivni učinak.
Mogu se svrstati u dvije skupine: antifibrotična/antiupalna sredstva i antioksidansi. U hepatoprotektive spadaju vitamini B grupe, esencijalni fosfolipidi, vitamin E, betain. Kao antiupalni lijekovi koriste se: ursodezoksiholna kiselina, pentoksifilin i losartan (antagonist angiotenzinskih receptora).

Šta možemo naći na balkanskom tržištu?
U najzastupljenije lijekove koji štite jetru spadaju kompleks B vitamina, Sylimarin i Hepatil. Sylimarin je odličan lijek za jetru, pravi se od ekstrakta sikavice i sadrži tri flavonoida (silybin, silychristin i silydianin). Sylimarin štiti jetrene stanice svojim antioksidativnim efektom, štiti od slobodnih radikala, stimuliše sintezu bjelančevina, povećava sintezu glutationa za preko 35%. Sylimarin je dobar za cijeli niz bolesti jetre, kao što su: alkoholna oboljenja jetre, trovanje gljivama, oštećenja lijekovima (medikamentozni hepatitis), virusni hepatitisi.  Hepatil sadrži ornitin aspartat koji olakšava detoksikaciju i obnavljanje  ćelija jetre,  te može biti koristan kod upalnih bolesti  (virusni hepatitis) i alkoholne bolesti jetre. Povoljan efekt ostvaruje se djelovanjem na sintezu glutamina i putem povećavanja sinteze ureje, odnosno eliminacije amonijaka.

Kako sačuvati jetru?
Izbjegavajte brzu, masnu hranu, cigarete i alkohol. Mislite na svoju tjelesnu težinu. Jedite voće, žitarice,  leguminoze (grašak, grah, mahune, bob). Jedite orahe i razne sjemenke (sezam, lan, suncokret, bundeva). Ponekad koristite vitaminske dodatke, ali samo ponekad i ne pretjerujte!
Ono što nije dobro za vašu jetru i cijeli organizam su zasićene masnoće, rafinirani šećer i posebno alkohol.
Obratite pažnju na unos kafe. Kafa se vremenom umara vašu jetru. Već sam rekla da jetra sve pamti.
Potražite voće i povrće koje nije tretirano pesticidima. Pesticidi su ekstremni otrovi za vašu jetru.
Iz dana u dan pravite male korake koji će poboljšati vaše zdravlje.




četvrtak, 26. rujna 2013.

Simptomi bolesti jetre

Jetra je čudesna laboratorija u našem tijelu. Svakoga dana ona obavlja veliki broj složenih funkcija. Jetra sudjeluje u odstranjivanju otrova iz našeg tijela, produkuje žuč , učestvuje u probavi hrane, deponiranju vitamina, proizvodnji proteina i faktora koagulacije.  Jetra, zajedno sa bubrezima predstavlja glavni organ koji nas štiti od otrovnih i štetnih supstanci. Jetra ima veliku sposobnost obnavljanja, pa se nažalost simptomi oboljenja jetre uglavnom otkriju u uznapredovaloj fazi.


Zdravlje jetre
Jetra (lat.hepar) se nalazi ispod desnog rebarnog luka, u desnom gornjem dijelu trbušne šupljine.  Predstavlja najveći unutarnji organ. Teška je oko 1,5 kg i ima  veliki broj krvnih žila, zbog čega je svaka povreda jetre praćena masivnim krvarenjem. Jetra je organ bez kojeg čovjek ne može živjeti. Za razliku od nekih drugih organa koji se ne mogu samoobnavljati, jetra ima veliki kapacitet regeneracije.  Zdravlje jetre u najvećoj mjeri zavisi od načina na koji živimo. Činjenica je da veliki broj nas teroriše vlastito tijelo otrovima, cigaretama, kafom, alkoholom, nezdravom brzom i masnom hranom, konzervansima.
Posebnu opasnost za jetru predstavlja često uzimanje lijekova, prema vlastitom izboru, bez prethodne konsultacije sa ljekarom.

Simptomi oboljenja i oštećenja jetre se javljaju u širokom spektru u najrazličitijim kombinacijama. Najčešće su to umor, nesanica, glavobolje, depresija, probavne smetnje, zatvor, mučnina, nadutost, izmjene raspoloženja, bolovi u trbuhu. Navedeni simptomi nisu karakteristični isključivo za bolesti jetre, ali svakako mogu da ukažu na činjenicu da postoje određeni problemi. Simptomi koji su tipični za bolesti jetre, se nažalost javljaju u odmakloj fazi. To su žutilo kože (žutica, ikterus), smanjenje mišićne mase, uvećanje grudi kod muškaraca (ginekomastija), zadah iz usta, smanjenje dlakavosti, sklonost krvarenjima, oticanje trbuha, oticanje nogu, pomućenje svijesti. Završna faza oštećenja jetre je jetrena (hepatalna) koma.

Zatajenje jetre može biti akutni i hronično. Najčešće kada bolest ne pređe iz akutne u hroničnu fazu, jetra se u cjelosti regeneriše.  Ukoliko bolest pređe iz akutne u hroničnu gormu, što je čest slučaj kod hepatitisa B i C, funkcionalne rezerve jetre se polako iscrpljuju, normalno tkivo jetre se pretvara u ožiljke (fibroza), oštećuju se anatomija i krvotok jetre i razvija se hronična jetrena insuficijencija, najčešće u formi ciroze.
Ciroza jetre vrlo brzo dovodi do propadanja jetre i jedini spas je presađivanje jetre, što nikom ne bismo poželjeli.
Stoga, prijatelji moji mislite na vaše zdravlje, čuvajte svoju jetru, čudesnu laboratoriju u našem organizmu.


četvrtak, 29. kolovoza 2013.

Kako sačuvati jetru?

Jetra je cantralna laboratorija u našem tijelu. Predstavlja organ kroz koji prolazi najveći broj otrova, koje ona na čaroban način, stručno i profesionalno uklanja, kako bi mogli živjeti. Ima veliku sposobnost da se obnavlja kad je oštećena i posjeduje veliki kapacitet regeneracije.

Naša jetra je svakodnevno prezaposlena mnogobrojnim obavezama: proizvodi proteine, faktore zgrušavanja, čuva vitamine i željezom, sudjeluje u probavi hrane, preređuje masnoće, eliminira toksine i druge štetne materije koje slučajno ili namjerno unosimo u organizam. Jetra takođe sudjeluje u regulaciji šećera u krvi i sudjeluje u održavanju optimalne količine hormona u našem tijelu.



Mi smo vrlo često nemilosrdni, prema našoj jetri, a ona tako brižno čuva naše zdravlje, čak i kada spavamo ona radi punom parom. Simptomi oštećenja jetre su najčešće: hroničan umor, nesanica, depresija, glavobolja, svrbež kože, žutilo kože, migrene, promjene raspoloženja, mučnina, zatvor, prolivi, nadutost, gubitak apetita, te u odmaklim fazama žutilo kože, otoci nogu i trbuha.

Sačuvajte svoju jetru, odbacite štetne navike, alkohol, kafa, lijekovi, masna i pržena hrana, cigarete i slične otrove. Jedite maslinovo ulje, ulje od bundeve, te povrće i voće bez pesticida.

Postoji određene namirnice koje se brinu za vašu jetru, čak i kada je prilično oštećena:  To su: mladi sir, jogurt, cvekla, surutka, brusnice, borovnice i artičoka.

Maslačak, sladić, čičkovo mlijeko, lincura i tinktura od bijelog sleza su veliki prijatelji vaše jetre, u malim dozama naravno. U životu ni s čim ne treba pretjerivati.
Zapamtite da je naše tijelo savršeno, najveći broj našim organa ima sposobnost da se obnavljaju i oporave kada su oštećeni, ali ne zaboravite sve ima svoje granice!
Prijatan dan vam želim!


četvrtak, 25. travnja 2013.

Dijagnostičke metode kod bolesti probavnog sistema

Uvod
Pretrage probavnog sistema uključuju endoskope (fiberendoskopske cijevi koje doktori koriste za promatranje unutarnjih struktura i za dobivanje uzoraka tkiva iz unutrašnjosti tijela), Rtg, UZ, radioaktivne tvari i hemijska mjerenja. Te pretrage mogu pomoći u dijagnosticiranju, određivanju mjesta, a katkada i liječenju bolesti. Neke pretrage zahtijevaju da se probavni sistem očisti od stolice (fecesa), neke 8-12-satno gladovanje, a preostale uopće ne zahtijevaju bilo kakvu pripremu.


Prvi koraci u dijagnosticiranju problema su uvijek anamneza i fizikalni pregled. Međutim, simptomi probavnih smetnji često su nejasni pa doktori imaju poteškoća da tačno odrede što nije u redu. Osim toga psihički poremećaji kao što su tjeskoba i depresija mogu zahvatiti probavni sistem i doprinositi simptomima.

Prilikom fizikalnog pregleda osobe sa probavnim simptomima doktori ispituju stomak (trbuh), anus i rektum. Stetoskopom slušaju neuobičajene zvukove, traže nakupine i povećane organe, određuju je li koje područje osjetljivo na pritisak, pregledavaju anus i rektum prstom na koji je navučena rukavica i uzimaju mali uzorak stolice za pregled na sakriveno (okultno) krvarenje. Kod žena, pregled zdjelice često pomaže u razlikovanju probavnih problema od ginekoloških.

Doktor preporučuje odgovarajuće pretrage temeljene na postojećoj smetnji i mjestu smetnje.

PREGLED JEDNJAKA

Pretrage barijem, pri kojima bolesnik guta barij, često se izvode na jednjaku. Za takvo ispitivanje (zvano gutanje barijeve kaše), doktori nastoje koristiti fluoroskopiju, trajnu rendgensku tehniku koja omogućuje promatranje ili slikanje kako barij prolazi kroz jednjak. Fluoroskopija omogućuje doktoru da vidi stezanja jednjaka i bilo koju anatomsku manu kao što su suženja ili rane. Često se ti prikazi zabilježe na filmu ili video traci.

Osim tekućeg barija bolesnik može dobiti hranu prevučenu barijem tako da doktor može odrediti mjesto suženja ili vidjeti dijelove jednjaka koji se normalno ne stežu. Oba barijeva preparata uzeta zajedno mogu ukazati na nenormalnosti kao što su nabori jednjaka (pri čemu je jednjak djelomično blokiran vezivnim tkivom), Zenkerov divertikul (izbočenje jednjaka), erozije i rane jednjaka, varikse jednjaka (varikozne tj. proširene i izvijugane vene jednjaka) i tumore.

Manometrija je pretraga pri kojoj se cijev sa manometrima uzduž njene površine stavi u jednjak. Upotrebom te sprave (nazvane manometar) doktor može odrediti mogu li stezanja jednjaka normalno protjerati hranu.

Prilikom manometrije može se napraviti ezofagealni pH test (pretraga kojom se mjeri kiselost u jednjaku). Pretraga se radi kako bi se utvrdilo ima li osoba kiseli refluks (povrat želučane kiseline u jednjak). Može se napraviti jedno ili više mjerenja.

U Bernsteinovu testu (perfuzijski test kiselinom u jednjaku), u jednjak se stavi preko nosno-želučane sonde mala količina kiseline. Ta pretraga koja se koristi da se utvrdi je li bol u prsima uzrokovana kiselim nadražajem jednjaka je dobar način otkrivanja upale jednjaka (ezofagitis).

Intubacija je postupak uvlačenja male, savitljive plastične cijevi kroz nos ili usta u želudac ili tanko crijevo. Taj se postupak može koristiti u dijagnostičke ili terapijske svrhe. Premda intubacija u nekih bolesnika može uzročiti začepljenje i mučninu, nije bolna. Veličina cijevi je različita ovisno o svrsi.

Nazogastrična intubacija (prolaz cijevi kroz nos u želudac) se može koristiti da se dobije uzorak želučane tekućine. Doktori tada mogu odrediti sadrži li želudac krv odnosno mogu analizirati sokove želuca na kiselost, enzime i druga svojstva. Uzorci želučane tekućine otrovanih ljudi mogu se analizirati kako bi se identificirao otrov. U nekim slučajevima cijev se ostavlja na mjestu tako da se tokom nekoliko sati može uzeti više uzoraka.

Nazogastrična intubacija se može koristiti i za liječenje nekih bolesti, npr. u želudac se može unijeti hladna voda da se spriječi krvarenje, otrovi se mogu iscrpsti ili neutralizirati aktivnim ugljenom ili se ljudima koji ne mogu gutati može dati tekuća hrana.

Katkada se nazogastrična intubacija koristi za trajno uklanjanje sadržaja želuca. Kraj cijevi se obično pričvrsti na uređaj za isisavanje koji iz želuca uklanja gasove (plin) ili tekućinu. To pomaže olakšanju pritiska kada je probavni sistem blokiran ili i inače ne funkcionira normalno.

Kod nazomezenterične intubacije se kroz nos pa kroz želudac u crijevo provuče duža cijev. Taj se postupak koristi da se dobije uzorak crijevnog sadržaja, trajno uklanjanje tekućine ili osigura hranjenje. Cijev sa malim uređajem na kraju cijevi može se koristiti za izvedbu biopsije (dobivanje uzorka tankog crijeva za pretragu). Tkivo se može analizirati s obzirom na enzimsku aktivnost, ispitivati pod mikroskopom ili procjenjivati na druge načine. Postupak nije bolan, jer želudac i tanko crijevo nemaju osjeta za bol.

ENDOSKOPIJA

Endoskopija je pretraga unutarnjih tkiva uz pomoć cijevi za promatranje (fiberendoskopa).

Kad prođe kroz usta, endoskop se može koristiti za ispitivanje jednjaka (ezofagoskopija), želuca (gastroskopija) i tankog crijeva (gornja gastro-intestinalna endoskopija). Kada prođe kroz anus, endoskop se može koristiti za ispitivanje rektuma i donjeg dijela debelog crijeva (sigmoidoskopija) i čitavog debelog crijeva (kolonoskopija).

Endoskopi se u promjeru kreću od oko 0,5 cm do 1 cm, a po dužini od oko 30,5 cm do 5 puta više. Fiberendoskopski videosistemi omogućuju da endoskopi budu savitljivi a imaju izvor svjetla i sistem za gledanje. Mnogi su endoskopi opskrbljeni i sa malom štipaljkom da se uzme uzorke tkiva i električnom sondom da se razori nenormalno tkivo.

Doktori mogu uz pomoć endoskopa imati dobar uvid u površinu probavnog sistema. Mogu vidjeti područja nadražaja, čireva (rana), upalu i rast nenormalnog tkiva. Obično mogu uzimati i uzorke za ispitivanje. Endoskopi se mogu koristiti i u terapijske svrhe. Kroz mali kanal u endoskopu doktor može provući različite tipove instrumenata. Elektrokauterizacijom se može zatvoriti krvna žila i zaustaviti krvarenje ili ukloniti male novotvorine, a iglom se mogu injicirati lijekovi u varikse jednjaka i zaustaviti njihovo krvarenje.

Prije nego što joj je endoskop prošao kroz usta, osoba obično ne smije nekoliko sati prije uzimati hranu. Hrana u želucu može doktoru omesti pregled, a može se i povratiti tokom postupka. Prije endoskopije rektuma i kolona osoba obično uzima laksative i dobiva klizmu da se potpuno očisti od stolice.

Komplikacije zbog endoskopije su relativno rijetke. Premda endoskopi mogu ozlijediti ili čak probušiti probavni sistem, oni češće uzrokuju samo nadražaj unutarnje površine crijeva i malo krvarenje.

LAPAROSKOPIJA

Laparoskopija je pretraga trbušne šupljine endoskopom.
Laparoskopija se obično radi bolesniku pod općom anestezijom. Nakon što je odgovarajuće područje kože oprano antiseptikom, napravi se mali rez, obično u pupku. Tada se stavi u trbušnu šupljinu endoskop. Doktor može tražiti tumore ili druge nenormalnosti, pregledavati praktički svaki organ u trbušnoj šupljini, uzimati uzorke i čak raditi reparativni hirurški zahvat.
RTG PRETRAGE

Za procjenjivanje probavnih problema često se koristi rendgen. Obični standardni Rtg trbuha ne zahtijeva nikakvu pripremu bolesnika. Rendgenogrami se obično koriste da pokažu začepljenje ili paralizu probavnog sistema ili nenormalne slike zraka u trbušnoj šupljini. Takvi standardni Rtg-i mogu pokazivati i povećanje organa kao što su jetra, bubrezi i slezena.

Ispitivanje barijem često daje više podataka. Nakon što osoba proguta barij, on na Rtg-u izgleda bijel i ocrtava probavni sistem pokazujući obrise i prevlaku jednjaka, želuca i tankog crijeva.

Barij se u nenormalnim područjima nakuplja pokazujući čireve (rane), tumore, erozije i varikse jednjaka. Rendgenogrami se mogu raditi u intervalima da se odredi gdje se barij nalazi. Može se koristiti i fluoroskop za promatranje kretanja barija kroz probavni sistem. Taj se postupak može snimiti na film za kasnije pregledavanje. Promatrajući kako barij prolazi kroz probavni sistem doktori mogu vidjeti kako funkcioniraju jednjak i želudac, odrediti jesu li im stezanja normalna i reći je li negdje u probavnom sistemu došlo do blokade hrane.

Barij se može dati i u klizmi da se prikažu donji dijelovi debelog crijeva. Tada Rtg može pokazati polipe, tumore i druge strukturne nenormalnosti. Taj postupak može uzročiti grčevite bolove stvarajući laganu do umjerenu nelagodnost.

Barij uzet na usta ili primijenjen kao klizma konačno se izlučuje u stolici čineći je bijelom poput krede. Barij se mora nakon ispitivanja brzo ukloniti, jer može uzročiti značajan zatvor stolice. Neki lagani laksativ može ubrzati uklanjanje barija.

PARACENTEZA

Paracenteza je uvođenje igle u trbušnu šupljinu i uklanjanje tekućine.
Normalno trbušna šupljina izvan probavnog sistema sadrži samo malu količinu tekućine. Međutim, u nekim prilikama tekućina se može nakupljati kao što je to pri rupturi (puknuću) želuca ili crijeva, bolesti jetre, u slučaju raka ili rupture (puknuća) slezene. Da dobije uzorak tekućine za analizu ili da ukloni prekomjernu težinu, doktor može koristiti paracentezu.
Prije paracenteze se napravi fizikalni pregled, katkada popraćen ultrazvukom da se potvrdi kako trbušna šupljina sadrži prekomjernu tekućinu. Nakon toga se područje kože, obično je to ispod pupka, opere antiseptičkom otopinom i malom količinom anestetika umrtvi. Doktor zatim probode kožu i mišiće trbušnog zida u području nakupljene tekućine iglom na koju je pričvršćena šprica. Za laboratorijsku pretragu se uzima mala količina, a da bi se ublažilo rastezanje trbušnog zida uzima se i do nekoliko litara.

UZ ABDOMENA (STOMAKA)

Da proizvede slike unutarnjih organa UZ (ultrazvuk) koristi zvučne valove. Može pokazati oblik i veličinu mnogih organa kao što su jetra i gušterača, a može ukazati i na nenormalna područja u njima. UZ može ukazati i na prisutnost tekućine. Međutim, za ispitivanje sluznice probavnog sistema to nije dobra metoda pa se zato ne koristi za traženje tumora ili uzroka krvarenja u želucu, tankom ili debelom crijevu.

UZ je bezbolni postupak bez ikakve opasnosti. Ispitivač (doktor ili tehničar) pritisne malu sondu na bolesnikov trbušni zid i pomicanjem sonde usmjerava zračne valove na različite dijelove trbuha. Slika se zatim prikaže na videoekranu i zabilježi na videomediju.

PREGLED NA OKULTNO (SKRIVENO) KRVARENJE

Krvarenje iz probavnog sistema može biti uzrokovano nečim neznačajnim, kao što je mali nadražaj ili nečim ozbiljnim kao što je rak. Kada je krvarenje jako, osoba može povraćati krv, imati svjetlo crvenu krv u stolici ili crnu, katranastu stolicu (melena). Male količine krvi koje se ne mogu vidjeti ili ne mogu promijeniti izgled stolice mogu se otkriti hemijski, a otkrivanje tih malih količina može biti rani pokazatelj postojanja čira (ulkusa), raka ili drugih nenormalnosti.

Prilikom rektalnog pregleda doktor dobije malu količinu stolice na prstu rukavice. Taj se uzorak stavi na komadić filter papira impregniranog hemikalijom. Nakon što se doda druga hemikalija, boja se uzorka, ako postoji krv, mijenja. Druga je mogućnost da osoba stavi uzorke iz oko tri različite stolice na filtar papir koji se onda pošalje doktoru na ispitivanje u posebnim posudama. Ako se otkrije krv, potrebna su daljnja ispitivanja da se utvrdi uzrok.

Proljev


Proljev je povećanje obima, vodenastog sadržaja ili učestalosti pražnjenja crijeva.
Osoba sa proljevom uzrokovanim značajnim medicinskim problemom obično ima izrazito veliki obim stolice, u tipičnim slučajevima više od pola kilograma na dan. Ljudi koji jedu velike količine biljnih vlakana normalno mogu stvarati više od pola kilograma, ali takva je stolica dobro oblikovana i nije vodenasta. Normalno stolica sadrži 60%-90% vode. Do proljeva uglavnom dolazi kad pređe 90%.


Osmotski proljev se javlja kada neke tvari koje se ne mogu apsorbirati u krvnu struju ostanu u crijevu. Te tvari uzrokuju ostajanje u stolici prekomjerne količine vode dovodeći do proljeva. Osmotski proljev može uzročiti neka hrana (kao što je neko voće i grahorice) te heksitoli, sorbitol i manitol (koriste se kao nadomjesci za šećer u dijetetičkoj hrani, bonbonima i žvakačim gumama).

Isto tako do osmotskog proljeva može dovesti manjak laktaze. Laktaza je enzim koji se normalno nalazi u tankom crijevu i koji pretvara mliječni šećer (laktozu) u glukozu i galaktozu tako da se može apsorbirati u krvnu struju. Kada ljudi sa manjkom laktaze piju mlijeko ili jedu mliječne proizvode, laktoza se ne pretvara u glukozu i galaktozu. Kako se u crijevu nakuplja, uzrokuje osmotski proljev. Težina osmotskog proljeva ovisi o tome koliko se osmotske tvari uzelo. Proljev prestane brzo nakon što osoba takvu tvar prestane jesti ili piti.

Proljev zbog izlučivanja nastaje kada tanko i debelo crijevo izlučuju soli (naročito natrijev hlorid) i vodu u stolicu. Neki otrovi, kao što je otrov koji se stvara pri zarazi kolerom i kao otrovi koji nastaju pri drugim zaraznim proljevima, mogu prouzrokovati takva izlučivanja.

Proljev može biti jak, kod kolere više od četvrt sata. Druge tvari koje uzrokuju lučenje soli i vode su neki laksativi kao što je ricinusovo ulje i žučne kiseline (koje mogu nastati nakon hirurškog zahvata uklanjanja dijela tankog crijeva). Neki rijetki tumori, kao što su karcinoid, gastrinom i vipom, mogu isto tako uzročiti proljev zbog izlučivanja.

Sindromi loše apsorpcije (malapsorpcijski sindromi) mogu također dovesti do proljeva. Ljudi sa ovim sindromima ne mogu normalno probaviti hranu. Pri općoj malapsorpciji, masti ostavljene u debelom crijevu mogu zbog malapsorpcije uzročiti proljev zbog izlučivanja, a ugljikohidrati mogu uzročiti osmotski proljev. Malapsorpciju mogu uzročiti takva stanja kao što su netropska spru, insuficijencija gušterače, hirurško uklanjanje dijela crijeva, nedovoljna opskrba debelog crijeva krvlju, manjak nekih enzima u tankom crijevu i bolesti jetre.

Eksudativni proljev nastaje kada je sluznica debelog crijeva upaljena, sa ulkusima ili prepuna pa otpušta bjelančevine, krv, sluz i druge tekućine što povećava obim i količinu tekućine u stolici. Ovaj tip proljeva mogu uzročiti mnoge bolesti uključujući ulcerozni kolitis, Crohnovu bolest (regionalni enteritis), tuberkuloza, limfom i rak. Kada je zahvaćena sluznica rektuma, osoba često osjeća hitnu potrebu da isprazni crijeva i ima često pražnjenje crijeva zbog toga što je upaljeni rektum osjetljiviji na rastezanje stolicom.

Proljev može izazvati i oštećeni crijevni prolaz. Da bi stolica imala normalnu čvrstoću mora se neko vrijeme zadržati u debelom crijevu. Stolica koja prebrzo napušta debelo crijevo je vodenasta, a stolica koja ostaje predugo tvrda je i suha. Vrijeme koje stolica provodi u debelom crijevu mogu skratiti mnoga stanja uključujući preveliku aktivnost štitnjače (hipertireoza), hirurško uklanjanje dijela tankog crijeva, velikog crijeva ili želuca, liječenje ulkusa zbog kojih je presječen nervus vagus, hirurška premosnica dijela crijeva i lijekovi kao što su antacidi i laksativi koji sadrže magnezij, prostaglandini, serotonin i čak koefin.

Prerastanje bakterija (rast normalnih crijevnih bakterija u nenormalno velikom broju ili rast bakterija koje se normalno ne nalaze u crijevu) može dovesti do proljeva. Normalne crijevne bakterije imaju važnu ulogu u probavi. Zbog toga bilo kakva poremetnja crijevnih bakterija može uzročiti proljev.

Komplikacije
Osim nelagodnosti, stida i prekida dnevnih aktivnosti, teški proljev vodi gubitku vode (dehidraciji) i elektrolita kao što su natrij, kalij, magnezij i kloridi. Ako su izgubljene velike količine tekućine i elektrolita, krvni se pritisak može sniziti u dovoljnoj mjeri da prouzroči gubitak svijesti (sinkopa), nenormalnosti srčanog ritma (aritmije) i druge opasne poremećaje. U posebnoj su opasnosti vrlo mladi, stariji, oslabljeni i ljudi sa vrlo teškim proljevom. Stolicom se isto tako mogu gubiti bikarbonati što dovodi do metaboličke acidoze, vrste kiselo-bazične neravnoteže u krvi.

Dijagnoza
Doktor u prvom redu nastoji utvrditi je li se proljev pojavio naglo i u kratkom vremenu ili je trajan. Nastoji se odrediti jesu li uzrok promjene u prehrani, ima li osoba druge simptome, kao što su povišena temperatura, bol i osip, i je li osoba bila u dodiru sa drugima koji su u istom stanju. Na temelju bolesnikova opisa i pretrage uzoraka stolice, doktor i laboratorijsko osoblje utvrđuje je li stolica čvrsta ili vodena, ima li neuobičajen miris i sadrži li masti, krvi, ili neprobavljenog materijala. Ocjenjuje se i obim stolice u 24 satnom razdoblju.
Kada je proljev stalan često se uzorak stolice mora pregledati mikroskopski s obzirom na stanice, sluz, mast i druge tvari. Stolica se može ispitati i na krv i tvari koje mogu dovesti do osmotskog proljeva. Uzoci se mogu ispitati na zarazne organizme uključujući neke bakterije, amebe i Giardia organizme. Ako osoba potajno uzima laksativ i to se može otkriti u uzorku stolice. Može se napraviti sigmoidoskopija (pretraga sigmoidnog debelog crijeva) pa doktor može pregledati sluznicu anusa i rektuma. Katkada se učini biopsija (uklanjanje uzorka rektalne sluznice za mikroskopsku pretragu).

Liječenje
Proljev je simptom i njegovo liječenje ovisi o uzroku. Većina ljudi sa proljevom mora samo ukloniti uzrok kao što je dijeteska žvakača guma ili neki lijek, da potisne proljev dok se tijelo samo ne izliječi. Katkada se hronični proljev izliječi kada osoba prestane piti kafu ili pića sa kolom koja sadrže kofein. Da pomogne ublažavanje proljeva doktor može prepisati lijek kao što je difenoksilat, kodein, paregorik (tinktura opija) ili loperamid. Katkada čak sredstvo za bubrenje koje se koristi kod hroničnog zatvora stolice, kao što je psilij ili metilceluloza, pomaže u otklanjanju proljeva. Stvrdnjavanju stolice pomaže kaolin, pektin i aktivirani atapulgit.
Kada teški proljev uzrokuje dehidraciju, može biti potreban smještaj u bolnicu i intravenska nadoknada vode i soli. Sve dok osoba ne povraća i ne osjeća mučninu, vrlo djelotvorno može biti pijenje tekućina koje sadrže uravnoteženu količinu vode, šećera i soli.

vasdoktor.com

Crijevna limfangiektazija


Uvod
Crijevna limfangiektazija je bolest djece i mlađih odraslih osoba pri kojoj se povećavaju limfne žile koje opskrbljuju sluznicu tankog crijeva.
Povećanje limfnih žila može biti mana pri rođenju, ili može kasnije u životu nastati zbog upale gušterače (pankreatitisa) ili ukrućenja vreće oko srca, perikarda (konstriktivni perikarditis), što povećava pritisak u limfnom sistemu.



Simptomi i dijagnoza
Osoba sa limfangiektazijom ima jako zadržavanje tekućine (edeme) zbog toga što tkivna tekućina ne može djelotvorno otjecati kroz povećane, ali sužene limfne žile. Otok može nejednako zahvatiti dijelove tijela ovisno o tome koja je limfna žila zahvaćena, npr. tekućina se može nakupljati u trbušnoj i pleuralnoj šupljini.
Mogu nastati i mučnina, blagi proljev i bol u trbuhu. U krvi se može sniziti broj limfocita. Gubi se bjelančevina, jer kroz natečene lifne žile limfa izlazi u crijevo i stolicu pa je nivo bjelančevina u krvi snižen. Nizak nivo bjelančevina može uzročiti daljnje oticanje tkiva. Nivoi holesterola u krvi mogu biti nenormalno niski, jer se holesterol iz hrane dobro ne apsorbira. Neki ljudi imaju i masne stolice.

Za pomoć u dijagnosticiranju te bolesti doktor može koristiti intravensku injekciju radioaktivno obilježenog albumina. Ako se u stolici pojave nenormalne količine radioaktivne tvari, osoba ima prekomjerni gubitak bjelančevine. Biopsija tankog crijeva pokazuje da su limfne žile povećane.

Liječenje
Crijevna limfangiektazija se liječi otklanjanjem uzroka povećanja limfhih žila, npr. liječenje konstriktivnog perikarditisa može olakšati pritisak na limfne žile.
Neki se ljudi oporavljaju uzimanjem hrane sa niskim sadržajem masti i uzimanjem dodataka nekih triglicerida, koji se u krv apsorbiraju izravno, a ne preko limfnih žila. Ako je zahvaćen samo malen dio crijeva, može se ukloniti hirurškim putem.

četvrtak, 28. ožujka 2013.

Ulcerozni kolitis


Ulcerozni kolitis je hronična bolest u kojoj je debelo crijevo upaljeno i puno rana, što dovodi do epizoda krvavih proljeva, grčeva u turbuhu i povišene temperature.
Ulcerozni kolitis može započeti u bilo kojoj dobi, ali obično započne između 15-30-te godine. Mala skupina ljudi ima prvi napad u dobi između 50-70 godine.




Za razliku od Crohnove bolesti, ulcerozni kolitis obično ne zahvaća punu debljinu crijeva i nikada ne pogađa tanko crijevo. Bolest obično počinje u rektumu ili sigmoidnom debelom crijevu (donji kraj debelog crijeva) i konačno se širi djelomično ili potpuno preko debelog crijeva. U nekih ljudi je već rano zahvaćeno cijelo debelo crijevo.
Oko 10% ljudi koji imaju ulcerozni kolitis imaju samo jedan napad. Međutim, neki od tih slučajeva može zapravo biti neotkrivena infekcija prije nego pravi ulcerozni kolitis.
Uzrok ulceroznog kolitisa nije poznat, ali naslijeđe i preaktivni imuno odgovori u crijevu mogli bi biti činioci koji pridonose pojavi te bolesti.

Simptomi
Napad može biti iznenadan i težak izazivajući žestoki proljev, jako povišenu temperaturu, bol u trbuhu i peritonitis (upala unutarnje površine trbuha). Za vrijeme takvih napada, osoba je teško bolesna. Češće napad počinje postepeno i osoba ima potrebu ispražnjavanja stolice, blage grčeve u donjem dijelu trbuha i vidljivu krv i sluz u stolici.
Kada je bolest ograničena na rektum i sigmoidno debelo crijevo, stolica može biti normalna ili tvrda i suha, međutim, iz rektuma izlazi za vrijeme ili između pražnjenja stolice sluz sa velikim brojem crvenih i bijelih krvnih stanica. Opći simptomi bolesti, kao što je povišena temperatura, su blagi ili ih nema.
Ako se bolest proširi dalje uz debelo crijevo, stolica je rahlija i osoba može imati 10-20 pražnjenja stolice dnevno. Često osoba ima teške rektalne grčeve koji prate potrebu za ispražnjavanjem stolice. Po noći nema olakšanja. Stolica može biti vodenasta i sadržavati gnoj, krv i sluz. Često se gotovo potpuno sastoji od krvi i gnoja. Osoba može također imati povišenu temperaturu i slabi apetit i može gubiti na težini.

Komplikacije
Krvarenje, najčešća komplikacija, često dovodi do anemije zbog manjka željeza. U gotovo 10% ljudi sa ulceroznim kolitisom, naglo napredujući prvi napad postaje vrlo ozbiljan sa masivnim krvarenjem, probojem i proširenom infekcijom.
Pri toksičkom kolitisu, posebno teškoj komplikaciji, oštećena je čitava debljina crijevnog zida. Oštećenje izaziva ileus, stanje pri kojem prestaju kretnje crijevnog zida pa se crijevni sadržaj ne može na svom putu pomicati. Dolazi do rastezanja trbuha. Kako se toksički kolitis pogoršava, debelo crijevo gubi mišićnu napetost i unutar dana, ili čak sati, počinje se širiti. Rtg trbuha u paraliziranim područjima crijeva pokazuje plin. Kada je debelo crijevo jako rastegnuto, stanje se zove toksički megakolon. Osoba je ozbiljno bolesna i može imati visoku temperaturu. Osoba ima i bol i osjetljivost u trbuhu te visoki broj bijelih krvnih stanica. Međutim, od ljudi koji dobivaju brzo, djelotvorno liječenje svojih simptoma, umire manje od 4% ljudi. Ako rane probiju crijevo, velika je opasnost od smrti.
Opasnost od raka debelog crijeva je viša u ljudi sa dugotrajnim proširenim ulceroznim kolitisom. Opasnost od raka debelog crijeva je najviša kada je zahvaćeno cijelo debelo crijevo i osoba ima ulcerozni kolitis dulje od 10 godina, bez obzira na aktivnost bolesti.
Ljudima sa visokim rizikom od raka preporučuje se kolonoskopija (pretraga debelog crijeva savitljivom cijevi za promatranje) u redovnim razmacima, bolje za vrijeme razdoblja bez simptoma. Za vrijeme kolonoskopije uzimaju se uzorci tkiva iz cijelog debelog crijeva za mikroskopsku pretragu. Rak debelog crijeva može svake godine dobiti 1 na 100 ljudi sa ovom bolešću. Većina preživljava ako se dijagnoza raka postavi u ranim stadijima.
Poput Crohnove bolesti, ulcerozni kolitis je povezan sa bolestima koje zahvaćaju druge dijelove tijela. Kada ulcerozni kolitis uzrokuje razbuktavanje crijevnih simptoma, osoba može imati i upalu zglobova (artritis), upalu sklera (episkleritis), upaljene kožne čvoriće (eritema nodozum) i plavo-crvene bolne rane na koži koje sadrže gnoj (pioderma gangrenozum). Kada ulcerozni kolitis ne uzrokuje crijevne simptome, osoba ipak može imati upalu kičme (ankilozantni spondilitis), upalu zdjeličnih zglobova (sakroileitis) i upalu unutrašnjosti oka (uveitis).
Iako ljudi sa ulceroznim kolitisom obično imaju manje smetnje sa funkcioniranjem jetre, samo oko 1%-3% ima simptome blage do teške bolesti jetre. Teška bolest može uključiti upalu jetre (hronični aktivni hepatitis), upalu žučnih vodova (primarni sklerozantni holangitis), koja ih suzuje i konačno zatvara. Upala žučnih vodova se može pojaviti mnogo godina prije bilo kojeg crijevnog simptoma ulceroznog kolitisa i to povećava opasnost od raka žučnih vodova.

Dijagnoza
Pri utvrđivanju dijagnoze pomažu bolesnikovi simptomi i pretraga stolice. Pretrage krvi ukazuju na anemiju, povećani broj bijelih krvnih stanica, nizak nivo albumina i povišenu sedimentaciju eritrocita. Dijagnozu potvrđuje sigmoidoskopija (pretraga sigmoidnog debelog crijeva savitljivom cijevi za promatranje) i dopušta doktoru da neposredno promatra težinu upale. Čak za vrijeme razdoblja bez simptoma, crijevo rijetko izgleda normalno, a uzeti uzorak tkiva za mikroskopsku pretragu ukazuje na hroničnu upalu.
Rtg trbuha može ukazivati na težinu i proširenost bolesti. Rtg ispitivanje klizmom barija i kolonoskopijom (pretraga čitavog debelog crijeva savitljivom cijevi za promatranje) obično se ne radi prije početka liječenja, jer postoji opasnost od proboja zida crijeva kada se izvodi u aktivnim stadijima bolesti. Međutim, kad se bolest smiri obično se pregledava čitavo debelo crijevo radi utvrđivanja proširenosti bolesti i isključivanja raka. U tu se svrhu vrši kolonoskopija ili Rtg snimanje nakon davanja klizme barija.
Upala debelog crijeva ima mnogo uzroka osim ulceroznog kolitisa. Doktor treba da utvrdi je li upala uzrokovana infekcijom bakterijama ili parazitima. Uzorci stolice koji se dobiju za vrijeme sigmoidoskopije ispituju se pod mikroskopom i rade kulture na bakterije. Uzorci krvi se analiziraju da se odredi ima li osoba stečenu parazitsku infekciju, npr. za vrijeme putovanja.
Uzorci tkiva se uzimaju iz sluznice rektuma i ispituju mikroskopski. Doktor provjerava i spolno prenosive bolesti rektuma, kao što je gonoreja, virus herpesa ili infekcije klamidijom, naročito ako je bolesnik muški homoseksualac. U starijih ljudi sa aterosklerozom, upalu može uzročiti slaba opskrba krvlju debelog crijeva. Rak debelog crijeva rijetko dovodi do povišene temperature ili izbacivanja gnoja iz rektuma, ali doktor mora uzeti u obzir rak kao mogući uzrok krvavog proljeva.

Liječenje
Liječenje pomaže u suzbijanju upale, smanjenju simptoma i nadomještaju izgubljenih tekućina i prehrambenih sastojaka. Osoba bi trebala izbjegavati sirovo voće i povrće da smanji fizičku ozljedu upaljene sluznice debelog crijeva. Simptome može smanjiti prehrana bez mliječnih proizvoda i ulkusi je pokušati. Dodaci željeza mogu ublažiti anemiju uzrokovanu stalnim gubitkom krvi stolicom.
Kod relativno blagog proljeva uzimaju se antiholinergički lijekovi ili male doze loperimida ili difenoksilata. Kod jačeg proljeva mogu trebati veće doze difenoksilata ili tinkture opija bez mirisa, loperamida ili kodeina. U teškim slučajevima doktor pomno prati bolesnikovo uzimanje lijekova protiv proljeva da se izbjegne toksički megakolon.
Za smanjivanje upale kod ulceroznog kolitisa i za sprječavanje simptoma njegova razbuktavanja često se koriste sulfasalazin, olsalazin ili mesalamin. Ti se lijekovi obično uzimaju preko usta, ali se mogu dati i kao klizma ili kao čepići.
Ljudi sa umjereno teškom bolešću koji nisu vezani uz krevet obično koriste kortikosteroide kao što je prednison na usta. Prednison u prilično visokim dozama često dovodi do dramatskog oporavka. Nakon što prednison suzbije upalu kod ulceroznog kolitisa, sulfasalazin, olsalazin ili mesalamin se isto često daju. Postepeno se smanjuje doza prednisona i na kraju se prednison ukine. Produženo liječenje kortikosteroidima gotovo redovno uzrokuje nuspojave, iako ih većina nestaje kad se prekine sa uzimanjem lijeka. Kada je blagi ili umjereni ulcerozni kolitis ograničen na lijevu stranu debelog crijeva (silazeći kolon) i rektum, mogu se dati klizme sa kortikosteroidom ili mesalaminom.
Ako bolest postane teška, osoba se smješta u bolnicu, a kortikosteroidi daju intravenski. Ljudi sa teškim krvarenjem iz rektuma moraju dobiti transfuzije krvi i intravenski tekućine.
Da bi se zadržalo poboljšano stanje bolesnika sa ulceroznim kolitisom koji bi inače morali biti na dugotrajnom liječenju kortikosteroidima, koriste se azatioprin i merkaptopurin. Nekim ljudima koji su preživjeli teške napade, a nisu reagirali na liječenje kortikosteroidima, davao se ciklosporin, ali oko polovice tih ljudi konačno treba hirurško liječenje.

Hirurško liječenje
Toksički kolitis je hitno stanje. Istog časa čim doktor otkrije ili posumnja na prijeteći toksički megakolon, prekida se sa svim lijekovima protiv proljeva, bolesniku ne daje ništa za jelo, kroz nos se uvuče cijev u želudac ili tanko crijevo te pričvrsti uz povremeno izvlačenje, a sve se tekućine, prehrana i lijekovi daju intravenski. Bolesnik se pomno prati s obzirom na pokazatelje peritonitisa ili rupture (puknuća) crijeva. Ako te mjere nisu uspješne u poboljšanju bolesnikova stanja za 24-48 sati, potreban je hitan hirurški zahvat: uklanja se gotovo cijelo ili većina debelog crijeva.
Kada se postavi dijagnoza raka ili se u debelom crijevu nađu prekancerozne promjene hirurški se zahvat radi bez hitnosti. Takav hirurški zahvat može se napraviti i zbog suženja debelog crijeva ili zaostajanja rasta u djece. Najčešći razlog za hirurško liječenje je nepromijenjena hronična bolest koja bi inače osobu napravila invalidom ili hroničnim ovisnikom o visokim dozama kortikosteroida.
U rijetkim slučajevima, hirurško liječenje učine potrebnim neki uz kolitis vezani problemi koji nisu crijevni, kao što je pioderma gangrenozum.
Potpuno uklanjanje debelog crijeva i rektuma zauvijek izliječi ulcerozni kolitis. Život sa trajnom ileostomom (hirurški napravljena veza između najnižeg dijela tankog crijeva i otvora na trbušnom zidu) i ileostomna vrećica tradicionalna su cijena takvog liječenja. Međutim, postoje i različiti drugi postupci, od kojih je najčešći postupak nazvan ileo-analna anastomoza. U tom se postupku uklanja debelo crijevo i većina rektuma, a od tankog crijeva napravi mali rezorvoar i pričvrsti na preostali rektum upravo iznad anusa. Taj postupak održava zadržavanje stolice, iako se mogu pojaviti neke komplikacije, kao što je upala rezervoara.

vasdoktor.com

Hemoragični kolitis


Uvod
Hemoragični kolitis je vrsta gastroenteritisa u kom neki sojevi bakterije Escherichia coli (E. coli) zaraze debelo crijevo i proizvode otrov koji uzrokuje nagli krvavi proljev i katkada teške komplikacije.
U Sjevernoj Americi, najčešći soj E. coli koji uzrokuje hemoragični kolitis zove se E. coli 0157: H7. Taj se soj pojavljuje u crijevima zdrave stoke. Epidemije mogu nastati jedenjem nedovoljno kuhane govedine, posebno mljevene govedine, ili pijenjem nepasteriziranog mlijeka. Ta se bolest može također prenositi sa osobe na osobu, naročito među djecom u pelenama. Hemoragični kolitis se može pojaviti kod ljudi svih životnih dobi..




Otrovi E. coli oštećuju sluznicu debelog crijeva. Ako se apsorbiraju u krv mogu zahvatiti i druge organe, npr. bubrege.

Simptomi
Jaki grčevi u trbuhu počinju naglo sa vodenim proljevom koji obično u toku 24 sata postaje krvav. Tjelesna temperatura osobe obično je normalna ili lagano iznad normale, ali ponekad može doseći i više od 38,8° C. Proljev obično traje od 1-8 dana.
Oko 50% ljudi zaraženih E. coli 0157:H7 dobije hemolitično-uremični sindrom. Simptomi uključuju anemiju uzrokovanu raspadom crvenih krvnih stanica (hemolitična anemija) i niskim brojem trombocita (trombocitopenija) te naglim zatajenjem bubrega. Neki ljudi dobiju i epileptične grčeve, moždani udar ili druge komplikacije oštećenja nerava ili mozga. Te se komplikacije tipično razvijaju u drugoj sedmici bolesti, a može im prethoditi povišenje temperature. Hemolitično-uremični sindrom se češće razvija u djece ispod 5 godina i u starijih osoba. Čak i bez tih komplikacija u starijih osoba hemoragični kolitis može uzročiti smrt.

Dijagnoza i liječenje
Doktor obično posumnja na hemoragični kolitis kada osoba kaže da ima krvavi proljev. Za postavljanje dijagnoze doktor daje uzorke stolice pregledati na E. coli 0157:H7. Te uzorke treba pribaviti unutar jedne sedmice od početka simptoma.
Ostale pretrage, kao što je kolonoskopija, mogu se napraviti ako doktor posumnja da bi uzrok krvavog proljeva mogle biti druge bolesti.
Najvažnije u liječenju je piti dovoljno tekućine da se nadoknadi gubitak tekućina i pridržavanje blage dijete. Antibiotici ne olakšavaju simptome, ne uklanjaju bakterije niti sprječavaju komplikacije. Ljudi koji dobivaju komplikacije vjerojatno će trebati intenzivnu njegu u bolnici, uključujući dijalizu.