nedjelja, 27. siječnja 2013.

Žučni kamenci


Žučni kamenci

Bolesti probavnog sustava

Žučni kamenci se stvaraju iz žuči, tekućine koja se sastoji uglavnom od vode, žučnih soli, lecitina i kolesterola a proizvodi se u jetri. Žučnjak je vrećica veličine 10 cm s mišićnom stjenkom koja je smještena ispod jetre, a služi kao spremište žuči sve dok žuč ne bude potrebna u tankom crijevu za probavu masti.


Što su žučni kamenci?

Oko tri četvrtine žučnih kamenaca stvara se iz kolesterola, a oko 15% žučnih kamenaca je poznato kao pigmentni kamenci. Oni se sastoje od kalcijevog bilirubinata, ili kalcificiranog bilirubina.

Oko tri četvrtine žučnih kamenaca stvara se iz kolesterola. Kolesterol sačinjava samo pet posto žuči, nije jako topiv, međutim, kako bi ostao raspršen u tekućini, mora biti u odgovarajućoj ravnoteži sa žučnim solima. Ako jetra izlučuje previše kolesterola u žuč te ako žuč zaostaje i stvara mulj u žučnom mjehuru može doći do prezasićenja. Kolesterol se tada može taložiti izvan otopine žuči i stvarati žučne kamence, a to stanje je poznato kao kolelitijaza. Žučni kamenci mogu biti u rasponu od nekoliko milimetara do nekoliko centimetara u promjeru. Oko 15% žučnih kamenaca je poznato kao pigmentni kamenci. Oni se sastoje od kalcijevog bilirubinata, ili kalcificiranog bilirubina, tvari koja se stvara razgradnjom hemoglobina u krvi. Pigmentni kamenci mogu biti crni ili smeđi i često se stvaraju u žučnjacima osoba s hemolitičkom anemijom ili cirozom. Bolesnici mogu također imati mješavinu pigmentnih i kolesterolskih kamenaca. U bilo kojem trenutku, kamenci se mogu zaglaviti u vodu žučnog mjehura, koji vodi od žučnjaka do glavnog žučovoda, i izazvati bol (bilijarna kolika), infekciju i upalu (kolecistitis) ili sve zajedno. Oko 15% osoba s kamencima u žučnjaku ima također kamence i u zajedničkom žučnom vodu (koledokolitijaza), koji ponekad prijeđu u tanko crijevo, ali se također mogu zadržati u vodu i izazvati napuhnutost, infekciju ili upalu gušterače.

Tko obolijeva od žučnih kamenaca i bolesti žučnjaka?

Glavni rizični faktori za razvoj kamenaca su ženski spol, pretilost, dob iznad 40 godina te povišena arzina estrogena (vrijeme do menopauze, oralni kontraceptivi te hormonska nadomjesna terapija).

Između 10 i 20 posto svih odraslih osoba iznad 40 godina ima žučne kamence, međutim, samo jedan do tri posto se žali na simptome. Žučni kamenci se pojavljuju kod skoro 25% žena do dobi od 60 godina i do 50% do dobi od 75 godina. Oko 20% muškaraca ima žučne kamence do dobi od 75 godina. Bolest žučnih kamenaca je relativno rijetka kod djece. Kod žena je vjerojatno veći rizik zato što estrogen stimulira jetru da uklanja više kolesterola iz krvi i usmjeruje ga u žuč. Vjerojatnije je da će trudnice s kamencima imati simptome. Povećani rizik od stvaranja žučnih kamenaca primijećen je kod žena koje uzimaju oralne kontraceptive i kod onih koje koriste estrogensku nadomjesnu terapiju nakon menopauze. Vjerojatnije je da će se žučni kamenci razviti kod muškaraca i žena s prevelikom tjelesnom težinom ili pretilih i onih koji uzimaju prehranu s mnogo zasićenih masti i rafiniranih šećera. Variranje tjelesne težine (gubljenje težine dijetom i zatim vraćanje težine) također povećava rizik od žučnih kamenaca. Lijekovi za sniženje kolesterola, gemfibrozil i klofibrat, smanjuju razine kolesterola u krvi povećavajući količinu koja se izlučuje u žuč, što povećava rizik od žučnih kamenaca. Ostali faktori rizika koji smanjuju protok žuči i time povećavaju rizik od stvaranja žučnih kamenaca uključuju gladovanje, trudnoću i intravensku prehranu. Ciroza predstavlja velik rizik za žučne kamence, osobito pigmentne. Bolest žučnjaka može napredovati brže kod bolesnika sa šećernom bolešću, koji obično pate od težih infekcija.

Koji su simptomi žučnih kamenaca i bolesti žučnjaka?

Najčešći simptom bolesti žučnjaka je isprekidana jaka bol koja se naziva bilijarna kolika i koja se pojavljuje u srednjem ili gornjem desnom dijelu trbuha. Obilni ili masni obroci mogu izazvati bol, ali se ona obično pojavljuje nekoliko sati nakon jela, često budeći bolesnika tijekom noći.

Oko 80% osoba sa žučnim kamencima nikad ne osjeti simptome. Mnogi drugi ostaju asimptomatski (bez simptoma) barem dvije godine nakon što započne stvaranje kamenaca. Ako se simptomi pojave, vjerojatnost pojave bolova je oko dva posto godišnje tijekom prvih deset godina nakon stvaranja kamenaca, nakon čega se vjerojatnost razvoja simptoma smanjuje. U prosjeku, potrebno je oko osam godina da bi se simptomi razvili. Najčešći simptom bolesti žučnjaka je isprekidana jaka bol koja se naziva bilijarna kolika i koja se pojavljuje u srednjem ili gornjem desnom dijelu trbuha. Obilni ili masni obroci mogu izazvati bol, ali se ona obično pojavljuje nekoliko sati nakon jela, često budeći bolesnika tijekom noći. Bol može biti prilično jaka. Promjene položaja, lijekovi protiv bolova koji se mogu nabaviti bez recepta ili izlazak plinova ne ublažavaju simptome. Bolesnik može imati povišenu temperaturu i osjećati mučninu ili povraćati. Bilijarna kolika obično nestaje nakon jednog do pet sati.

Simptomi akutnog kolecistitisa

Jaka bol i osjetljivost u gornjem desnom trbuhu su najčešći simptomi. Bolovi su jaki i dugotrajni i mogu trajati i do nekoliko dana.

Akutna upala žučnjaka (akutni kolecistitis) uzrokuje simptome koji su slični simptomima bilijarne kolike, ali su jači i ozbiljniji. Bol se pojavljuje naglo. Jaka bol i osjetljivost u gornjem desnom trbuhu su najčešći simptomi. Bolovi su jaki i dugotrajni i mogu trajati i do nekoliko dana. Trećina bolesnika ima povišenu temperaturu. Vjerojatnije je da će se pojaviti mučnina i povraćanje kod akutnog kolecistitisa nego kod bilijarne kolike. Bolesnici s akutnim kolecistitisom često se žale na bol prilikom udisaja. Bol se može širiti iz trbuha u leđa. Akutni kolecistitis obično je uzrokovan žučnim kamencima, ali se u nekim slučajevima može pojaviti i bez kamenaca.

Simptomi kroničnog kolecistitisa

Simptomi ovog stanja obično su nejasni. Bolesnik se često žali na plinove, mučninu i nelagodnost u trbuhu nakon obroka, ali to se jednako često javlja i kod osoba koje nemaju bolest žučnjaka

Do kronične bolesti žučnjaka (kroničnog kolecistitisa) dolazi zbog dugotrajnog prisustva žučnih kamenaca i blage upale. Ožiljci dovode do toga da žučnjak postane krut i zadebljan. Simptomi ovog stanja obično su nejasni. Bolesnik se često žali na plinove, mučninu i nelagodnost u trbuhu nakon obroka, ali to se jednako često javlja i kod osoba koje nemaju bolest žučnjaka. Kamenci zaglavljeni u glavnom žučovodu (koledokolitijaza) mogu blokirati protok žuči i izazvati žuticu. Kad dođe do upale u žučnom vodu, to je stanje poznato kao kolangitis. On uzrokuje povišenu temperaturu, drhtavicu, mučninu i povraćanje te jaku bol u gornjem desnom kvadrantu trbuha. Rad srca se može ubrzati i bolesniku može pasti krvni tlak.

Kako se dijagnosticiraju žučni kamenci i bolest žučnjaka?

Ultrazvukom i drugim tehnikama snimanja lako se pronađu žučni kamenci. Međutim, budući da su žučni kamenci česti i većinom ne uzrokuju nikakve simptome, samo pronalaženje kamenaca ne mora obavezno objašnjavati bolesnikove bolove, koji mogu biti uzrokovani mnogobrojnim drugim stanjima.

Isključivanje drugih poremećaja

Sindrom iritabilnog crijeva (IBS) ima neke zajedničke simptome kao i bolest žučnjaka, uključujući poteškoće kod probave masne hrane. Međutim, kod IBS-a, bol se obično pojavljuje u donjem dijelu trbuha. Akutni apendicitis, inflamatorna bolest crijeva (Crohnova bolest ili ulcerozni kolitis), upala pluća, vrijed na želucu ili dvanaesniku, hijatalna hernija, pankreatitis, hepatitis, kamenci u bubregu, infekcije urinarnog trakta, divertikuloza ili divertikulitis, komplikacije trudnoće, pa čak i infarkt srca mogu sličiti napadu žučnjaka.

Klinički pregled

Fizikalni pregled često otkriva bolnost u gornjem desnom dijelu trbuha kod akutnog kolecistitisa i ponekad kod bilijarne kolike. Kod kroničnog kolecistitisa obično nema bolnosti.

Laboratorijska ispitivanja

Rezultati laboratorijskih ispitivanja su obično normalni kod osoba s jednostavnim bilijarnim bolovima ili kroničnim kolecistitisom. Međutim, kod akutnog kolecistitisa, a posebno kod koledokolitijaze (kamenaca u glavnom žučovodu) jetrena ispitivanja krvi pokazuju povišeni enzim, alkalnu fosfatazu i bilirubin. Bilirubin je narančasto-žuti pigment koji se nalazi u žuči. Visoke razine izazivaju žuticu, koja daje koži žućkastu boju. Liječnici će također provjeriti nivoe u krvi jetrenih enzima poznatih kao aspartat (AST) i alanin (ALT) aminotransferaze, koji su povišeni kad su prisutni kamenci u glavnom žučovodu. Visok broj bijelih krvnih stanica (leukocitoza) čest je nalaz, ali se ne pojavljuje kod značajne manjine bolesnika s kolecistitisom.

Tehnike snimanje kod žučnih kamenaca i kolecistitisa

Ultrazvuk, dijagnostička metoda najčešće korištena za otkrivanje žučnih kamenaca, jednostavna je, brza i neinvazivna tehnika snimanja. Ultrazvuk otkriva žučne kamence čak i od samo dva milimetra u promjeru s točnošću od 90% do 95%. Bolesnik ne smije jesti šest ili više sati prije pregleda, koje traje samo oko 15 minuta. Tijekom tog postupka, liječnik će pregledati jetru, žučne vodove i pankreas i brzo snimiti stjenku žučnjaka ne bi li otkrio zadebljanje (karakteristično za kolecistitis). Kolecistografija je snimka trbuha rendgenskim zrakama kojom se mogu otkriti kamenci koji su okruženi prstenom kalcija, što se vidi na rendgenskoj snimci. Nažalost, samo 10% do 30% kamenaca ima te takozvane radio-mutne osobine. Kod ovog postupka, tableta koja sadržava spoj joda koji se pojavljuje na rendgenskoj snimci uzima se jedan dan prije pregleda. Ona se apsorbira u crijevu, izlučuje jetrom i koncentrira u žučnjaku, gdje se može vidjeti na rendgenskoj snimci načinjenoj idući dan. Međutim, bolesni žučnjak se obično neće vidjeti jer je njegov izlaz blokiran i zato neće apsorbirati boju. U rijetkim slučajevima stjenke žučnjaka su kalcificirane kao posljedica kronične upale, i žučnjak se pojavljuje na običnoj (stojećoj) rendgenskoj snimci trbuha kao takozvani "porcelanski" žučnjak.

Koji načini liječenja postoje za kamence u žuči i bolest žučnjaka?

Na trajnoj osnovi, postoje tri pristupa liječenju žučnih kamenaca: pristup čekanjem, nekirurško uklanjanje kamenaca i kirurško uklanjanje žučnjaka.

Akutna bol kod kamenaca u žuči i bolesti žučnjaka obično se liječi u bolnici, gdje se provode dijagnostički postupci kako bi se isključila druga stanja i komplikacije. Na trajnoj osnovi, postoje tri pristupa liječenju žučnih kamenaca: pristup čekanjem, nekirurško uklanjanje kamenaca i kirurško uklanjanje žučnjaka. Smjernice American College of Physicians navode da ako osoba nema nikakve simptome, ne treba žuriti s liječenjem. Stručnjaci sugeriraju pristup čekaj-i-vidi za takve bolesnike, koji su nazvali pristup čekanjem. Izuzeci od ovog pristupa su osobe s velikim rizikom od raka žučnjaka, podgrupe s velikim rizikom od komplikacija žučnih kamenaca, oni kod kojih su kamenci veći od tri centimetra i osobe koje imaju polipe na žučnjaku. Postoje neki manji rizici kod pristupa čekanjem. Žučni kamenci skoro nikada ne nestanu spontano. U određenom trenutku, tada, kamenci mogu izazvati bolove, komplikacije, ili oboje, i zahtijevaju liječenje. Mali rizik od razvoja raka žučnjaka može potaknuti mlađe osobe koje nemaju simptome da se odluče odstraniti žučnjak. Bolesnici koji dođu u bolnicu zbog akutnih bilijarnih kolika dobivaju tekućinu i lijekove protiv bolova. Lijekovi poznati kao spazmolitici i antikolinergici prvi su lijekovi izbora za olakšavanje bolova žučnjaka jer smanjuju spazam mišića. Također se mogu primijeniti lijekovi za zaustavljanje povraćanja. Bolesnici kod kojih postoje dokazi o infekciji, uključujući povišenu temperaturu i povećan broj bijelih krvnih stanica, primat će antibiotike. Ako je bolesnik primljen u bolnicu s akutnom upalom žučnjaka, obično je potrebna operacija, ali se ona obično provodi barem 48 sati nakon primitka kad se upala ublažila. Ako bolesnik nema povišenu temperaturu i druge ozbiljne zdravstvene poteškoće i ne pokazuje znakove jake boli ili komplikacija i ako su rezultati laboratorijskih ispitivanja normalni može ga se otpustiti uz antibiotike i lijekove protiv bolova.

Kirurško uklanjanje žučnjaka (kolecistektomija)

Žučnjak nije vitalni organ za funkcioniranje čovjekovog tijela i danas, samo kirurško uklanjanje žučnjaka (kolecistektomija) jamči da bolesnik neće imati recidiv žučnih kamenaca. Kandidati za kirurško liječenje su bolesnici koji su imali jedan vrlo jak ili nekoliko manje jakih napada žučnih kamenaca, ili imaju upalu žučnog mjehura ili gušterače. Kolecistektomija se može provesti nekoliko dana nakon primitka u bolnicu zbog akutnog napada. Neki bolesnici mogu biti sigurno otpušteni iz bolnice nakon napada akutnog kolecistitisa i biti podvrgnuti operaciji nakon nekoliko mjeseci. To je jedan od najčešćih kirurških zahvata koji se provodi na ženama i može se čak provesti na trudnicama s malim rizikom za dijete ili majku. Kao i kod svake veće operacije, naravno, postoje komplikacije. Do ranih devedesetih, otvorena kolecistektomija (uklanjanje žučnjaka kroz abdominalni rez) bila je standardni način liječenja. Sada je laparoskopska kolecistektomija, kod koje se koriste mali rezovi, najčešći kirurški pristup. Pokazuje se čak sigurnom i kod trudnica koje zahtijevaju kolecistektomiju. Ispitivanja upućuju na to da je to dobra opcija kod hitne operacije starijih pacijenata kod kojih postoji rizik od komplikacija anestezije zbog drugih bolesnih stanja. To obično nije postupak izbora za osobe s akutnim kolecistitisom kod kojih se razvila gangrena. Kod laparoskopije, uklanjanje žučnjaka se provodi pod vodstvom laparoskopa, instrumenta ponešto sličnog periskopu. Četiri mala reza na trbuhu omogućuju kirurgu da umeće instrumente i laparoskop, tanki teleskop koji šalje sliku područja na video monitor. Kirurg odvaja žučnjak od jetre i drugih površina i uklanja ga kroz jedan od rezova. Laparoskopska kolecistektomija zahtijeva opću anesteziju, ali pacijenti ipak mogu napustiti bolnicu ranije nego nakon otvorene operacije, rez je mali, i manje je postoperativne boli i nesposobnosti za rad nego nakon otvorenog postupka. Kod oko 5% do 10% laparoskopija, potreban je prijelaz na otvorenu kolecistektomiju tijekom postupka. Bolesnici s većim rizikom za prijelaz na otvorenu operaciju su oni čiji žučnjak ima debele stjenke i kontrahiran je, kod kojih se žučnjak može osjetiti kao opipljiva kvrga prije operacije, i bolesnici koji su bili podvrgnuti višestrukim abdominalnim operacijama. Najozbiljnija komplikacija laparoskopije je ozljeda žučovoda, koja može uzrokovati ozbiljno oštećenje jetre. Kod oko 6% postupaka, kirurg ne pronađe žučne kamence ili se oni raspu i ostanu u trbušnoj šupljini. U malom postotku, oni mogu uzrokovati opstrukciju i apscese koji zahtijevaju otvorenu operaciju. Kao i kod svih operacija, postoji rizik od infekcije, ali je vrlo mali. Preventivni antibiotici nisu potrebni i ne donose korist. Može postojati povećana pojava poremećaja gastroezofagealnog refluksa (žgaravica i drugi simptomi) nakon laparoskopije. Prije laparoskopije, standardno kirurško liječenje žučnih kamenaca, bila je otvorena kolecistektomija (kirurško uklanjanje žučnjaka), koja zahtijeva široki rez i ostavlja veći operacijski ožiljak. Bolesnik obično treba ostati u bolnici pet do sedam dana i možda se neće moći vratiti na posao mjesec dana. Rizik ovog postupka se povećava uz druge faktore, kao što su dob pacijenta ili ako je istovremeno s kolecistektomijom potrebna eksploracija glavnog žučovoda radi kamenaca. Kao i kod laparoskopske kolecistektomije, ozljeda žučovoda je moguća komplikacija, koja zahtijeva dodatne i teške operacije. Međutim, to se događa samo u 0,1% do 0,2% postupaka.

Nekirurško liječenje žučnih kamenaca

Liječenje žučnih kamenaca lijekovima moguće je kod nekih bolesnika koji se ne žele podvrgnuti operaciji ili imaju ozbiljne zdravstvene probleme koji povećavaju rizik od operacije. Međutim, nekirurško liječenje se obično ne može primijeniti na bolesnicima koji imaju akutnu upalu žučnjaka ili kamence u glavnom žučovodu budući da bi u tim slučajevima odgađanje ili izbjegavanje operacije moglo biti opasno. Uvođenje laparoskopske kolecistektomije uvelike je smanjilo korištenje nekirurškog liječenja.

Prognoza (komplikacije)

Asimptomatski žučni kamenci rijetko uzrokuju probleme. Smrt uzrokovana žučnim kamencima vrlo je rijetka. Ozbiljne posljedice od žučnih kamenaca su obično posljedica kamenaca u žučovodu ili operativnih komplikacija. Rak žučnjaka je vrlo rijedak, čak i kod osoba sa žučnim kamencima. Ovaj rak se razvije kod manje od jedan posto osoba sa žučnim kamencima kojima nije uklonjen žučnjak. Do perforacije ili stvaranja gangrene ili apscesa može doći kad su jaki simptomi prisutni veći broj dana. Empijem žučnjaka, ili gnoj u žučnjaku, pojavljuje se kod dva do tri posto bolesnika s akutnim kolecistitisom. Bolovi u trbuhu su obično jaki i tipično su prisutni više od sedam dana. I perforacija i empijem zahtijevaju hitnu operaciju. Žučni kamenci su odgovorni za oko 45% svih slučajeva akutnog pankreatitisa (akutne upale gušterače).

prirucnikbolesti.blogger.ba

Rak gušterače

Zloćudni tumor gušterače

Zloćudne (maligne) bolesti        
Vrste tumora gušterače
Tumori gušterače mogu se podijeliti u egzokrine i endokrine. Endokrini tumori rastu iz stanica otočića i često proizvode hormone. Najčešće su smješteni u repu ili tijelu gušterače i mogu narasti do 10cm i više prije nego se pojave bolovi i masa dostupna opipu, te gubitak tjelesne težine i povećana slezena zbog pritiska tumora na venu lienalis (koja odvodi krv iz slezene).



U endokrine tumore spadaju:

·         Gastrinom (Zollinger-Ellisonov sindrom) - povećana razina hormona gastrina, u 70% slučajeva zloćudan

·         Inzulinom - povećana razina hormona inzulina, pa u krvi nastaje hipoglikemija (nedostatna razina glukoze)

·         Verner-Morrisonov sindrom- vodenasta dijareja (proljevi), u 60% slučajeva zloćudan

·         Nefunkcijski - ne izlučuju hormone, pa se obično klinička slika razvije tek kada velika masa tumora pritiskom na okolne strukture uzrokuje bolove u trbuhu i leđima.

Egzokrini tumori su oni koji se razvijaju iz duktalnih i acinarnih stanica gušterače, najznačajniji je od njih duktalni adenokarcinom.

Duktalni adenokarcinom
Duktalni adenokarcinom (karcinom gušterače) najčešće se javlja u glavi gušterače, 2 puta je češći u muškaraca i najčešće zahvaća muškarce u dobi od 55 godina, a vrh incidencije je u sedamdesetim godinama života. Uzrok karcinoma gušterače je nepoznat, no tri puta češće se javlja u pušača, a povećani je rizik i kod bolesnika s kroničnim pankreatitisom (kronična upala gušterače).

Klinička slika
Karcinom gušterače je podmukla bolest, jer u vrijeme postavljanja dijagnoze u 85% slučajeva se već proširio u lokalne strukture ili je metastazirao u jetru i pluća. U većine bolesnika u uznapredovalom stadiju bolesti javljaju se gubitak tjelesne težine i bol u abdomenu (trbušnoj šupljini) u 75% slučajeva. Većina bolesnika ima rastuću i jaku bol u gornjem dijelu trbuha koja se širi u leđa, a popušta obično pri naginjanju prema naprijed. Često se javljaju anoreksija i depresija. Pregledom se obično otkrije žutica, hepatomegalija (povećana jetra), bolna osjetljivost u abdomenu ili se palpira abdominalna tvorba(moguće ju je osjetiti pritiskom na trbuh), a može se palpirati i povećani žučni mjehur u oko 25% slučajeva (Courvoisierov znak). No klinička slika i pregled pacijenta može biti i bez osobitosti.

Dijagnostička obrada
Najtočnija i najisplativija metoda uspostavljanja dijagnoze i ocjenjivanju proširenosti karcinoma je CT (kompjutorska tomografija) i pokazat će prisutne abnormalnosti u 75% slučajeva. Ako se radi o karcinomu koji nije moguće operirati i koji je već metastazirao, provodi se perkutana aspiracija iglom za histološku analizu (uzimanje uzorka tkiva zahvaćenog dijela gušterače iglom kroz kožu za analizu). Ako se CT-om ne pronađe tumor ili ga je moguće operirati, koristi se endoskopski ultrazvuk kako bi se otkrili mali tumori i odredio stupanj proširenosti. Uobičajeni laboratorijski nalazi često su normalni. Ako postoji bilijarna opstrukcija (začepljenje žučnih kanala) ili metastaze u jetri, mogu porasti vrijednosti bilirubina i alkalne fosfataze. U 25 do 50% slučajeva javlja se hiperglikemija (prekomjerna razina glukoze u krvi).

Liječenje/prognoza
Parcijalna pankreatektomija (djelomično odstranjenje gušterače) ili pankreatikoduodenoktomija (odstranjenje  gušterače i dvanaesterca) tzv. Whippleov postupak, jedino je što potencijalno može dovesti do izlječenja, no tumor je moguće odstraniti u svega 15% bolesnika, a izlječiv u 3%. Pri tome je petogodišnje preživljenje 15-20%. Kemoterapija i radioterapija mogu poboljšati preživljenje. Srednje preživljenje, ako tumor nije moguće operirati, je svega 5 mjeseci.

prirucnikbolestiblogger.ba

Hronična upala gušterače

Kronični pankreatitis

Bolesti probavnog sustava

Definicija

Trajna upala gušterače zbog koje dolazi do progresivnog propadanja žlijezde sa znakovima poremećaja funkcije izlučivanja.



Uzroci, učestalost i faktori rizika

Kronični pankreatitis je posljedica alkoholizma, hemokromatoze (nakupljanje željeza u jetri) i drugih nepoznatih čimbenika. Zbog upale i fibroze dolazi do razaranja funkcionalnog žljezdanog tkiva gušterače. Rezultat je nedostatak enzima gušterače i nesposobnost probavljanja masnoća. Proizvodnja inzulina također je poremećena. Napadaji postaju sve češći s razvojem bolesti. Alkoholizam je faktor rizika. Kronični pankreatitis je češći kod muškaraca.

Simptomi

·         bol u abdomenu; najveća u gornjem abdomenu, može biti u srednjem ili gornjem abdomenu; može trajati satima ili danima, da bi se na kraju pretvorila u stalnu; masna hrana i alkoholna pića mogu pogoršati stanje; može se širiti na leđa
·         mučnina
·         povraćanje
·         gubitak težine
·         masne stolice

Ostali simptomi koji se mogu povezati s bolešću:

·         oticanje, opće
·         stolice boje ilovače
·         probavne smetnje

Koje pretrage se mogu napraviti?

·         lipaza u serumu može biti povišena
·         amilaza u serumu može biti povišena
·         tripsinogen u serumu kome biti nizak
·         test masti u stolici ukazuje na masne stolice

Upala gušterače može se ustanoviti :

·         kompjuterskom tomografijom (CT)
·         abdominalnim ultrazvukom

Liječenje

Simptomi kroničnog pankreatitisa liječe se tako da se primjenom sljedećih mjera smanji stimuliranje gušterače, ublaži loše probavljanje masti, smanje bolovi i liječi dijabetes:

·         nemasna dijeta
·         dodatak prehrani vitamina topivih u masti i kalcija
·         prestanak uzimanja alkohola ili kofeina
·         ublažavanje bolova lijekovima
·         kontrola koncentracije glukoze u krvi davanjem inzulina
·         nadoknada enzima gušterače kako bi se nadoknadila njihova nedovoljna proizvodnja.

Ponekad je potreban i kirurški zahvat. Kod uznapredovalih slučajeva uklanja se dio ili čitava gušterača.

Prognoza

Ovo je teška bolest zbog koje može doći do invaliditeta. Ishod je obično bolji ako se prestanu piti alkoholna pića.

Komplikacije

·         ovisnost o lijekovima protiv bolova
·         ascites
·         (tekućina u trbušnoj šupljini)
·         ciste (šupljine ispunjene tekućinom)
·         začepljenje zajedničkog žučnog voda
·         šećerna bolest
·         krvni ugrušci u veni slezene

Pozovite liječnika

U slučaju pojave simptoma obratite se svojem liječniku.

Tražite da vas liječnik primi ako se simptomi pankreatitisa pogoršaju ili ne poprave liječenjem.

Prevencija

Pronalaženje uzroka akutnog pankreatitisa i njegovo liječenje mogu spriječiti pojavu kroničnog pankreatitisa.

prirucnikbolestblogger.ba

Ciroza jetre


Bolesti probavnog sustava

Uvod
Ciroza je kronična bolest jetre koju obilježava oštećenje jetrenog tkiva, stvaranje fibroznih ožiljaka i progresivno propadanje jetrene funkcije, nakupljanje tekućine u abdomenu (ascites), krvarenja (koagulopatija), povišen tlak u portalnim krvnim žilama (portalna hipertenzija) i poremećaj određenih mozgovnih funkcija (hepatička encefalopatija).



Kako nastaje ciroza?

Alkoholna ciroza
Jetra je osobito osjetljiva na utjecaj alkohola. U tijelu alkohol se cijepa na određene spojeve od kojih su neki jako štetni za jetru. Nakon nekog vremena pretjerano uživanje alkoholnih pića dovodi do pojačanih potreba za kisikom i u isto vrijeme uzrokuje nakupljanje masti što onemogućava jetri da uzima kisik. Imunološki sistem odgovara na to tako da stvara upalni proces koji konačno uništava stanice jetre. U toku te početne faze jetra je znatno uvećana ("masna jetra"), da bi se u kasnijoj fazi smanjila te zadobila ožiljke i čvoriće koji predstavljaju nakupine regeneriranih jetrenih stanica ("zrnata jetra").

Ciroza kao posljedica kroničnog hepatitisa
Jedan od uzroka ciroze je kronični hepatitis (B ili C). Virusi koji uzrokuju hepatitis izazivaju upalu u jetrenim stanicama što dovodi do uništenja jetrenih stanica. Ako je upala vrlo jaka uništenje jetrenih stanica napreduje i stvara se sloj ožiljnog tkiva. U uznapredovalim slučajevima jetra se smanji u veličini.

Primarna bilijarna ciroza
Primarna bilijarna ciroza je vrlo rijetka. Vjerojatno se radi o autoimunom procesu gdje imunološki sistem napada stanice jetre zamjenjujući ih s nekim stranim antigenom. Primarno su napadnute stanice u žučnom vodu, a kasnije se uništavaju i stanice jetre. Rijetki poremećaji koji također uključuju cirozu su hemokromatoza (nakupljanje željeza u jetri), Wilsonova bolest (nakupljanje bakra u stanicama jetre), cistična fibroza itd.

Tko obolijeva od ciroze?
Oko 10 do 35% alkoholičara razvit će alkoholni hepatitis, što je prva stepenica za razvoj ciroze.
Nakon godina pijenja oštećenje može biti opsežno i povezano je s ostalim navikama (loša prehrana i nedovoljan unos vitamina). Alkoholičari bi morali biti cijepljeni protiv hepatitisa B i trebala bi im veća doza cjepiva nego što je uobičajeno. Stručnjaci vjeruju da će se broj nastalih ciroza zbog kroničnog hepatitisa povećati za 60% i to osobito zbog hepatitisa C. Još se ne zna koji je rizik za nastanak ciroze u bolesnika koji boluju od hepatitisa C. Konzumiranje alkohola pridonosi većem riziku. Genski tip virusa utječe na jačinu bolesti i potencijalni razvitak ciroze. Bolesnici s većim brojem virusa u krvi i jetrenom tkivu imaju veći rizik za razvoj ciroze. Oko 3 do 5 % ljudi zaraženih virusom hepatitisa B razvije kronični oblik, a samo pola od njih će razviti cirozu.

Koji su glavni simptomi ciroze?
Umor i gubitak energije su uobičajeni rani simptomi udruženi s gubitkom apetita i mučninom. "Spider nevusi" obično se javljaju na koži (točkaste crvene mrlje iz kojih se šire paučinaste krvne žilice). Bolesnici u uznapredovalom stupnju razviju žuticu (žuta boje kože i bjeloočnica) uzrokovanu nemogućnošću jetre da odstrani bilirubin iz tijela. Na dlanovima je prisutan tzv. palmarni eritem (crvenilo). U muškaraca se opaža smanjena dlakavost, a može se razviti atrofija testisa i ponekad bolno povećanje grudi (ginekomastija). Nakupljanje tekućine u trbuhu (ascites) uobičajen je znak uznapredovale ciroze. Povišena tjelesna temperatura, bol u trbuhu i osjetljivost na pritisak je obično znak da je prisutna i infekcija. Zaboravljivost, poteškoće u zadržavanju pažnje i ne odgovaranje na pitanja prvi su znaci oštećenja mozga toksinima koji nastaju zbog nepravilne funkcije jetre. Ostali simptomi uključuju specifičan miris (poput zemlje) i drhtanje. Kasni simptomi encefalopatije su stupor i eventualno koma.

Koliko je ciroza ozbiljna bolest?
Najozbiljnije komplikacije ciroze su krvarenja, infekcije i oštećenje mozga. Skoro svaki proces u tijelu poremećen je zbog nepravilnosti u radu jetre (probavni, hormonalni, krvožilni). Jetra je također zadužena za razgradnju brojnih otrovnih tvari koje se nakupljaju i oštećuju funkcije mozga. Ciroza je također uzrok nastajanja karcinoma jetre. Ciroza je neizlječiva bolest. No pravilnim dijetalnim programom i liječenjem može se usporiti njezin tok. U bolesnika s hepatitisom B petogodišnje preživljenje nakon ustanovljene ciroze je 71%. Kod alkoholne ciroze, ako bolesnik prestane piti alkoholna pića, postotak preživljenja od 5 godina iznosi 85%. Za one koje nastave piti šanse da će živjeti više od 5 godina su 60%. Također, vrlo je teško ustanoviti kada je ciroza zapravo nastupila.

Portalna hipertenzija i komplikacije
U cirozi propadanje jetrenih stanica usporava protok krvi, a krvni tlak raste. Taj tlak uzrokuje povrat krvi kroz portalnu venu, što dovodi do portalne hipertenzije. Ascites je tekućina koja se nakuplja u trbuhu, a obično je posljedica portalne hipertenzije i njegova je pojava važna za daljnju prognozu bolesti. Jednom kada se ascites pojavi svega polovina bolesnika preživi dulje od dvije godine. Također se vidi oticanje ruku i nogu te povećana slezena. Ascites sam po sebi nije smrtonosan, ali je neugodan i može oslabiti funkcije disanja i mokrenja. Jedna od najozbiljnijih posljedica portalne hipertenzije je razvoj varikoziteta (uvećane krvne žile koje predstavljaju poprečni put za otjecanje krvi zaobilazeći jetru). Takve krvne žile su vrlo tanke stjenke i izvijugane. Varikoziteti se javljaju najčešće u jednjaku i želucu. Unutarnje krvarenje iz varikoziteta javlja se u 20 do 30% pacijenata s cirozom, a krvarenju pogoduju ascites, encefalopatija, proširene vene. Krvarenje u probavnom sustavu javlja se zbog poremećenog sustava u zgrušavanju krvi, obično uzrokovano zbog deficita vitamina K, smanjenih koncentracija proteina zgrušavanja i niskog broja trombocita (krvne stanice koje normalno započinju proces zgrušavanja). Abdominalne infekcije javljaju se u 25% bolesnika unutar godinu dana od postavljene dijagnoze. Veći rizik za nastajanje infekcije imaju bolesnici s niskim vrijednostima proteina i visokim vrijednostima bilirubina. Encefalopatija (oštećenje mozga) uzrokuje mentalnu konfuziju, a u najtežim slučajevima komu i smrt. Razvoj encefalopatije obično je povezan s drugim komplikacijama, kao što je krvarenje iz probavnog trakta, opstipacija, infekcija, operativni zahvat ili dehidracija.

Koji testovi se mogu napraviti da se utvrdi ciroza?

Fizikalni pregled
Cirotična jetra je obično uvećana, a na opip često grubo zrnata i tvrda. Ako je trbuh otečen liječnik može postraničnim laganim udarcem osjetiti kako se giba tekućina u trbuhu.

Biopsija
Biopsija je uzimanje uzorka jetrenog tkiva putem posebne igle. Biopsija se može izvoditi i putem peritoneoskopa, katetera s kamerom, kako bi se vidjela površina jetre. Biopsija se ne izvodi u pacijenata s problemom u zgrušavanju krvi ili s ascitesom. Preporuča se kod pacijenata s kroničnim hepatitisom koji još nemaju prave simptome ciroze kako bi se utvrdio stupanj oštećenja.

Krvni testovi
Brojni su testovi koji se izvode da bi se utvrdila funkcija jetre, ali najvažniji je utvrđivanje vrijednosti bilirubina u krvi. Bilirubin je žutocrveni pigment koji se normalno metabolizira u jetri, a izlučuje urinom. Povećane vrijednosti bilirubina u krvi uzrokuje žuticu. Mjerenje specifičnih enzima također je korisno za postavljanje dijagnoze. Vrijednosti pojedinih faktora za zgrušavanje krvi i albumina u serumu mogu biti značajni za postavljanje dijagnoze. Protrombinsko vrijeme je vrijeme u sekundama potrebno da se krvni ugrušak formira. Što je duže vrijeme to je veći rizik krvarenja. Specifični testovi za kronični hepatitis uključuju vrijednosti aminotransferaza, bilirubina i testovi zgrušavanja krvi. Vrijednosti aspartat aminotransferaze (AST) i alaninaminotransferaze (ALT) su osobito značajni. Visok omjer AST/ALT u kroničnom C hepatitisu obično je znak ciroze. Metode imunoeseja mogu detektirati antitijela za viruse hepatitisa.

Tehnike slikovnog prikaza
Ultrazvučna pretraga abdomena, kompjuterska tomografija (CT) i magnetska rezonanca (NMR) su tehnike koje mogu biti korisne u određivanju stupnja bolesti. Tim pretragama može se pokazati početni ascites, zrnata površina jetre, vraćanje krvi u portalnu venu, karcinom jetre, a mogu se prikazati uvećane krvne žile. Također se mogu primijeniti arteriografija (kontrast se injicira u krvnu žilu i zatim rendgenski snima) i splenoportografija (kontrast se injicira u slezenu i tako se može mjeriti tlak u portalnoj cirkulaciji). Putem katetera može se izravno mjeriti tlak u venama jetre. Paracenteza se izvodi u slučaju prisutnog ascitesa. Uzima se tanka igla kako bi se usisala tekućina iz trbušne šupljine. Tekućina se analizira (proteini, bakterije, bijele krvne stanice).

Liječenje ciroze
Cirozu se može liječiti djelujući na njene uzroke. Ako se radi o alkoholnoj cirozi, prije svega treba prestati piti alkoholna pića i liječiti alkoholizam. S obzirom da su alkoholičari obično pothranjeni i imaju povećane kalorijske potrebe treba ih nadoknaditi. Kortikosteroidi mogu biti korisni u liječenju alkoholnog hepatitisa. Kronični hepatitis B i C liječi se interferonima. Na žalost postotak onih koji imaju korist od te terapije je malen. U nekim slučajevima kratkotrajno uzimanje kortikosteroida može biti korisno. Ako postoji ascites moraju se uzimati lijekovi koji potenciraju lučenje tekućine tzv. diuretici. Gubitak tekućine ne smije biti prebrz, zbog poremećaja u metabolizmu kalija. Ako diuretici nisu dovoljno uspješni pribjegava se paracentezi. Putem igle i tube tekućina se izvlači iz trbušne šupljine (4 do 6 litara). Ako bolesniku nije bolje paracentezu treba obnavljati svaka dva tjedna. Transplantaciju jetre treba uzeti u obzir kao jedino rješenje u nekih pacijenata s cirozom i ascitesom. Zdravi život osobito je važan za oboljele od ciroze. Prehrana mora biti bogata voćem, povrćem i cjelovitim žitaricama koje obiluju vitaminima i drugim sastojcima važnim za zdravlje. Vitaminske nadomjeske nije dobro uzimati bez dogovora s liječnikom. Neki pacijenti moraju izbjegavati hranu bogatu željezom. Preporuča se smanjiti sol u prehrani, a osobito u bolesnika s ascitesom. Što manje soli to bolje. Smanjeni unos tekućine nije uvijek nužan, osim ako je prisutan ascites. Mesni proteini moraju se uzimati s mjerom ali unos biljnih bjelančevina (npr. soja) ne ograničava se. Vježbanje može isprovocirati krvarenje, pa se ne preporučuje.

Liječenje varikoziteta
Varikoziteti se mogu liječiti endoskopskim putem, lijekovima i kirurški.

prirucnikbolesti.blogger.ba

Upala gušterače

Akutni pankreatitis

(Akutna infekcija gušterače, Akutna upala gušterače)
Bolesti probavnog sustava

Definicija
Kod akutnog pankreatitisa dolazi do aktiviranja enzima koji uništavaju vlastitu žlijezdu. Nakon upale normalizira se ukupna funkcija gušterače.


Uzroci, učestalost i faktori rizika
Glavni uzroci akutnog pankreatitisa kod odraslih su žučni kamenci, druga oboljenja žučnog mjehura te alkohol. Virusna infekcija (zaušnjaci, coxsackie B virusi) pneumonija izazvana mikoplazmom, bakterija Campilobacter, povreda, operacija gušterače ili žučnih vodova te neki lijekovi također mogu biti uzroci upale. Mehanizam koji uzrokuje pankreatitis nije dobro poznat. Mišljenje je da se enzimi koje gušterača normalno izlučuje u neaktivnom obliku aktiviraju u gušterači i počnu razarati njezino tkivo. To je proces autolize koji uzrokuje oticanje, krvarenje i oštećenje krvnih žila. Napadaj može trajati 48 sati. Bolest pogađa više muškarce nego žene. Uživanje alkohola je faktor rizika.

Simptomi
Bolovi u trbuhu i to u gornjem dijelu desno ili u sredini
ustrajni ili kronični
koji se vraćaju ili su se slični već prije javljali
mogu se pojačati ako se leži na leđima
mogu se proširiti na leđa ili ispod desne lopatice
može se pogoršati kada se jede ili pije (javlja se u roku od nekoliko minuta nakon obroka), naročito masna hrana ili hrana sa visokim sadržajem masti
bol se može pogoršati nakon uzimanja alkohola
Ostali simptomi su:
mučnina
povračanje
slabost
znojenje
uznemirenost
vrućica
ljepljiva i vlažna koža
blaga žutica
Ostali simptomi koji se mogu povezati s bolešću:
otečeni trbuh
punoća i plinovi u abdomenu
abdominalne probavne smetnje
modrice i krvarenje u koži
bol u prsima ispod grudne kosti
bol u slabinama
prekomjerni plinovi/vjetrovi
štucanje
osipi ili lezije na koži
stolice boje gline
Koje se pretrage mogu napraviti?
Opći pregled pokazat će da je krvni tlak nizak i da su otkucaji srca iznad 90 (malo ubrzani).
Pretrage koje pokazuju da se izlučuju enzimi gušterače:
povišene vrijednosti amilaze u serumu
povišene vrijednosti amilaze u urinu
povišene vrijednosti lipaze u serumu
Pretrage kojima se otkriva upala gušterače:
kompjuterizirana tomografija (CT)
abdominalni ultrazvuk
I druge krvne pretrage:
kompletna krvna slika pokazuje povećan broj leukocita
moguća povišena koncentracija glukoze u krvi
manje vrijednosti kalcija u serumu
Liječenje
Liječenje je usmjereno na potporne mjere kao što je intravenozno nadomještanje tekućine, ublažavanje boli uz pomoć lijekova protiv bolova te sprečavanje unosa hrane i tekućine na usta čime se ograničava aktivnost gušterače. Povremeno se kod stalnog povraćanja i jake boli može staviti nazogastrična sonda (cijev koja se kroz nos uvuče u želudac).
Operacija ili endoskopska terapija (korištenjem endoskopa, naprave sa svjetlom kojim se može pregledati unutrašnjost tjelesnih šupljina) indicirani su u nekim slučajevima kada treba ukloniti žučne kamence koji blokiraju drenažu gušterače.

Prognoza
U većini slučajeva simptomi se povlače u roku od tjedan dana, ali u nekim slučajevima se razvija po život opasna bolest. Smrtnost je velika kod hemoragičnog pankreatitisa kod kojega su prisutni oštećenje jetre, srca ili bubrega.
Napadi akutne upale mogu se ponovno javiti.

Komplikacije
nizak krvni tlak
zatajenje srca
zatajenje bubrega
ARDS (sindrom respiratornog poremećaja kod odraslih)
ascites, akumulacija tekućine u abdomenu
ciste (šupljine ispunjene tekućinom) ili apscesi (nakupine gnoja) gušterače
Nazovite svojeg liječnika
Nazovite svojeg liječnika ako imate jake i stalne bolove u trbuhu ili neki drugi simptom.

Prevencija
Prevencija akutnog pankreatitisa povezana je s prevencijom poremećaja koji bolest uzrokuju.
Ako pijete alkohol, kontrolirajte unos alkohola.
Koristite odgovarajuće mjere opreza da izbjegnete povredu trbuha.
Kako bi umanjili opasnost od pojave Reyovog sindroma, izbjegavajte davati aspirin djeci s vrućicom, naročito ako je u pitanju virusno oboljenje.
Cijepite djecu protiv zaušnjaka i drugih dječjih bolesti.

prirucnikbolesti.blogger.ba