četvrtak, 28. ožujka 2013.

Ulcerozni kolitis


Ulcerozni kolitis je hronična bolest u kojoj je debelo crijevo upaljeno i puno rana, što dovodi do epizoda krvavih proljeva, grčeva u turbuhu i povišene temperature.
Ulcerozni kolitis može započeti u bilo kojoj dobi, ali obično započne između 15-30-te godine. Mala skupina ljudi ima prvi napad u dobi između 50-70 godine.




Za razliku od Crohnove bolesti, ulcerozni kolitis obično ne zahvaća punu debljinu crijeva i nikada ne pogađa tanko crijevo. Bolest obično počinje u rektumu ili sigmoidnom debelom crijevu (donji kraj debelog crijeva) i konačno se širi djelomično ili potpuno preko debelog crijeva. U nekih ljudi je već rano zahvaćeno cijelo debelo crijevo.
Oko 10% ljudi koji imaju ulcerozni kolitis imaju samo jedan napad. Međutim, neki od tih slučajeva može zapravo biti neotkrivena infekcija prije nego pravi ulcerozni kolitis.
Uzrok ulceroznog kolitisa nije poznat, ali naslijeđe i preaktivni imuno odgovori u crijevu mogli bi biti činioci koji pridonose pojavi te bolesti.

Simptomi
Napad može biti iznenadan i težak izazivajući žestoki proljev, jako povišenu temperaturu, bol u trbuhu i peritonitis (upala unutarnje površine trbuha). Za vrijeme takvih napada, osoba je teško bolesna. Češće napad počinje postepeno i osoba ima potrebu ispražnjavanja stolice, blage grčeve u donjem dijelu trbuha i vidljivu krv i sluz u stolici.
Kada je bolest ograničena na rektum i sigmoidno debelo crijevo, stolica može biti normalna ili tvrda i suha, međutim, iz rektuma izlazi za vrijeme ili između pražnjenja stolice sluz sa velikim brojem crvenih i bijelih krvnih stanica. Opći simptomi bolesti, kao što je povišena temperatura, su blagi ili ih nema.
Ako se bolest proširi dalje uz debelo crijevo, stolica je rahlija i osoba može imati 10-20 pražnjenja stolice dnevno. Često osoba ima teške rektalne grčeve koji prate potrebu za ispražnjavanjem stolice. Po noći nema olakšanja. Stolica može biti vodenasta i sadržavati gnoj, krv i sluz. Često se gotovo potpuno sastoji od krvi i gnoja. Osoba može također imati povišenu temperaturu i slabi apetit i može gubiti na težini.

Komplikacije
Krvarenje, najčešća komplikacija, često dovodi do anemije zbog manjka željeza. U gotovo 10% ljudi sa ulceroznim kolitisom, naglo napredujući prvi napad postaje vrlo ozbiljan sa masivnim krvarenjem, probojem i proširenom infekcijom.
Pri toksičkom kolitisu, posebno teškoj komplikaciji, oštećena je čitava debljina crijevnog zida. Oštećenje izaziva ileus, stanje pri kojem prestaju kretnje crijevnog zida pa se crijevni sadržaj ne može na svom putu pomicati. Dolazi do rastezanja trbuha. Kako se toksički kolitis pogoršava, debelo crijevo gubi mišićnu napetost i unutar dana, ili čak sati, počinje se širiti. Rtg trbuha u paraliziranim područjima crijeva pokazuje plin. Kada je debelo crijevo jako rastegnuto, stanje se zove toksički megakolon. Osoba je ozbiljno bolesna i može imati visoku temperaturu. Osoba ima i bol i osjetljivost u trbuhu te visoki broj bijelih krvnih stanica. Međutim, od ljudi koji dobivaju brzo, djelotvorno liječenje svojih simptoma, umire manje od 4% ljudi. Ako rane probiju crijevo, velika je opasnost od smrti.
Opasnost od raka debelog crijeva je viša u ljudi sa dugotrajnim proširenim ulceroznim kolitisom. Opasnost od raka debelog crijeva je najviša kada je zahvaćeno cijelo debelo crijevo i osoba ima ulcerozni kolitis dulje od 10 godina, bez obzira na aktivnost bolesti.
Ljudima sa visokim rizikom od raka preporučuje se kolonoskopija (pretraga debelog crijeva savitljivom cijevi za promatranje) u redovnim razmacima, bolje za vrijeme razdoblja bez simptoma. Za vrijeme kolonoskopije uzimaju se uzorci tkiva iz cijelog debelog crijeva za mikroskopsku pretragu. Rak debelog crijeva može svake godine dobiti 1 na 100 ljudi sa ovom bolešću. Većina preživljava ako se dijagnoza raka postavi u ranim stadijima.
Poput Crohnove bolesti, ulcerozni kolitis je povezan sa bolestima koje zahvaćaju druge dijelove tijela. Kada ulcerozni kolitis uzrokuje razbuktavanje crijevnih simptoma, osoba može imati i upalu zglobova (artritis), upalu sklera (episkleritis), upaljene kožne čvoriće (eritema nodozum) i plavo-crvene bolne rane na koži koje sadrže gnoj (pioderma gangrenozum). Kada ulcerozni kolitis ne uzrokuje crijevne simptome, osoba ipak može imati upalu kičme (ankilozantni spondilitis), upalu zdjeličnih zglobova (sakroileitis) i upalu unutrašnjosti oka (uveitis).
Iako ljudi sa ulceroznim kolitisom obično imaju manje smetnje sa funkcioniranjem jetre, samo oko 1%-3% ima simptome blage do teške bolesti jetre. Teška bolest može uključiti upalu jetre (hronični aktivni hepatitis), upalu žučnih vodova (primarni sklerozantni holangitis), koja ih suzuje i konačno zatvara. Upala žučnih vodova se može pojaviti mnogo godina prije bilo kojeg crijevnog simptoma ulceroznog kolitisa i to povećava opasnost od raka žučnih vodova.

Dijagnoza
Pri utvrđivanju dijagnoze pomažu bolesnikovi simptomi i pretraga stolice. Pretrage krvi ukazuju na anemiju, povećani broj bijelih krvnih stanica, nizak nivo albumina i povišenu sedimentaciju eritrocita. Dijagnozu potvrđuje sigmoidoskopija (pretraga sigmoidnog debelog crijeva savitljivom cijevi za promatranje) i dopušta doktoru da neposredno promatra težinu upale. Čak za vrijeme razdoblja bez simptoma, crijevo rijetko izgleda normalno, a uzeti uzorak tkiva za mikroskopsku pretragu ukazuje na hroničnu upalu.
Rtg trbuha može ukazivati na težinu i proširenost bolesti. Rtg ispitivanje klizmom barija i kolonoskopijom (pretraga čitavog debelog crijeva savitljivom cijevi za promatranje) obično se ne radi prije početka liječenja, jer postoji opasnost od proboja zida crijeva kada se izvodi u aktivnim stadijima bolesti. Međutim, kad se bolest smiri obično se pregledava čitavo debelo crijevo radi utvrđivanja proširenosti bolesti i isključivanja raka. U tu se svrhu vrši kolonoskopija ili Rtg snimanje nakon davanja klizme barija.
Upala debelog crijeva ima mnogo uzroka osim ulceroznog kolitisa. Doktor treba da utvrdi je li upala uzrokovana infekcijom bakterijama ili parazitima. Uzorci stolice koji se dobiju za vrijeme sigmoidoskopije ispituju se pod mikroskopom i rade kulture na bakterije. Uzorci krvi se analiziraju da se odredi ima li osoba stečenu parazitsku infekciju, npr. za vrijeme putovanja.
Uzorci tkiva se uzimaju iz sluznice rektuma i ispituju mikroskopski. Doktor provjerava i spolno prenosive bolesti rektuma, kao što je gonoreja, virus herpesa ili infekcije klamidijom, naročito ako je bolesnik muški homoseksualac. U starijih ljudi sa aterosklerozom, upalu može uzročiti slaba opskrba krvlju debelog crijeva. Rak debelog crijeva rijetko dovodi do povišene temperature ili izbacivanja gnoja iz rektuma, ali doktor mora uzeti u obzir rak kao mogući uzrok krvavog proljeva.

Liječenje
Liječenje pomaže u suzbijanju upale, smanjenju simptoma i nadomještaju izgubljenih tekućina i prehrambenih sastojaka. Osoba bi trebala izbjegavati sirovo voće i povrće da smanji fizičku ozljedu upaljene sluznice debelog crijeva. Simptome može smanjiti prehrana bez mliječnih proizvoda i ulkusi je pokušati. Dodaci željeza mogu ublažiti anemiju uzrokovanu stalnim gubitkom krvi stolicom.
Kod relativno blagog proljeva uzimaju se antiholinergički lijekovi ili male doze loperimida ili difenoksilata. Kod jačeg proljeva mogu trebati veće doze difenoksilata ili tinkture opija bez mirisa, loperamida ili kodeina. U teškim slučajevima doktor pomno prati bolesnikovo uzimanje lijekova protiv proljeva da se izbjegne toksički megakolon.
Za smanjivanje upale kod ulceroznog kolitisa i za sprječavanje simptoma njegova razbuktavanja često se koriste sulfasalazin, olsalazin ili mesalamin. Ti se lijekovi obično uzimaju preko usta, ali se mogu dati i kao klizma ili kao čepići.
Ljudi sa umjereno teškom bolešću koji nisu vezani uz krevet obično koriste kortikosteroide kao što je prednison na usta. Prednison u prilično visokim dozama često dovodi do dramatskog oporavka. Nakon što prednison suzbije upalu kod ulceroznog kolitisa, sulfasalazin, olsalazin ili mesalamin se isto često daju. Postepeno se smanjuje doza prednisona i na kraju se prednison ukine. Produženo liječenje kortikosteroidima gotovo redovno uzrokuje nuspojave, iako ih većina nestaje kad se prekine sa uzimanjem lijeka. Kada je blagi ili umjereni ulcerozni kolitis ograničen na lijevu stranu debelog crijeva (silazeći kolon) i rektum, mogu se dati klizme sa kortikosteroidom ili mesalaminom.
Ako bolest postane teška, osoba se smješta u bolnicu, a kortikosteroidi daju intravenski. Ljudi sa teškim krvarenjem iz rektuma moraju dobiti transfuzije krvi i intravenski tekućine.
Da bi se zadržalo poboljšano stanje bolesnika sa ulceroznim kolitisom koji bi inače morali biti na dugotrajnom liječenju kortikosteroidima, koriste se azatioprin i merkaptopurin. Nekim ljudima koji su preživjeli teške napade, a nisu reagirali na liječenje kortikosteroidima, davao se ciklosporin, ali oko polovice tih ljudi konačno treba hirurško liječenje.

Hirurško liječenje
Toksički kolitis je hitno stanje. Istog časa čim doktor otkrije ili posumnja na prijeteći toksički megakolon, prekida se sa svim lijekovima protiv proljeva, bolesniku ne daje ništa za jelo, kroz nos se uvuče cijev u želudac ili tanko crijevo te pričvrsti uz povremeno izvlačenje, a sve se tekućine, prehrana i lijekovi daju intravenski. Bolesnik se pomno prati s obzirom na pokazatelje peritonitisa ili rupture (puknuća) crijeva. Ako te mjere nisu uspješne u poboljšanju bolesnikova stanja za 24-48 sati, potreban je hitan hirurški zahvat: uklanja se gotovo cijelo ili većina debelog crijeva.
Kada se postavi dijagnoza raka ili se u debelom crijevu nađu prekancerozne promjene hirurški se zahvat radi bez hitnosti. Takav hirurški zahvat može se napraviti i zbog suženja debelog crijeva ili zaostajanja rasta u djece. Najčešći razlog za hirurško liječenje je nepromijenjena hronična bolest koja bi inače osobu napravila invalidom ili hroničnim ovisnikom o visokim dozama kortikosteroida.
U rijetkim slučajevima, hirurško liječenje učine potrebnim neki uz kolitis vezani problemi koji nisu crijevni, kao što je pioderma gangrenozum.
Potpuno uklanjanje debelog crijeva i rektuma zauvijek izliječi ulcerozni kolitis. Život sa trajnom ileostomom (hirurški napravljena veza između najnižeg dijela tankog crijeva i otvora na trbušnom zidu) i ileostomna vrećica tradicionalna su cijena takvog liječenja. Međutim, postoje i različiti drugi postupci, od kojih je najčešći postupak nazvan ileo-analna anastomoza. U tom se postupku uklanja debelo crijevo i većina rektuma, a od tankog crijeva napravi mali rezorvoar i pričvrsti na preostali rektum upravo iznad anusa. Taj postupak održava zadržavanje stolice, iako se mogu pojaviti neke komplikacije, kao što je upala rezervoara.

vasdoktor.com

Hemoragični kolitis


Uvod
Hemoragični kolitis je vrsta gastroenteritisa u kom neki sojevi bakterije Escherichia coli (E. coli) zaraze debelo crijevo i proizvode otrov koji uzrokuje nagli krvavi proljev i katkada teške komplikacije.
U Sjevernoj Americi, najčešći soj E. coli koji uzrokuje hemoragični kolitis zove se E. coli 0157: H7. Taj se soj pojavljuje u crijevima zdrave stoke. Epidemije mogu nastati jedenjem nedovoljno kuhane govedine, posebno mljevene govedine, ili pijenjem nepasteriziranog mlijeka. Ta se bolest može također prenositi sa osobe na osobu, naročito među djecom u pelenama. Hemoragični kolitis se može pojaviti kod ljudi svih životnih dobi..




Otrovi E. coli oštećuju sluznicu debelog crijeva. Ako se apsorbiraju u krv mogu zahvatiti i druge organe, npr. bubrege.

Simptomi
Jaki grčevi u trbuhu počinju naglo sa vodenim proljevom koji obično u toku 24 sata postaje krvav. Tjelesna temperatura osobe obično je normalna ili lagano iznad normale, ali ponekad može doseći i više od 38,8° C. Proljev obično traje od 1-8 dana.
Oko 50% ljudi zaraženih E. coli 0157:H7 dobije hemolitično-uremični sindrom. Simptomi uključuju anemiju uzrokovanu raspadom crvenih krvnih stanica (hemolitična anemija) i niskim brojem trombocita (trombocitopenija) te naglim zatajenjem bubrega. Neki ljudi dobiju i epileptične grčeve, moždani udar ili druge komplikacije oštećenja nerava ili mozga. Te se komplikacije tipično razvijaju u drugoj sedmici bolesti, a može im prethoditi povišenje temperature. Hemolitično-uremični sindrom se češće razvija u djece ispod 5 godina i u starijih osoba. Čak i bez tih komplikacija u starijih osoba hemoragični kolitis može uzročiti smrt.

Dijagnoza i liječenje
Doktor obično posumnja na hemoragični kolitis kada osoba kaže da ima krvavi proljev. Za postavljanje dijagnoze doktor daje uzorke stolice pregledati na E. coli 0157:H7. Te uzorke treba pribaviti unutar jedne sedmice od početka simptoma.
Ostale pretrage, kao što je kolonoskopija, mogu se napraviti ako doktor posumnja da bi uzrok krvavog proljeva mogle biti druge bolesti.
Najvažnije u liječenju je piti dovoljno tekućine da se nadoknadi gubitak tekućina i pridržavanje blage dijete. Antibiotici ne olakšavaju simptome, ne uklanjaju bakterije niti sprječavaju komplikacije. Ljudi koji dobivaju komplikacije vjerojatno će trebati intenzivnu njegu u bolnici, uključujući dijalizu.

Celijakija


Uvod
Celijakija (netropska spru, glutenska enteropatija, celijačna spru) je prirođena bolest u kojoj alergijska nepodnošljivost bjelančevine glutena uzrokuje promjene u crijevu koje imaju za posljedicu lošu apsorpciju.
Celijakiju ima 1 od 300 ljudi u jugozapadnoj Irskoj i 1 ili više od 5.000 u Sjevernoj Americi. Ta je prirođena bolest uzrokovana preosjetljivošću na gluten, bjelančevinu koja se nalazi u pšenici i raži, a u manjoj mjeri u ječmu i zobi. U toj se bolesti dio molekule glutena spaja sa antitijelima u tankom crijevu uzrokujući da normalna sluznica crijeva, koja izgleda poput četke, postane pljosnata. Kao posljedica toga nastaje glatka površina koja hranu slabije probavlja i apsorbira. Kada se izbjegava hrana koja sadrži gluten, obično se normalna četkasta površina oporavi i vrati se normalna crijevna funkcija.




Simptomi
Celijakija može započeti u svakoj životnoj dobi. U djece se ne pojavi nijedan simptom prije nego što su prvi put jela hranu sa sadržajem glutena. Celijakija često ne izaziva proljev ili masne stolice i dijete može imati samo blage simptome, koji se tumače kao obični poremećaj želuca. Međutim, neka djeca prestanu normalno rasti, trpe od bolnih nadimanja u trbuhu i počinju izbacivati blijedu, smrdljivu, obilnu stolicu. Zbog manjka željeza nastaje anemija. Ako nivo bjelančevina u krvi padne dovoljno nisko, dijete zadržava tekućinu pa tkiva mogu oteći (edem). U nekih se ljudi simptomi ne jave sve do odrasle dobi.
Prehrambeni nedostaci, koji nastaju zbog loše apsorpcije, mogu kod celijakije uzročiti dodatne simptome. Ti simptomi uključuju gubitak težine, bol u zglobovima, i osjet uboda eksera i igala u rukama i nogama. Neki ljudi koji dobiju celijakiju u dječjoj dobi mogu imati nenormalno savijene duge kosti. Ovisno o težini i trajanju bolesti, osoba može u krvi imati niske nivoe bjelančevina, kalcija, kalija i natrija. Nedostatak protrombina, koji je važan u zgrušavanju krvi, dovodi do lakog nastajanja podlijeva i produženog krvarenja nakon ozljede. Djevojčice sa celijakijom mogu biti bez menstruacije.
Dijagnoza
Doktori posumnjaju na celijakiju kada vide blijedo dijete koje ima mršavu stražnjicu i izbočeni trbuh usprkos odgovarajuće prehrane, naročito ako postoji obiteljska anamneza bolesti. Doktoru pomažu u postavljanju dijagnoze rezultati Rtg i laboratorijskih pretraga. Katkada je korisna laboratorijska pretraga pri kojoj se mjeri apsorpcija ksiloze, jednostavnog šećera.
Dijagnoza se potvrđuje pretragom uzorka za biopsiju koji pokazuje pljosnatu sluznicu tankog crijeva, i naknadnim popravljanjem sluznice nakon što osoba prestane jesti proizvode sa glutenom.

Liječenje
Simptome može izazvati jedenje čak i malih količina glutena pa iz prehrane treba isključiti sav gluten. Gluten se tako naširoko koristi u prehrambenim proizvodima da ljudi sa ovom bolešću moraju dobiti detaljan popis hrane koju trebaju izbjegavati i stručni savjet dijetetičara, npr. gluten se nalazi u umjetnim juhama, umacima, sladoledima i hrenovkama.
Nekada djecu koja su teško bolesna pri prvoj dijagnozi treba hraniti intravenski. Odraslima je takav način prehrane rijetko potreban.
Neki ljudi slabo ili uopće ne reagiraju na uklanjanje glutena. To može biti bilo zbog netačne dijagnoze, bilo zbog toga što je bolest ušla u stadij u kojem ne reagira. Ako se radi o tom drugom, od pomoći mogu biti kortikosteroidi.
Neki ljudi sa celijakijom, koji su izbjegavali gluten dugo vremena, mogu podnijeti ponovno unošenje glutena u hranu. Pokušati ponovno uvođenje glutena može biti razborito, ali ako se simptomi ponovno pojave, gluten treba smjesta ukloniti iz prehrane.
Hrana bez glutena bitno poboljšava prognozu i za djecu i za odrasle. Međutim, celijakija može biti smrtna, uglavnom za odrasle sa teškim oblikom bolesti. Mali postotak odraslih može razviti limfom (tip raka) u crijevu. Nije poznato smanjuje li tu opasnost strogo pridržavanje prehrane bez glutena.

vasdoktor.com

Botulizam

Uvod
Botulizam je rijetko, po život opasno trovanje uzrokovano otrovima koje proizvodi bakterija Clostridium botulinum.
Ti su otrovi najjači poznati otrovi i mogu teško oštetiti nerve i mišiće. Zbog toga što oštećuju nerve zovu se neurotoksini. Doktori svrstavaju botulizam u onaj uzrokovan hranom, onaj koji je posljedica rane i botulizam male djece. Kao što im i naziv kaže, botulizam nastao preko hrane posljedica je uživanja zagađene hrane, a botulizam nastao u vezi sa ranom posljedica je zagađene rane. Botulizam male djece također nastaje jedenjem zagađene hrane.




Uzroci
Bakterija Clostridium botulinum pravi spore. Poput sjemenja, spore mogu ostati mnogo godina neaktivne i jako su otporne na uništavanje. U povoljnim uvjetima, u vlazi i sa dovoljno hranjivih tvari a bez prisustva kisika, spore počinju rasti i stvarati otrov. Neki otrovi koje stvara Clostridium botulinum su vrlo otrovne bjelančevine otporne na razorno djelovanje zaštitnih enzima u crijevu.
Kada se jede zagađena hrana otrov ulazi u tijelo preko probavnog sistema uzrokujući botulizam preko hrane. U domaćinstvu je konzervirana hrana najčešći izvor botulizma, premda je u oko 10% epidemija uzrok botulizma bila komercijalno pripravljena hrana.
Najčešći izvori botulizma iz hrane su povrće, riba, voće i začini. Govedina, mliječni proizvodi, svinjetina, perad i druga hrana također mogu uzročiti botulizam.
Botulizam zbog rane javlja se kada je rana zagađena sa Clostridium botulinum. Unutar rane bakterije proizvode otrov koji se onda apsorbira u krvotok i dovodi do simptoma botulizma.
Botulizam u djece javlja se najčešće u 2-mjesečne do 3-mjesečne dojenčadi. Za razliku od botulizma preko hrane, botulizam djece nije uzrokovan gutanjem prethodno stvorenog otrova. Nastaje zbog uživanja hrane koja sadrži spore koje onda rastu u djetetovu crijevu i stvaraju otrov. U većini slučajeva uzrok je nepoznat, ali su neki slučajevi bili povezani sa uzimanjem meda. Clostridium botulinum je čest u okruženju i u mnogo slučajeva može nastati zbog uzimanja preko usta malih količina prašine ili zemlje.
Simptomi
Simptomi nastaju naglo, obično 18-36 sati nakon što je otrov ušao u tijelo, premda mogu nastati i nakon 4 sata odnosno i nakon 8 dana od ulaska otrova. Što je ušlo više otrova, to brže osoba postaje bolesna. Općenito su najjače zahvaćeni ljudi koji obole unutar 24 sata od jedenja zagađene hrane.
Prvi su simptomi obično suha usta, dvostruke slike, spušteni očni kapci, nemogućnost dovođenja u žarište bliskih predmeta. Očne se zjenice ne skupljaju normalno na izloženost svjetlu prilikom pregleda oka, ponekad se uopće ne mogu skupiti. U nekih ljudi su prvi simptomi mučnina, povraćanje, grčevi u želucu i proljev. Drugi ljudi uopće nemaju tih želučano-crijevnih simptoma, naročito oni koji imaju botulizam od rane.
Osoba ima poteškoće govora i gutanja. Poteškoće kod gutanja mogu dovesti do udisanja hrane i aspiracijske upale pluća. Mišići ruku i nogu i disajni mišići postaju sve slabiji kako se simptomi postepeno spuštaju niz tijelo. Kako nervi ne rade ispravno, oštećena je mišićna snaga, premda je osjet sačuvan. Unatoč tako teškoj bolesti, um ostaje obično netaknut.
U oko dvije trećine dojenčadi sa dječjim botulizmom, prvi simptom je zatvor stolice. Tada se razvije paraliza nerava i mišića, na početku lica i glave a na koncu zahvaća ruke, noge i disajne mišiće. Nervi jedne strane tijela mogu biti jače zahvaćeni nego oni na drugoj strani. Problemi se kreću od blage letargije do teškog gubitka mišićnog tonusa i nesposobnosti pravilnog disanja.

Dijagnoza
Kod botulizma uzrokovanoga hranom, doktora do dijagnoze dovede karakteristična slika oštećenja nerava i mišića. Međutim, često se zaključi kako su simptomi posljedica nekih drugih, češćih uzroka paralize, kao što je moždani udar. Vjerojatno hrana kao izvor botulizma daje dodatno razjašnjenje. Kada se botulizam javi u dvoje ili više ljudi koji su jeli istu hranu pripravljenu na istom mjestu, dijagnozu je lakše postaviti.
Dijagnoza je potvrđena kada se laboratorijskom pretragom otkrije otrov u krvi bolesnika ili u kulturi uzorka stolice rastu bakterije. Otrov se može otkriti i u sumnjivoj hrani.
Elektromiografija (pretraga koja analizira električnu aktivnost mišića) pokazuje nenormalna mišićna stezanja nakon električnog podražaja u većini, ali ne u svim slučajevima botulizma.
Dijagnoza botulizma u vezi sa ranom potvrđuje se kada se otrov nađe u krvi ili kada u kulturi uzorka tkiva rane rastu bakterije.
Nalaz bakterije ili njenog otrova u uzorku djetetove stolice potvrđuje dijagnozu botulizma u djece.
Prevencija i liječenje
Spore su jako otporne na toplinu i mogu preživjeti kuhanje od nekoliko sati. Otrov je, međutim, lako uništiti toplinom pa stoga kuhanje hrane 30 minuta pri temperaturi od 80° C sprječava prenošenje botulizma hranom. Kuhanje hrane neposredno prije nego što se jede sprječava botulizam preko hrane, ali nedovoljno kuhana hrana može uzročiti botulizam ako je pohranjena nakon kuhanja. Bakterije mogu proizvesti neke otrove pri tako niskim temperaturama kao što je 3° C, što je tipična temperatura hladnjaka.
Bitno je ispravno konzervirati hranu (u kućanstvu i industrijski) i dovoljno zagrijati konzerviranu hranu u kući prije posluživanja. Konzervirana hrana koja pokazuje bilo kakav znak pokvarenosti može biti smrtno opasna i treba je odbaciti. Isto tako treba odmah baciti konzerve koje su nabrekle ili propuštaju. Djeci u dobi ispod 1 godine ne bi trebalo davati med, jer u njemu mogu postojati spore.
Čak i najmanje količine otrova koje uđu u tijelo preko usta, udisanjem ili apsorpcijom preko očiju ili oštećene kože, mogu izazvati tešku bolest. Zato bilo kakvu hranu koja bi mogla biti zagađena treba odbaciti. Osoba treba izbjegavati dodir sa kožom koliko god je to moguće i odmah nakon baratanja takvom hranom oprati ruke.
Osoba koja bi mogla imati botulizam mora odmah u bolnicu. Liječenje često ne može čekati rezultate laboratorijskih pretraga, premda se one rade u svakom slučaju da se potvrdi dijagnoza. Kako bi se tijelo bolesnika oslobodilo neapsorbiranog otrova doktor može izazvati povraćanje, isprati želudac u postupku zvanom lavaža želuca i dati bolesniku laksativ da se ubrza prolaz crijevnog sadržaja.
Najveća opasnost od botulizma je problem sa disanjem. Životne znake (puls, disanje, krvni pritisak i temperatura) mora se redovno mjeriti. Ako započnu problemi sa disanjem bolesnik se smjesti u jedinicu intenzivne njege i privremeno priključuje na respirator. Takva intenzivna njega smanjila je smrtnost od botulizma od oko 70% u ranim 1900-tim na manje od 10% danas. Može biti potrebno i intravensko hranjenje.
Botulinusni protivotrov ne može popraviti oštećeno, ali može usporiti ili zaustaviti daljnje fizičko i duševno propadanje pa se tijelo može u razdoblju od nekoliko mjeseci samo izliječiti. Protivotrov se daje nakon postavljanja dijagnoze botulizma što je prije moguće. Najvjerojatnije je da će pomoći ako je dan unutar 72 sata od početka simptoma. Danas se protivotrov ne preporučuje davati kod botulizma djece, ali se njegova djelatnost za taj oblik botuhzma ispituje.

vasdoktor.com